Dostojan!

Piše: o. Darko Ristov Đogo

Svako ko se ikada spremao za padobranski skok, još prije njega, susreo je osnovnu antinomiju padobranstva: od vas se traži da donesete potvrdu da ste dušom i tijelom zdravi i pravi, ali prvi ljekar kome se obratite kroz smijeh će vam dati potvrdu i primjedbu na vaš plan da skačete: „ko sasvim normalan skače iz ispravnog aviona?“

Jer zemlja je sigurnost. Čak je i pod aviona sigurnost, spram bezdana ispod vas. Sve je sigurnost u odnosu na pomisao da treba da skočiš. U tom skoku nadvladavaš užasavajući strah. Straha mora biti. Kuzma i Mrav, ljudi sa hiljadama skokova su nam rekli tog dana, prvog dana obuke na Lisičjem Jarku: „mora biti straha. Kada prestanete da se bojite, nemojte da skačete. Znaćete da zaista niste normalni“.

Ali skačeš. Tačno je da na nebesima visiš o konopcu i komadu svile, ali je tačno i da čvrsto vjeruješ čovjeku koji te je obučavao, pokazivao ti šta sve može da se desi i kako to da otkloniš. Čvrsto vjeruješ čovjeku koji je zapakovao padobran. Čvrsto vjeruješ instruktoru kome si dužan da se osmjehneš (to je standardna procedura, znak da je sve u redu – ni znak hrabrosti, ni ludila!) da bi se pustio u ambis.

To samo za ljude. A vjeruješ najprije Svetom Arhangelu pod čijim je krilom sabor Kuzminih letača i Gospodu nad vojskama čiji je Arhangel oficir.
Vjera mora da nadjača i strah koga mora biti ali i ono „ludilo“. Ona postaje sposobnost da zanemariš sigurnost zemlje i aviona i da se otisneš, nikada zaista sam.
A odozgo, kada gledaš svijet, samo je važno da upamtiš orijentire: da znaš gdje si i kuda želiš da sletiš.
Da predvidiš vjetrove koji se nikada ne mogu predvidjeti.

Da osjetiš slobodu koju samo vjera daje. Slobodu kada više nema zemlje pod nogama.
Vladiku Metodija poznajem još od zajedničkih studentskih dana. On je bio stariji od nas, ali je, pazeći patrijarha Pavla, produžio studije, da bi naučio više od nas. Poznajemo se po zajedničkim danima, ali za put kojim se ovih dana upućuje biće mu potrebno sve što je pored velikih Otaca, Pavla i Amfilohija, saznao o nebesima. Biće mu potrebno sve što je naučio od Kuzme.

Biće mu potrebno mnogo vjere u Gospoda nad vojskama, u Arhangela, u ljude. Znam da ih ima.
Zato „Dostojan!“ Na mnogaꙗ i blagaꙗ lѣta, dragom prijatelju i vladici Metodiju.