Crnogorsko nebo godinama bez zaštite: Vojska nikako da dočeka NATO ali bitno je samo da su MIG-ovi daleko

Na pitanje kako bi reagovala Vojska CG u slučaju da neki vazduhoplov povrijedi crnogorski vazdušni prostor je jedno od onih na koje čelnici Ministarstva odbrane po pravilu zanijeme.

Nakon neprijatnog ćutanja kreće priča da tu u pomoć uskače NATO, da će se to riješiti kroz saradnju sa NATO-om, te da je upravo to jedan od važnih razloga zašto bi Crna Gora trebalo da postane članica NATO-a.
„Nama ne trebaju borbeni avioni, NATO će čuvati naše nebo“, kao papagaji su godinama ponavljali funkcioneri Ministarstva odbrane.

Laicima to može zazvučati kao razumno objašnjenje, ali stvarno stanje je prilično daleko od toga.

Kako nigdje nema besplatnog ručka, a posebno u NATO-u, a sistem zaštite vazdušnog prostora koji će Crna Gora razvijati kroz saradnju sa tim savezom koštaće građane Crne Gore na desetine miliona evra. A moglo je drugačije.

Vlada je još prije dvije godine odlučila da to pitanje rješava kroz „integraciju u NATO“, odnosno prepusti da se u Briselu odluči o modelu na koji će se čuvati nebo iznad Crne Gore. Iako je to jedno od suštinskih pitanja suvereniteta svake države.

Iznalaženje optimalnog modela integrisanog sistema nadzora i kontrole vazdušnog prostora je floskula koja se provlači kroz sve strateške odbrambene dokumente koje je Crna Gora donijela od 2006. godine, ali se tek nedavno krenulo u konkretne aktivnosti.

I BiH i Makedonija su u sličnoj situaciji kao i Crna Gora, jer od kada su nezavisne države nemaju riješeno pitanje zaštite vazdušnog prostora. BiH uopšte ne posjeduje borbene avione, a Makedonija je svoja preostala četiri “suhoja”, koja su privremeno čuvala nebo, prizemljila sredinom ove godine,

Zato su sve tri države dio inicijative NATO za stvaranje zajedničkog sistema „pametne odbrane”, u kojoj će države zajedničkim kapacitetima rješavati problem zaštite vazdušnog prostora. Od NATO-a će dobiti – studiju.

Sve ostalo će morati da plate.

Rasprodali sve samo da dokažu da ne mogu bez NATO-a

Od raspada zajedničke države crnogorsko nebo je potpuno nezaštićeno jer VCG više nema borbenu avijaciju, sistem radarske kontrole zaostao još iz nekadašnje JNA je potpuno beskoristan, a novca za nove, savremene radare nije bilo. Do 2006. godine crnogorsko nebo je štitilo vazduhoplovstvo tadašnje zajedničke vojske SCG, a najznačajniji resursi, avioni i radari, po sporazumu su pripali Srbiji.

Nakon 2006. godine, u vojnoj bazi u Golubovcima ostalo je 17 aviona tipa G4, četiri “utve”, šest helikoptera Mi-8 i isto toliko helikoptera tipa “gazela”. Iako većina tih vazduhoplova nije bila u naboljem stanju, sa ulaganjima, mnogo manjim nego što će koštati posao sa NATO-om, Crna Gora je mogla samostalno da organizuje zaštitu vazdušnog prostora.

Ali Ministarstvu odbrane na čelu sa tadašnjim ministrom Borom Vučinićem, to ni malo nije odgovaralo. U narednih pet godina svojski su se potrudili da unište sve resurse vojne avijacije kako bi „očistili teren“ za NATO.

Prije tri godine Ministarstvo odbrane je prodalo pet aviona supergaleb(G4) za nešto više od 250.000 dolara. Svih pet aviona prodato je državnoj kompaniji MDI na povjerljivom tenderu za 50.000 dolara po komadu, i svi su prodati Hrvatskoj.

Od helikoptera crnogorska vojska je zadržala i remontovala samo pet gazela, a ostali su posljednjih pet godina prodati u djelovima za simbolične iznose.

Da slučajno na ostane bilo kakva mogućnost da vojna avijacija u Crnoj Gori preuzme posao koji je prirodno pripada, čelnici Ministarstva odbrane su prije tri godine čak ustupili šest aviona G4 Srbiji. Zauzvrat su dobili – lične dosijee pripadnika VCG.

Prema procjenama stručnjaka, preostalih pet supergalebovi su mogli zadovoljiti potrebe samostalne kontrole i nadzora neba za državu veličine Crne Gore. Za takvo rješenje su bili i piloti iz vazduhoplovne baze u Golubovcima i nekoliko puta su radili strčne studije za Vladu o opravdanosti takve odluke.

Ali Ministarstvo odbrane je bilo nepokolebljivo u naumu da to prepusti NATO-u.

Vlada je prošle godine odlučila da proda i posljednjih pet borbena aviona koje je naslijedila od jugoslovenske vojske, čime se i formalno odrekla svake mogućnosti da samostalno štiti svoj vazdušni prostor.

Daleko su hrvatski zrakoplovi od crnogorskog neba

Iako se u medijima pojavila informacija da će crnogorsko nebo štititi hrvatski borbeni avioni, tekav scenario teško da je realan. Hrvatska država i sama već godinma ozbiljno kuburi sa ograničenim resursima kada je u pitanju vazduhoplovstvo i protivvazdušna odbrana.

Iako su NATO promoteri u toj državi ponavljali istu priču kao i crnogorski, da će ulaskom u taj savez svi problemi biti riješeni, pet godina od članstva u Alijansi Hrvatska nije ni blizu da riješi probleme zaštite sopstvenog neba.

MIG-ovi sa kojima raspolaže su pri kraju isteka resursa, isto je i sa radarima, a najava za nabavku novih aviona i nema jer za to država nema novca. Da je situacija sa hrvatskom avijacijom ozbiljna i da teško da svoje usluge može ponuditi Crnoj Gori, potvrđuje i činjenica da su posljednjih godina vojne vlasti te dražave bile najglasniji zagovornici ponovnog stvaranja „jugoslovenskog zračnog prostora“ u kojem bi sve države zajednički učestvovale u zaštiti neba. I zajednički finansirale nabavku nove opreme.

Čak je bivša premijerka Jadranka Kosor nekoliko puta putovala u Sloveniju ne bi li sa tamošnjim vlastima dogovorila da se i Slovenije uključi u taj program. Iako slovenačka Vlada godinama usluge čuvanja neba plaća Italiji, jer nema sopstvenu avijaciju, u Ljubljani nijesu bili zainteresovani da se uključe u zajednički program sa Hrvatskom, ali i ni sa Crnom Gorom, BiH i Makedonijom.

Nakon toga je NATO stvari uzeo pod svoje i prije dvije godine na sastanku ministara odbrane Jadranske povelje u Draču donijeta je odluka o formiranju zajedničke protivvazdušne odbrane.

Riječ je o BRAAD inicijativi(Balkanski regionalni pristup pitanjima kontrole i nadzora vazdušnog prostora) koja podrazumijeva da će NATO izraditi stručnu Studiju o nadzoru vazdušnog prostora, a hrvatsko Ministarstvo odbrane je zaduženo za kontakt između tri ostale države i NATO-a.

Besplatne zaštite neba neće biti ulaskom u NATO, za to će trebati milioni

Iako već sedam godina vojni zvaničnici ponavljaju da Crnoj Gori nijesu potrebni borbeni avioni iz bivše JNA, da država nema novca da kupi nove jer će pitanje čuvanja neba biti riješeno kad Crna Gora postane članica NATO, nikada zvanično nijesu saopštili koliko će to koštati državu. A prećutno se aminuju neistine NATO promotera na raznim skupovima, da će NATO besplatno čuvati crnogorsko nebo.

Samo studija koju NATO radi za države regiona koštaće 200.000 evra, a crnogorski građani će morati da plate trećinu tog iznosa.

Osim toga, u Sjeveroatlantskom savezu važi princip da države koje nemaju svoju avijaciju, po povlašćenim finansijskim uslovima tu uslugu može da im pruži druga država članica. I to samo za zaštitu vazdušnog prostora iznad 3.000 metara, jer je ostalo država dužna sama da obezbijedi.

Primjer za to je i nedavni sporazum koji su potpisale baltičke zemlje kojima će Češka avijacija, za pet miliona eura godišnje, štititi vazdušni prostor. Sličan primjer je i Slovenije, koja Italiji od 2000. godine plaća milione evra za zaštitu vazdušnog prostora.

Srbija jedina ima uslove da čuva sopstveno nebo

Srbija je jedina bivša jugoslovenska republika čija borbena avijacija ima kapacitete za zaštitu vazdušnog prostora.

Osim što je sačuvala i obnovila većinu resursa iz bivše vojske, uspostavila sopstevni sistem školovanja i obuke vazduhoplovaca, Srbija posljednjih godina ubrzano modernizira svoju avijaciju.

Ovog proljeća je donijeta oluka o kupovini šest lovaca bombardera MiG29 M/M2 i dva radarska ssistema. Borbene avione i opremu Srbija će nabaviti u Rusiji, a trebali bi biti isporučeni do kraja ove godine.

Lovac bombarder MiG-29 M7M2 najmoderniji je vojni avion koji će biti dio vazdušnih snaga neke od država regiona, a karakteristike su mu impresivne. Detalji o radarima koje Srbija nabavlja za sada nijesu objelodanjeni ali riječ je o sistemu kojim je moguće nadgledati cijeli vazdušni prostor ne samo Srbije nego i zemalja regiona.