Dajković uputio pismo podrške Gradonačelniku Nikšića Marku Kovačeviću: Da su živi đedovi ovih koji te napadaju odrekli bi se unuka i stali na tvoju stranu

Podrška Vladislava Dajkovića predsjedniku Nikšića Marku Kovačeviću.

Njegovu podršku prenosim u cjelini:

Kad sam ulazio u politiku često su me savjetovali: “Gledaj svoja posla i nemoj da kritikuješ, a ni da hvališ druge partije i političare. Politika je utakmica, a druge partije konkurencija.”

Nisam pristao na ta pravila. Hoću da vjerujem da nas samo bratska sloga može očuvati u ova bezumna vremena napada na naš narod koji stižu sa svih strana: od Prištine, Sarajeva, a nerijetko, nažalost, i sa Cetinja.

Marko Kovačević, Gradonačelnik Nikšića, poslednjih dana trpi ozbiljan napad propagandne mašinerije, a Boga mi preciznije je reći – progon, jer je pjevao oslobodilačke pjesme iz vremena turskih ubijanja. Ponoviću: Oslobodilačke pjesme!

Stvorio se bolesno pogrešan narativ: da je Marko veći “krvnik” modernoj Crnoj Gori, nego turski osvajači koji su ubijali naše prađedove, a manastire i kućna ognjišta pretvarali u pepeo.

Marka sam upoznao prije nekoliko godina. Častan momak iz još časnije porodice koji je, među našom političkom generacijom, prvi znao da digne glas u zaštitu srpskog naroda.

Kad sam se preselio u Nikšić da pomognem velikoj koaliciji “Za Budućnost Nikšića”, dočekao me je Mićo Đukanović, sadašnji direktor Elektroprivrede. Pitao sam ga najprostije pitanje: Kakav je Marko Kovačević, ne kao političar, već kao čovjek. Odgovorio je sledeće:

“Vlado, kad smo izgubili na pokradenom referendumu 2006. godine bili smo svi potišteni, bijesni, tužni. A onda je, usred neke depresivne diskusije u partijskim prostorijama, neki mladi, mršavi i visoki momak pokucao na vrata. Otvorili smo i zbunjeno ga pitali je li pogriješio i kako mu možemo pomoći. Rekao je: Ne tražim pomoć, došao sam da se učlanim u Srpsku narodnu stranku i pružim podršku.”

To je bio Marko Kovačević koji je danas Gradonačelnik junačkog grada Nikšića. I ne, on nije moja politička konkurencija. On je moj saborac, prijatelj i jedan od onih mladih ljudi koji čine bedem srpske politike u Crnoj Gori.

I zato, Marko, možemo i zajedno: Kuka Draginja, leleče Milo, zgazićemo ih na predsjedničkim izborima – kao da ih nikad nije bilo!