Dr Batrić Babović: Krajeugaoni tvrdoški kamen

Piše: Dr Batrić Babović

Devedesete godine dvadesetog vijeka bile su vrijeme velikih istorijskih poloma, događaja i bremenitosti. Raspad bivše Jugoslavije označio je kraj osmodecenijske komunističke ere. Narodi u bivšim republikama počeli su da se na razne načine bore za sopstvena prava i pravdu, značaj i mjesto pod suncem, što je rezultiralo krvavim ratovima na prostoru nekadašnje velike zajednice naroda i narodnosti sa razgorelim duhom bratstva i jedinstva.

Kako je duh petokrake počeo da silazi sa pozornice značaja i bitnosti, njegovo mjesto je počelo da biva popunjavano ljudskim okretanjem vjeri i neprolaznim vrijednostima. Ideološke puteve i partijske obruče počeli su da smjenjuju vjerovanje u vječno i neprolazno. Novo doba donijelo je nove crkvene velikodostojnike. Plamen vjere došao je i u Hercegovinu. Plamen dostojan divljenja, pamćenja i nezaborava. Svetosavska Hercegovina, raspeta u Drugom Svjetskom Ratu i ponovo raspinjana u ratovima devedesetih godina, dobila je svog pastira. Na Popovo Polje, spržene manastire i prestoni Mostar sletio je krilati monah- monah lav. Vladika Atanasije je zaista bio  nebeski čovjek, koji je lakim koracima peglao i tabao neravnine surove hercegovačke zemlje. Bradina, Prebilovci, Stolac, Dubrovnik i Žitomislić bile su pet Hristovih rana novoimenovanog hercegovačkog episkopa.

Tog Vidovdana 1992. godine u Trebinju i Hercegovini bilo je posebno živo. Novoimenovani episkop Atanasije je uveden u drevni tron hercegovačkih vladika sa zakletvom da će živjeti Jevanđeljem i širiti mir i ljubav. Tamnih očiju koje su vidjele dubine i najtananije tajne svih duša sa kojima su se srele hodao je svim krajevima povjerene mu eparhije i vaseljene. Freske Vica Lovrova i tvrdoški vjekovi dobili su novu notu i predokuse Starog i Novog Zavjeta. Trebišnjica i plavo nebo iznad Trebinja i Mostara, uprkos bombama, granatama, smrtima, razaranjima i sahranama postajali su mali Jerusalim i vječna voda Jordana. Pored zaupokojenih liturgija i opela, zemljom Jovana Dučića i Alekse Šantića, vladika Petra i Nektarija, monaha Isaije  i svih svetih hercegovačkih mučenika i novomučenika  disao je duh vaskrsenja, vjere u vječni život, višnji Jerusalim i goru Sion. Koliko se ginulo i umiralo, još se više rađalo i krštavalo. Iz usta velikog dječaka i lava u mantiji cijedile su se riječi ljubavi, mira, praštanja i pokajanja. Tvrdoš sa Trebišnjicom postao je novi krstioni i krstovaskrsni Jerusalim a Žitomislić žitnica novih Hristovih poruka i sjeme novih pobjeda sa putanjom koja je vodila u neprolazno carstvo.

Znao je vladika da kaže kako su Prebilovci dva puta dizani u nebesa i da su vaskrsli, a kako Bradina ima duh koji je ne pere od strahota koje su počinjene u prošlosti  i čija nepokajanost odvodi u vječnu pogibelj. Tih ratnih dana je vladika Atanasije počeo da piše petotomno petoknjižje po imenu Patrologija i sa njom da umnožava novomučeništvo svog naroda od Jadovna do Kosova. Izdisali su iz vladikine lave kojom bi progovorio sve prećutane i prećutkivane istine, kalkulisanja i trgovine sa vlastima koje bi on jednom izjavom razorio i razvlastio. Vojnik Izlaska i putnik u Nebo pridao je svim svetima nove kosovskometohijske, glinske, jadovinske, prebilovačke i veličke novomučenike. Knjiga o Jadovnu i Kosovu sa koricama boje svježe iskopane zemlje otkrivala je najmračnije tajne i teror, koji su boljševički političari i režimski istoričari skrivali decenijama od očiju javnosti. Nikad kasno naučen hebrejski jezik dao mu je sonornost i muzikalnost kojim je na najljepši način prepjevano Postanje sa Psalmima cara Davida na srpski jezik.

Episkop Atanasije je bio sijalica neprosijane Pedesetnice novog doba i svetionik sa koga se  jezik njegovog roda i plemena uzvisio u najviše vrhove liturgijskih jezika i bogoslovskih spisa. Rodio je Grigorija, Maksima, Dimitrija, Joanikija, Porfirija, Jovana, Lukijana... Svima je bio učitelj, utješitelj, uglačitelj duha i davalac prostora za rast vjere i slobodu duha. Kad je besjedio on je pisao, kad je pisao on je plakao a kad je ridao bio je najmolitveniji i najbliži krsnovaskrsnoj vertikali Kosovskog Zavjeta. Bio je sinteza starozavjetnih proroka i svetih Otaca, vrhunski majstor fudbala i najbolji svirač na harfi emocija ranjene  ljudske duše. U Kapadokiji ili jermenskim mukama vidio je Jasenovac i Jadovno, u kosovsko metohijskoj rani metafiziku Prebilovaca i svih ljudskih stratišta na planeti. Jednotomna Istorija Vizantije Georgija Ostrogorskog  je bazalni nivo vizantijskog etosa umirovljenog tvrdoškog monaha i episkopa i krajeugaonog duhovnog stolpa, kojim se vaseljena branila  od brisanja istina i zaborava prošloosti. Nigdje se dubine Vizantije, četiri Jevanđelja i Patrologije ne mogu vidjeti kao jedinstven duhovni prostor i vezivno tkivo vjere kao u pisanim i izgovorenim riječima nikad smirenog djeteta po imenu Atanasije.

Stojan Jovanović je krenuo iz Tvrdoša i Zavale u Ostrog i postao sveti Vasilije Ostroški. Mačvansko čudo po imenu Zoran  je došao u Tvrdoš i postao episkop hercegovački i primorski i kroz život po Jevanđelju, svetog Nikolaja Žičkog i Justina Ćelijskog jedini je uspio da sabere duh i učenje svih svetih Otaca. Prizrenske besjede i pisma oca Justina novio je neprekidno  u svom umu i srcu,  sa naglaskom da je bdenje nad jednom dušom bdenje nad svim kosmosima.Ovo zapravo jeste maksima životne borbe ratnika za ljubav, novopredstavljenog episkopa Atanasija.

Ako su sv. Vasiliju grede Ostroga bile vis ka Gospodu, tišine Trebišnjice i tvrdoške podzide jesu mjesto da umirovljeni episkop postane krajeugaoni tvrdoški i hercegovački kamen.

U to ime nikad usnulom i slovima zaokruženom episkopu posvećujem pjesmu Tvrdoš koja opisuje neiskazanosti proznog teksta.

Sa narteksom od prije Postanja
Hristom Rodu datom za Opstanak
Izvor priča našeg Pokajanja
Baš tu ima prozor za Povratak

Zidovi su kule od Prošlosti
Prostor zadat za Vječnost i Slavu
Za ispovjest i Bože Oprosti
Tu je Hristu položio Glavu

Grešan, Nevin, Duhom Preobražen
Onaj koji dva Zavjeta spaja
Ispod muka kršnoga Jordana

Tvoj grob Sveti Gospodu obnažen
Žitomislić, Duži i Put Raja
Prebilovce vidi iz svih Rana