Čubari plaže u ljetnjem periodu

Piše: Emilo Labudović

Ako bude do Vanje, Alabar slobodno može da se pozdravi sa Velikom i svim manjim plažama u Crnoj Gori. Ovo se, naravno, ne odnosi na već rasprodate i unovčene plaže i turistička područja, na razne Statise i kojekakve bjelosvjetske „investitore“. To je već odavno „pase“, mada se nešto ne sjećam da su se Vanja i ostala „nevladina bratija“ ovoliko koljodavili oko tih „velikih“ poslova i šansi za turizam i budžet Crne Gore.

Zakon o potvrđivanju sporazuma sa UAE ponovo je pred poslanicima, kao rezultat „napora“ predsjednika države da spasi što se spasiti da. Isturen, a bogami i usamljen, (liše Vanje i Gencija), na braniku otadžbine, predsjednik je, eto, poslednja linija odbrane od „japanskog sindroma“ njegovih bivših po kojem je sve na prodaju. Ali, sudeći po odbijanju poslanika vladajuće većine da komentarišu ovo pitanje, slutim da će i gospodin preddjednik, i Vanja i onaj Genci, ponovo ostati „kratkih rukava“. Rekao bih da su i  sve troje toga svjesni, jer mi je Vanjin nastup juče na skupštinskom Odboru ličio na špansku koridu u odsustvu toreadora, a ona na čuvara plaže prinuđenog da, umjesto „plave“, istakne „bijelu“ zastavu.

Iskren da budem, Alabar mi nije brat od strica, Vanja i Genci su mi samo „zemljaci“, predsjednik tuda negdje, tako da prema ovom pitanju nemam stav ni „za“ ni „protiv“. Tim prije što mi se čini da u kući davno rasprodatoj brinuti o poslednjim stolicama i nije neka domaćinska briga. A, opet, svi kukaju za stranim investicijama tako da je biti gadljiv prema Alabarovoj „milijardi“ stav za ozbiljno posmatranje, i to one vrlo stručne institucije. S druge strane, nijesam ni za to da se ostatak đedovine krčmi dok su svjetla u kafani pogašena. Kako god da se okrene, sve mi ovo liči na onu Mešinu da je „živ čovjek vazda na gubitku“! A pogotovo kad je iz Crne Gore.

Takođe mi na ivici budalaštine djeluju napori pomenute „trojke“ da usmjeravaju i upravljaju Alavarovim novčanikom. Nekako je ispalo da on treba da moli Vanju i Gencija kako bi nam „dao“ te pare. Kao da u svijetu ne postoje hiljade drugih lokacija, ako ne ljepših a ono ništa manje gorih od Velike plaže, pa Alabar i „alabari“ izgiboše da se „unovče“ baš u Ulcinju i Crnoj Gori. Nije nego! Ne sporim, takođe, ni pravo NVO Vanje ni „vladajućeg“ Gencija da vise o vratu Vladi i Spajkiju i da paze da mu, ne daj Bože, od toga posla ne ostane makar „piksla“. Tim prije što su sve prethodne slične transakcije, svi oni „bejovi“ i „sveci“ prošli bez i najudaljenije sumnje da su ovi domaći „trgovci“, ne samo prst, nego ruku do lakata, umočili u tu medovinu. Uostalom, istina je, stara koliko i organizovano društvo, da je politika samo sukob interesa koji se prikazuje kao sukob načela.

Mogu samo da slutim ishod današnjeg glasanja, mada… kada je o nama riječ, sve je moguće. Ako zakon opet dobije podršku, Vanji i Genciju jedino preostaje da se priključe „posmatračima“ iz EU koji su, mada daleko smirenijim tonom, najavili strogi monitoring realizacije ovog sporazuma. I kad nešto bolje razmislim, i sam bih bio na njihovoj strani samo kad bih bio suguran da ove poslednje restlove države štite i čuvaju zarad sve nas u državi. Ali, daleko od pompe oko Alabara i sporazuma, skoro ispod žita, čitam da se privode kraju pripreme za izgradnju mega – hotela, baš na Velikoj plaži. Doduše, nije za Alabara, ali nije ni za nekog turističkog poslenika iz Ulcinja, mada ne sumnjam da će neki lokalni domobranitelji i „poslenici“ i iz ovog posla uzeti „svoje“. Makar onih standardnih 5% bez kojih u Crnoj Gori niti je obavljena niti se realizuje ni jedna investicija.

Takođe, ne ide mi u pamet ni činjenica da je tako krupna investicija ispod radara uvijek budne Vanje i saborca joj Gencija!? Ili možda su, rekao bih po zadatku, nanišanili samo onog sirotog Alabara, pa im ga za ostale „šije Đura“. Takođe, dok je „na vuka povika, lisice meso razgrabiše“, pa je samo prošle godine na crnogorskom primorju strancima prodato nekretnina za skoro 300 miliona evra. I tako, dok Vanja, onako raspojasana, budno stražari na Velikoj plaži i apeluje na poslanike da se „sjete Alama“, pitam se za koga i za čije babe zdravlje se čuva Velika i sve drugo primorsko blago Crne Gore? I sve mi se čini da je to samo za inostrane perače novca i domaće im izvršioce, i one guzate njemačke i britanske penzionere koji svoja smrznuta mlohava dupeta i istrošene kosti, za male pare, već smještaju na vreli crnogorski pijesak. I tako, mic po mic i gric po gric, od domaće „pogače“ za nas će ostati samo podtrpezne mrvice. Pa makar se Vanja preobrela u Jovanku Orleanku a Genci u Don Kihota.

P. S. Ovogodišnju turističku sezonu, očigledno je, ne mogu spasiti ni čarobnjak iz Oza, ni troje već pomenutih, kao ni ona gospođa sa „prosvjeda“ upriličenog kao podrška „čuvarima plaža“, na čijem je transpsrentu pisalo: „Nemam kad da čitam, hoću da se pitam“! A koliko ja vidim, čitalo se ili ne, sve je već „pročitano“.