Darko Pajović i njegova žrtva
1 min read
Vlada Mila Đukanovića dobila je parlamentarnu podršku. Prognozirajući ovakav ishod glasanja, moji prijatelji i saborci u borbi protiv Đukanovićeve tiranije, okaraterisali su me kao neporavljivog pesimistu. Možda je moj pesimizam posljedica života u društvu, gdje ako posmatramo poslednjih četvrt vijeka istorije, pesimisti su uvijek bili u pravu.
Isti oni koji su svoje lične i nade čitave Crne Gore polagali u Darka Pajovića i ostatke njegovog karikaturalnog strankoida, savindanskim glasanjem o povjerenju vladi doživjeli su veliko razočarenje. Još dok je trajala parlamentarna prozivka, od mometna kada su tri predstavnika Pajovićeve grupacije dali podršku Đukanovićevoj vladi, na društvenim mrežama otočela je erupcija narodnog nezadovoljstva. Fotomontaže, karikature, duhovite statuse, pa čak psovke, uvrede i kletve posvećene Pajovićevoj crnoj trojki koja je produžila Đukanovićevu tiraniju preplavili su profile gnijevnih.
Otišlo se dotle, da su čak pojedini društveni aktivisti objavili brojeve telefona Pajovićeve crne trojke i pozvali razočarani narod da ih nazove i neposredno im saopšti šta misli i osjeća.
Ne tvrdim da Tuponja, Pajović i Azra Jasavić sve ovo, izuzev kletvi, nijesu možda i zaslužili. Međutim poštovani prijatelji i saborci, jednako koliko sam bio skeptik da će Đukanovićeva četvrt vijeka duga tiranija pasti na Savindan, sada nijesam siguran da su brojevi telefona Pajovićeve crne trojke zaista prava adresa na kojoj treba da iskazati svoj bijes i nezadovoljstvo. Umjesto njihovih, preporučio bih vam da pozovete telefonski broj (020) 410 500 i tamo saopštite sledeću poruku: “Ladies and gentlemen from the US Embassy in Podgorica, abort your support to mafia regime of Milo Djukanovic, please!“
Ne sporim da je u obezbjeđivanju opstanka Đukanovićevoj vladi, izvjesnu ulogu možda odigrala i političko-finansijska korupcija. Međutim prilično sam siguran da je čitava trodnevna parlamentarna predstava, osmišljena i kontrolisana u amerikoj ambasadi u Podgorici. Bojim se da će naredne nedelje pokazati da sam ponovo bio u pravu.
Tokom sledeće sedmice u Podgorici je realno očekivati Johanesa Hana, evropskog komesara za proširenje. Siguran sam da će Han pozdraviti spremnost Đukanovića na “ustupak“ opoziciji, da će podržati vladu, te predstavnike opozicije pozvati da prihvate “velikodušno“ ponuđena ministarska mjesta i predložiti evropskog medijatora dijaloga.
Pretpostavljam da će predstavnici Demosa, Demokrata i URA-e, pokušati da izbjegnu direktno učešće u Đukanovićevoj vladi, međutim ne i dialog pod okriljem EU. To bi dalje rezultiralo opstrukcijom objedinjavanja opozicije, njihovim učešćem na Đukanovićevim izborima i naravno odbijanjem da se pridruže građanskim protestima. Umjesto ulaska u vlast, opozicionim predstavnicima spremnim na saradnju sa Đukanovićem, iz EU biće ponuđena podvala bazirana na modelu referenduma iz 2006. godine.
Iz Brisela će tako biti predloženo da uđu u neko ad hok formirano tijelo za sprovođenje izbora. Ovim tijelom upravljao bi stranac, imalo bi jednak broj predstavnika režima i opozicije, a u slučaju pat pozicije presudio bi baš kao i 2006. zlatni glas. Dakle poštovani prijatelji i saborci, spremite se za dolazak novog briselskog opunomoćenog predstavnika, vjerovatno slične trezvenosti kao onaj František Lipka, predstavnika čiji će zlatni glas verifikovati novu Đukanovićevu krađu glasova, ovaj put izbornu.
Ne isključujući mogućnost političke i finansijske korupcije, primarni uticaj na savindansko glasanje u parlamentu ostvaren je iz američke ambasade u Podgorici, odnosno njenog drugog čovjeka Begzata Azema Aljijua, zvanog Biks (po zvaničnoj biografiji diplomca “Medicinskog fakulteta Kosova“). Dakle podrškom Đukanovićevoj vladi, žrtvovan je Darko Pajović, ako ne najbolji, onda svog najodaniji američki čovjek u Crnoj Gori. Prinošenjem Darkove žrtve, SAD pokušavaju vještački nabildovati rejting Ranku Krivokapiću, svom prvom političkom eksponentu u Crnoj Gori.
Skloni momentalnom zaboravu, Crnogorcima su izgleda bila dovoljna samo tri dana parlamentarne rasprave da zaborave dvodecenijsko učešće Ranka Kriovkapića u Milovoj tiraniji i počnu da odobravaju njegovu političku poziciju. Pored bildovanja Rankovog rejtinga, SAD kroz žrtvu Darka Pajovića nastoje da pojačaju poziciju i Dritana Abazovića, svog najperspektivnijeg kadra. U euforiji, nakon njegovih kvalitetnih istupa u skupštini, pojedini javno angažovani pojedinci, predložili su ga za novog premijera.
Stoga iskoristio bih ovu priliku da citiram fejsbuk status jednog moj prijatelja: „Vidjeh da se ljudi oduševljavaju nastupom Dritana Abazovića (koji za našu Skupštinu jeste solidan govornik) pa bih samo podsjetio na par stvari:
1.Abazović je ruku pod ruku sa Darkom Pajovićem i Azrom Jasović ušao u taj parlament. Glasao za njih i pozivao vas da uradite isto.
2.Abazović je oduševljeno nazdravljao jednom od rijetkih ljudi sa Balkana koji su veći zločinci od Mila Đukanovića, Hašimu Teroristi Tačiju (Britva još nikome nije vadio organe da finansira svoju bandu).
3.Posle samita u Velsu pozivao je da premijer da ostavku, ne zbog pljačke, ne zbog nesposobnosti, već zbog toga što nismo dobili pozivnicu za NATO (te nam se i danas smiješi sa NATO bilborda zajedno sa istim tim premijerom, Azrom Jasović i ostalima kojima je NATO ispred sopstvenih građana).“
Jednako koliko sam bio ubijeđen da će Đukanović uspjeti da obezbijedi parlamentarnu podršku, danas sam siguran da opozicija neće postići dogovor o objedinjavanju i zajedničkim protestima. Ne zbog sitnih partijskih interesa, liderskih sujeta i međusobnih antagonizama, čega svakako ima, već prevashodno zbog uticaja briselske administracije i ambasade SAD. Ovim centrima moći potrebna je kontrolisana vazalna parlametarna većina, koja će spriječiti narodni referendum o ulasku NATO pakt.
Stoga, možda bi sledeći građanski protest bilo cjelishodnije organizovati pred Ambasadom SAD, umjesto zdanjem parlamenta, uz poruke: “Please abort your support to mafia regime of Milo Djukanovic“ i “Montenegrin people need free and democratic referendum.“
Uvijek će postojati neki centar moći, ali ćemo izdajnici uvijek biti mi sami.
Tužna sam što živim u periodu ponižene Crne Gore. Naši ljudi nikad nijesu pali ovako nisko. Priklanjamo se raznim mentorima, zapadnim, istočnim…raznim vaspitačima, kao da smo neki popravni dom. Niko nema snage i ljudskosti da misli i djeluje za nas i zbog nas. Ostali smo bez tradicionalnog slobodarskog duha i klekli u najnedostojanstveniji brlog sopstvenih slabosti, niskosti i nemorala. Želje za nekim kvazistatusom,službenim automobilim, „konkubinama“, reprezentacijama, kvaziradnim grupama, kvazikomisijama i kvazidelegacijama su daleko jače od etičkih vrijednosti i poštovanja zasnovanog na vrlini. Stidim se muškaraca u Crnoj Gori! Nekad sam bila ponosna na njih, na sve narode i narodnosti Crne Gore, ali izgleda da su Marko Miljanov i Njegoš pisali mitove. Možda nikad nijesmo ni bili bolji, pa je to bilo neophodno, kao model i uzor. Nadam se da ćemo za života makar jednom zapjevati iskreno,duboko, iz srca, „Oj svijetla majska zoro!“. Ovako je sve što naši lideri oponašaju tmuša, tlapnja i sunovrat. Sastanite se kao ljudi na guvno i pogledajte se u oči. Možda ćete dobiti podršku stranih mentora, ali izgubili ste poštovanje naroda, slobodu i dostojanstvo!! Ova situacija nije za izbore, ovo je za vanredno stanje! Učitelji morala nama trebaju!!
Nijesu mi jasni ovi ljudi koji sjede sa ubicama i prodavcima organa kao sto je Taci i druzina a na drugoj strani izigravaju neke dobrice i demokrate,a nasi se nadaju u njih.Sjutra ce svi oni na sud a tada ce svi pa i Dritan govriti nijesmo mi znali,nije zvanicno to Amerika kazala,iz tih redova mi ocekujemo promjenu,koji su to ljudi,takodje isto Sabovic uvjek mu je na jeziku stradanje muslimana ,necuh ni od njega ni od bilo kojega muslimana da se ikada ogradio, nece da ne kritikuje zvjestva koja su uradili,evo i sada kada kljuca kao bure baruta u Bosni i Snadzaku i Kosovu cute kao zaliveni.Koji su to ljudi u stvari politicari.Takvi treba da nam donesu promjene jos je tu mudri Lekic koji po svaku cijenu hoce dea se stavi na celo opozicije.Tako kazu on je profesor pa jos bio ambasador elegantan govri fino,koji su to sve moralni kvaliteti,cijelo vrijeme narod bojkotuje a on gleda svoje interese.kome nije jasno ,treba da pogleda samo slike i kako se ovi nasi nesretnici smiju kada su u blizini ambasadorke ili bilo koje sekrterice iz USA.
ne znam Slobodano ko je Jovo Dzada,ovdje bi bilo posla za mnogo takvih pa sve redom.
Bravo! O banana državi je riječ.
Napokon da neko locira osnovni problem ovog i ostalih balkanskih društava…Ovakav Milo prljav korumpiran, spreman na sve da spasi svoju kožu i sačuva opljačkano, za Ameriku je idealan i ta zapadna ološ će uraditi sve da što lakše iskontroliše situaciju…
IGORE DAMJANOVIĆU ne avetaj više stalno promašiš temu nemaš pojma šta pišeš
E da je živ Jovo Džada pa da omrka ovu veselu američku ambasadorku….
Vrhunski precizno i tačno
taj D. Pajović je imao dobro plaćenu ulogu,a kratko kao i Bogojević nastupao. nijesu vrijedni ni da ih spominjemo. i batali lokaciju protesta pred američkom ambasadom. mogu da dođu bez glasanja ili referenduma i ostanu
To su te Nuland partije. One rade malo drugačije od DPS-a. Sistem je jedan funkcioner -tri konkubine, sa njhovim muževima, muževljevim momcima i konkubinama i svim familijama po deset-pedeset glasova. Iz svake familije po jedan član u vladajućim partijama i eto sigurne paukove mreže. Možda se nekako i nabije cenzus uz pomoć vlasti. Nego mi je samo žao Lekića, jer znam da ima crmničku čast. Ali je dugo boravio van Crne Gore, pa se slabo snalazi u našem brlogu zamagljenom europejskim floskulama… Sve sami izazovi pred nama… u prevodu ugušismo se u g……a i smradu…