Do kad ćemo cijeniti i uvažavati kriminalce, lopove i ništa ljude, više od DOKTORA i svih medicinskih radnika?

Piše: Miroslav Brajović, predsjednik OO NSD Zeta i odbornik u Skupštini Opštine u okviru Glavnog grada – Golubovci

Očito je bog priuštio svakoj generaciji da nosi neko životno breme na svojim leđima.

Da li je to božje životno iskušenje za svakog od nas, ostaje nam svima nepoznanica?

Taman sam pomislio da živimo život koji je izgubio svaki smisao, lišen ljudskosti, poštovanja i humanosti, da živimo život koji je izgubio svaku vrijednost, u razorenoj i podijeljenoj zemlji, gdje niko više nema toplu i lijepu rijeć, ni za svoje mile, za prijatelje, rodjake, kumove i komšije.

Da nije sve tako crno u ovom brlogu uvjerava nas jedan bijeli cvijet, koji sve vrijeme pokušava ostati čist, sačuvati svoju bjelinu i ljudskost, a gdje je ljudskosti tu je i humanost.

Hvala vam ljudi u bijelim mantilima, hvala vam svim ma kako vas zvali: doktori, sestre, higijeničari…

Ako izgubimo vjeru u vas, porodicu i samog boga, život više neće imati nikakvog smisla.

Ne krivim vas koji ćete me već danas osuditi za rečeno .

Ne krivim vas, jer vam život niko nije držao u ruci kao moj, ne krivim jer ne znate kako je kad zavisite od drugog, od onog ko daje sve od sebe, da vam da šansu na ponovno buđenje i dozvoli da zagrlite ponovo svoje mile.

Ne krivim jer i ja unazad godinu nijesam bio bolji od vas.

Danas iz griže savesti, što sam bio kao većina vas, želim javno da dignem glas i protestujem protiv ministra zdravlja, Vlade C.Gore i samog našeg društva.

Protestujem protiv svakog ko ne podigne ruke za povećavanje ličnih dohodaka onih koji su svojim djelima odavno to zaslužili.

Protestujem i protiv samog sebe, što nisam ovo sve shvatio mnogo ranije iz nečije muke ,nego čekah danas da sve ovo o njima saznam,saznam i osjetim na svojoj koži. Oprostite mi dobri ljudi.

Dižem glas i pitam !

Do kad unižavati naš zdravstveni sistem i medicinsko osoblje C.Gore?

Do kad za njih nemati sluha i razumjevanja ?

Do kad od njih tražiti nemoguće, a nemoguće je radit u uslovima kojim rade i sredstvima kojim raspolažu?

Do kad ćemo cijeniti i uvažavati kriminalce, lopove i ništa ljude, više od DOKTORA i svih medicinskih radnika?

Do kad ce ovi prvi, biti u društvu cijenjeniji od ovih drugih?

Da nije žalosno bilo bi smiješno.

Dok god bude tako, smatrajte da pravna država ne postoji, a svi mi koji živimo u njoj, plaćaćemo danak, danak bez povratka.

Zamislite paradoksa, svi mediji su puni tekstova o ulicnom ubistvu, a nigdje teksta da pohvali na dnevnom nivou, spasavanje na desetine ljudskih života od ovih humanuh i velikih ljudi.

Svakodnevno čujemo koliko je umrlo od ove pošasti, ovog zla, ali nigdje ne čusmo koliko je ljudskih života spašeno , upravo od ovih ljudi, koji zapostaviše sebe, djecu, brak, koji više jednostavno nemaju pravo na svoj normalni život.

Nažalost, ja nemam moć promijeniti ništa od ovog, ali imam moralnu obavezu reći sledeće:

Hvala svom osoblju Klinike ORL (koja se nalazi u sastavu Kliničkog Centra Srbije) na čelu sa prof. doktorom Arsovićem.

Hvala na vašoj brzoj intervenciji u djelu spašavanja jednog ljudskog života, hvala što ste mi omogućili da se ponovo vratim svom domu, svojoj djeci, unučadima i svojoj C.Gori.

Danas kao u mnogim domovima širom C.Gore, uvuklo se ovo teško zlo u moj dom.

Shvato sam da u ovoj igri nema pravila, nema jer u jednom krevetu leži unuče od 6 godina, u drugom snaha 30 godina, a u trecem supruga, a ja u potpunosti nemoćan, nemoćan da bilo šta uradim.

Baš kad se pitaš da li ima više uopšte smisla živjeti ovakav život, živjeti u državi ekonomski uništenoj gore od ikakve kuge i kovida, u državi gdje je preče zadovoljiti dva čovjeka kupovinom dva majbaha, nego za istu cijenu kupiti 60 najsavremenijih vozila hitne pomoći,u trenutku kad ti više nije ni do čega i misliš nema izlaza pojavljuje se na mojim vratima anđeo u bijelom, lice joj ne vidim, čujem samo glas, ja sam doktorica Elza Honsić i uzima stvar u svoje ruke.

Poslije podne dolazi patronažna sestra Nataša Pelčić i propisanu terapiju sprovodi u djelo, ujutro i uveče, nažalost za njih više ne postoji ograničeno radno vrijeme.

Šta reći osim istine, krajnje ljubazne, profesionalne, komunikativne, čine sve što je u njihovoj moći da olakšaju ove teške dane.

Bog ih blagoslovio.

Ne može čovjek ostati ravnodušan, a ne spomenuti dobra djela i profesionalizam direktorke infektivne klinike dr Dobrile Nikčević, infektologa, dr Ane Bubanje i glavne sestre infektivne klinike Dragane Backovic, nista manje i dr urgentnog Ranku Vucinic kao i m.sestru Milicu Kalezić.

Hvala vam dobri ljudi!

Hvala vam svim koji nosite bijele mantile i casnu titulu zdravstveni radnik, hvala u ime moje i moje porodice,hvala vam u ime svakog zetskog doma u koji ste ušli,ruku pomoći pružili, hvala vam na svakom pregledu koji ste uradili u domu zdravlja u Golubovcima, Infektivnoj klinici, Urgentom centru ….

Hvala vam dobri ljudi, koji vraćate vjeru u život i na djelu pokazujete šta su prave vrijednosti.

A vas dragi građani Zete , Podgorice, Crne Gore, molim i bogom kumim, POŠTUJTE MJERE i sačuvajte svoj život i život najdražih.

Zdravo mi ostajte!