Da li svijet klizi ka Trećem svjetskom ratu? Šta kaže Amerika?

Dok baltičke zemlje podižu bunkere, Izrael i Iran razmjenjuju udare, a Vašington vodi internu bitku oko vojne intervencije — sve je više strahova da svijet ulazi u novu fazu globalne nestabilnosti koja podsjeća na prve korake ka većem, potencijalno razornom sukobu.

Estonija, Litvanija i Letonija — sve članice NATO-a — objavile su da intenziviraju izgradnju odbrambenih struktura duž granice sa Rusijom i Bjelorusijom. Riječ je o betoniranim barijerama, protutenkovskim rovovima i mobilnim vojnim kapacitetima za brzi odgovor. Zvaničnici ovih zemalja ne kriju da pripreme dolaze kao odgovor navodno na akcije Moskve.

“Moramo biti spremni. Rusija ima dugoročne planove i ne smijemo isključiti ni najcrnji scenario,” izjavio je jedan estonski ministar.

Iako NATO nije objavio zvaničnu uzbunu, retorika postaje slična onoj iz perioda Hladnog rata sve je prisutnija u baltičkom regionu, kao i kod nekih zapadnih vojnih stratega. Jasno je da Evropa ulazi u fazu defanzivne mobilizacije, što neminovno pojačava geopolitičke tenzije.

Pitanje je da li ovaj potez Baltičkih zemalja je pokušaj i skretanja pažnje sa sve razornijeg rata na Bliskom istoku? Rusija nije pokazala nikakve pretenzije ka svom širenju niti eskaliranju vojne operacije izvan onoga što je njen direktni interes, a to je zaustavljanje širenja NATO saveza do granice Rusije.

Izrael–Iran: sukob koji može da upali veći požar

Na Bliskom istoku je potpuno razaranje. Izraelski udari na iranske vojne i nuklearne ciljeve, kao i odgovori iz Teherana, pretvorili su decenijsku hladnu konfrontaciju u otvoreni sukob.

Iranski zvaničnici optužuju Izrael za „agresiju koja traži ratnu eskalaciju“, dok analitičari upozoravaju da iza scene stoje složeniji ciljevi — uključujući potencijalnu promjenu režima u Teheranu.

U isto vrijeme, američka administracija šalje mješovite signale. Dok neki krugovi pozivaju na podršku Izraelu i potencijalne udare na iranske položaje, unutar samog SAD-a javlja se ozbiljan otpor. Karlson Taker navodi da ovaj rat sa Iranom može označiti kraj ne samo Trampove vladavine, već i američke imperije. Napominjemo, prvi napad sproveo je Izrael, tek nešto pred dogovorene pregovore između SAD i Irana. Tramp je tvrdio da o napadu Izraela nije bio informisan, dok iz Izraela tvrde (na prvom mjestu Netenjahu) da je Amerika bila upućena u napad, te da je zapravo zvanje Irana na pregovore bila zamka da se Iran “primiri”, kako bi Izrael nesmetano napao.

Nedavne ankete pokazuju da velika većina Amerikanaca ne podržava bilo kakvu intervenciju na Bliskom istoku.

Konzervativni komentator Čarli Krk je na svom H profilu pitao da li SAD treba da se miješaju u rat sa Iranom i

čak 89,7% reklo je da ne. Ukupno je glasalo čak 489,266 H naloga.

Should the US get involved in Israel’s war against Iran?

— Charlie Kirk (@charliekirk11) June 13, 2025

Sve veći broj konzervativaca ne slaže se sa Trampom povodom rata u Iranu, jer su ga uostalom i glasali zato što se kandidovao na anti-ratnoj platformi.

Benjamin Netanjahu istakao je da razumije tu Trampovu platformu “America first” tj. Amerika na prvom mjestu, ali ne razumije “Mrtvu Ameriku”.

U intervjuu za ABC News, Netanjahu je rekao:

„Danas je Tel Aviv, sjutra je Njujork. Razumijem ‘Amerika na prvom mjestu’, ali ne razumijem ‘mrtva Amerika’. To je ono što ti ljudi žele. Oni skandiraju ‘smrt Americi’.“

Ovu poruku mnogi konzervativni komentatori nisu dobro dočekali. Smatraju je prijetnjom Izraela Americi i stoje pri stavu da SAD ne treba da ulaze u “izraelske ratove”.

Dakle, politički i medijski pritisci ne mijenjaju činjenicu da je javnost umorna od beskrajnih ratova koji su koštali hiljade života i bili finansijski razarajući.

Pojedini senatori pozivaju da bilo kakva odluka o upotrebi sile protiv Irana mora proći kroz strogu kontrolu Kongresa, a ne biti prepuštena izvršnoj vlasti ili savezničkim interesima.

Dok se u Evropi grade barijere, na Bliskom istoku eksplozije odjekuju, a u SAD-u tinja politički otpor — postavlja se pitanje: gledamo li početak nečega što bi moglo prerasti u globalni sukob, ili smo svjedoci niza odbrambenih i preventivnih poteza u svijetu bez povjerenja?

Jedno je sigurno: sve više je linija fronta koje mogu planuti, a rat nije dječija igra.