Đukanović je sam sebi najveći protivnik

Piše: Jovo Pejović, potpredsjednik Demokratske narodne partije 

Dok sam čitao autorski tekst Mila Đukanovića nije mi bilo teško zaključiti da je Đukanović sam sebi najveći protivnik. Lako je za protivnika imati nekog drugog, ali kad imaš sebe onda tu nema lijeka.

Nadmenost i umišljenost da on sve zna i da od njega sve zavisi podsjeća na stih:„Moje vrijeme prolazi i nemam ga još mnogo“. Strah i strepnja proizvode paniku u koju je Đukanović duboko zagazio, pa zato njegovo paranoično ponašanje treba sve da zabrine, a naročito njegove pristalice.

Onaj ko je uništio sve što je u Crnoj Gori bilo dobro i rasprodao sve njene resurse i bogatstva daje sebi za pravo da dijeli lekcije drugima, kao da su ne daj Bože pomrli svi svjedoci njegovih nepočinstava. Ako za trideset godina nije uradio ništa što bi građanima donijelo bolji život niti izgradio društvo bez podjela, onda nema pravo da dijeli lekcije o tome kako treba raditi. U Đukanovićevoj politici nema ničega ni građanskog niti civilizacijskog, jer partija na čijem je čelu i partije koje ga podržavaju su ultra nacionalističke i anticivilizacijske. A, što se tiče njegovih ocjena o napretku u ekonomiji pod njegovim režimom vjerovatno je polazio od sebe, svoje rodbine i njemu bliskih tajkuna koji su se obogatili na račun Crne Gore i grbači njenih građana. Đukanović neće ili ne želi da shvati da su Srbi u Crnoj Gori krvarili i na Grahovcu, Martinićima, Krusima, Skadru, Mojkovcu, Bregalnici, Kalinoviku, 13julskom ustanku i svim ostalim mjestima gdje se branila Crna Gora njena čast i obraz i da nećemo dozvoliti da u Državi u kojoj smo utemeljeni svim svojim bićem budemo tretirani kao građani drugog reda kakvima nas Đukanović želi učiniti.

Kako ovaj tekst niko nije ozbiljno shvatio, najmanje što Đukanović iz njega treba da nauči da je njegovo vrijeme prošlo, a ovakav način komuniciranja sa narodom sa njegove pozicije prevaziđen. Zato najmanje što treba da učini za dobro Crne Gore i sebe lično je da zaćuti i čeka sud naroda, na izborima, kada već kasni sud pravde, jer njegove riječi odavno nemaju težinu u istinski modernom i civilizovanom svijetu.