Dok Gaza krvari, Sarajevo slavi „pobjedu Irana“
1 min read
Dok traju novi masakri nad civilima u Pojasu Gaze, gdje se puca čak i na ljude koji stoje u redu za vodu i hranu, u Sarajevu je održano defile vozila u čast — „pobjede Irana“.
Kolona vozila, krenuvši sa Ilidže prema Baščaršiji, nosila je zastave Palestine, Irana, ali i crnu zastavu s bijelim mačem i šehadetom – rečenicom vjere u islamu.
Organizatori navode da je cilj „mirne vožnje“ bio da se „iskaže solidarnost s narodima Irana i Palestine koji se decenijama bore protiv okupacije, agresije i međunarodne nepravde“, te da građani Bosne i Hercegovine, kao žrtve rata, imaju „moralnu obavezu“ da dignu svoj glas.
No, pitanje koje se samo nameće jeste – šta se u Sarajevu zapravo slavi?
Iran, sponzor rata ili „žrtva“?
Okupljeni u Sarajevu slavili su Iran — državu koja je aktivni vojni i finansijski pokrovitelj više paravojnih organizacija na Bliskom istoku, uključujući i one koje direktno učestvuju u konfliktu s Izraelom, a u čijim napadima sve češće stradaju civili, pa čak i djeca.
Istovremeno, Iran je bio meta vojnih udara Izraela tokom sukoba koji je, za sada, okončan uz američko posredovanje. No, „pobjeda Irana“ koju neki slave u Sarajevu, ne znači ništa za stanovnike Gaze koji i dalje ginu, niti mijenja tragičnu sliku regiona u kojem se vojne i političke igre velikih sila odvijaju preko leđa naroda.
Učesnici defilea u Sarajevu nosili su zastave koje se ne mogu posmatrati izvan konteksta. Podrška Palestini može biti razumljiva na empatetskom nivou — ali otvorena podrška Iranu, te isticanje simbola koji asociraju na radikalni islamizam, govori da dio društva u BiH možda ne saosjeća toliko s žrtvom koliko navija za stranu u sukobu.
U tome se otkriva suština političkog i ideološkog ludila koje sve češće boji javni prostor Sarajeva. Dok jedni apeluju za mir, drugi u vojnim i ideološkim obračunima vide „pobjede“ i razloge za slavlje, čak i kad su one plaćene krvlju civila.
Gdje je granica podrške, a gdje počinje propaganda?
Mirna vožnja kao znak podrške jednom narodu u patnji, ako se iskreno i dosljedno organizuje, ima svoje mjesto. Ali kada se na taj događaj prikače geopolitičke agende, vjerski ekstremizam i selektivna solidarnost, onda to više nije podrška žrtvi – već propaganda.
Ono što je danas viđeno u Sarajevu samo je još jedan dokaz da se u regionu, nažalost, često ne traži pravda – već prilika za nove podjele i demonstraciju političko-vjerskog nabijanja mišića. A dok jedni slave, drugi – u Gazi – i dalje broje mrtve.
muslimani – Bošnjaci su nacija u pokušaju.
To nama izgleda kao „politicko i ideolosko ludilo“ali mi stalno zaboravljamo da je sa stanovista radikalnog islama, opravdano zrtvovanje dijela populacije,zarad pobjede islamske doktrine.Evropljanima je takav pristup potpuno stran,sulud i nevjerovatan ali je na istoku dobro poznat.Alija se u ratu 90-tih,i te kako oslanjao na tu doktrinu.Nije samo Hakija Meholjic o tome govorio.Ima i drugih dokaza i svjedocanstava o tome ali prolaze nezapazeno.Jedno od takvih je i svjedocenje,ako se dobro sjecam,Alijinog tjelohranitelja o razgovoru izmedju njega Mustafe Cerica.Razgovor je bio upravo o opravdanosti zrtvovanja a sustina opravdanja je bila;parafraziram:Svaki dan nas gine 50 i niko ne zna a ako bi na jednom mjestu poginulo 50 iznudili bismo intervenciju zapada.Neposredno poslije toga dogodili su se Makale.
Pitajte srbe i njihove zrtve sa sarajevskog i ratista u Bratuncu i okolini Srebrenice-Podrinju- gdje su Sulemajnovi i Alijini ekstrimisti sutirali odrubljene glave srpskih boraca i civila-onako iz zabave.
Pitajete srbe iz Republike Srpske, oni ce Vam dati jasan odgovr koji Vi samo stidljivo i s strahom sugirisete.
Mozda bi Vam Ibrahimaga mogao odgovoriti…..
To je problem što su rat u Bosni vodili neuki komunisti i kukavice. Da su vodili pravi ne bi bilo defilea. Ali je dokaz o bijedi naroda koji naseljavaju ovaj dio Evtrope, jedni slave pobjedu Irana a ne računaju njihove stradale i razorenost i zaboravljaju koliko Izrael ima stanovnika, a kolko Iran, a drugi Rusiju koja ne može više od 3 godine ništa Ukrajini. Treba se jednom za uvijek obračunati sa islamom i svesti ga na najmanju moguću mjeru.