Da li su nam uzeli Kosovo i Metohiju ili smo ga Mi dali?
1 min readPiše: Domoročki talac
U jeku aktuelnih dešavanja vezano za Kosovo i Metohiju glavno pitanje koje se postavlja je: Da li su nam uzeli Kosovo i Meothiju ili smo ga Mi dali?
Krenimo redom.
Završetak rata (čitaj NATO agresije na suvjerenu i međunarodno priznatu Republiku Jugoslaviju, potpomognut NATO pješadijom u vidu aktuelnih vlasnika južne srpske pokrajine Hašimom Tačijem i Ramušom Haradinajom) okončan je Kumanovskim sporazumom iz kog je proizašla čuvena Rezolucija 1244.
Tom Rezolucijom definisan je status Kosova* koja kaže: Kosovo i Metohija su sastavni dio Republike Srbije sa ograničenom autonomijom.
Sa ove tačke gledišta taj sporazum kao i rezolucija su bili i više nego dobri. Rat je okončan a Kosovo i Metohija su ostali u sastavu Republike Srbije.
Od tada, susretali smo se za raznim djelima i nazovi pritiscima.
Martovski pogrom Srba 2004. godine najavio je dalji splet događaja. Konstantni napadi, pritvaranja bez osnova, masovna iseljavanja i paljenje kuća srpskog življa samo upotpunjuju realnu sliku. 2008. godine tzv Kosovo* proglašava nezavisnost i nastavlja svoj put ka konačnom cilju, koje je dozvolio tadašnji predsjednik Boris Tadić izigravajući Alisu u zemlji čuda pred nalogodavcima sa Zapada.
Što se tiče djela, najzvučnije je djelo aktuelnog Ministra Inostranih Poslova Ivice Dačića. Briselski sporazum koji je potpisala „Miljacka“ 2013. godine u mnogome je odredio dalji razvoj situacije na KiM. Tim potpisom se obezvrijedio značaj rezolucije a Albancima je dato na volju šta i kako će sa našom pokrajinom.
Predsjednik Aleksandar Vučić, u narodu poznat kao Veliki Vođa, konstantno se žali kako trpi pritiske sa Zapada. Najglasniji je govornik kada se obraća narodu a tamo gdje treba da se čuje njegov glas (EU, UN) ni muva da zazuji. Teatralni nastupi postala su svakodnevnica pa se pitamo šta se krije iza kulisa?
Gospodine Vođo, da li mi moramo da trpimo te nazovi pritiske sa Zapada i ako to već radimo koji je naš interes?
Da li znate da su po međunarodnom pravu pritisci zabranjeni?
Da li znate da, ako trpite iste možete (i morate) se obratiti Ujedinjenim Nacijama i predočiti problem?
Da li je EU naša budućnost (ako ta institucija bude postojala kada dođemo na red da se razgovaramo) ili možda Rusija koja nam vjekovima pruža podršku liše pripitog Jeljcina?
Možda Vi odgovore na ova pitanja znate, u stvari siguran sam da znate, samo se pitam dokle ćete da vrijeđate inteligenciju Srba, kad je dosta?
Politika koju vodite je samo ubrzan put ka konačnoj kapitulaciji tj. potpisu da tzv Kosovo uđe u UN a da ga ne priznamo. Nije šija nego vrat! Podmetati kukavičije jaje nije lijepo, a od predsjednika i to svom narodu tek nije.
Sada nam valjate priču o Zajednici Srpskih Opština (ZSO), kako je to veliki uspjeh i da bez toga nema razgovora sa Prištinom. Potencijalno formiranje ZSO narodu predstavljate kao uspjeh a već ste zaboravili da su nam „prijatelji“ iz EU to već više puta nametali a „Mi“ smo bili isključivi da nas to ne zanima. Da pojasnimo. ZSO je bila nametnuta kao rješenje a mi to nismo prihvatili, s razlogom. Sad se borimo za to nešto što nam ni tada a ni sada ne odgovara. Pitanje je kome se žuri?
Sjeverni i južni Kipar, Izrael i Palestina, i još niz drugih zamrznutih konflikata mogu da nam posluže kao primjer da i ne moramo na brzinu rješavati stvari. E sad, kako ko vidi, da li se žuri Vama ili Njima da marionetsku priču završite tačkom i dubokom penzijom negdje u Hjustonu ili je u pitanju nešto treće?
Gospodine predsjedniče, ako ikad potpišemo konačnu kapitulaciju i priznamo na bilo koji način nezavisnost tzv. Kosova to znači da ga više nikad nećemo vratiti.
Ukoliko se zamrzne konflikt, pa makar i za 100 godina naša unučad i potomci imaju pravo da ga vrate, ako mora i sa puškom.
Kao što reče Matija Bećković: „Ako Kosovo nije naše, zašto od nas traže da im ga damo“?
Možebiti da je istina neđe po sredini!
Niti su nam ga oni uzeli, a ni mi im ga nijesmo dali!
Tako kako su oni krenuli da nam ga otimaju, a mi ga nijesmo bez ostatka branili!!
Ono rezultat je isti … Kako istina, puna istina o nekome i nečemu, nikad ništa promenila nije, od kada je svijeta i vijeka … Od nikakve je pomoći!
Niti ga oni uzeli, niti im ga mi dali, a opet naše je danas njihovo!
E, sad, ako neko nešto ne da svojom voljom, bili što, kamoli prađedovsku zemlju, taj ima puno pravo da svoje, da ono što nije dao, povrati sebi!
Kako?
Kako gođ!!!
Kako to nije bilo od neke važnosti ni onda, kada ga oni nijesu uzeli, a mi im ga nijesmo dali!
… Što će reći, na svaki način!
Na bilo koji način koji je djelotvoran : da od onih koji ga, Kosovo i Metohiju, nijesu svojom snagom uzeli, niti smo im ga mi svojom voljom dali, svaki je način dobar kojim ćemo vratiti svoje!
Sviđelo se to kome, ili ne.