Crna Gora umjesto demokratije zapala u diktaturu

Piše: Danilo Drakić

U prošloj 2018. godini, u medima su objavljenje dvije političke ankete i to u martu i decembru. Finansijeri su isti i to duži vremenski period i to: NATO, američka i mađarska ambasada.

Sem rejtinga političkih partija i moguće izlaznosti birača, jedan dio iste se odnosi na povjerenje građana u institucije.

U martu, polovina institucija imalo je povjerenje preko 50 posto građana Crne Gore: vojska, SPC, obrazovanje, zdravstvo, policija, NVO, i predsjednik.

U decembru, samo dvije institicije su imale veće povjerenje, i to: obrazovanje i SPC.

Pad povjerenja u odnosu na mart mjesec imamo kod svih 14 institucija. U martu, povjerenje građana ispod 50 posto imali su: delegacija EU, sudstvo, Vlada, NATO, Skupština, političke partije i tzv. Crnogorska pravoslavna crkva.

U decembru, manje ostvarenje konstatujemo kod svih. I to: vojska za 14, 2 posto ( posle učlanjenja u NATO), SPC 11, 8 posto, Skupština 10, 6 posto, političke partije 11, 4 posto, predsjednik 11, 2 posto( Filip Vujanović u marti 51, 7 posto, Milo Đukanović u decembru 40, 5 posto) Vlada 10 posto, NVO 8, 9 posto, NATO 8, 2 posto, delagacija EU 6, 2 posto, sudstvo 6,6 posto, policija 6,2 posto, zdravstvo 6 posto, CPC 3,5 posto, obrazovanje 3,3 posto.

Najveći problem je u tome što građani nemaju povjerenja u skupštinu, Vladu, predsjednika, sudstvo, političke partije itd, što čini da je Crna Gora umjesto demokratije zapala u diktaturu.

Povjerenje građana u Skupštinu sa jednom trećinom ukazuje na parlamentarnu diktaturu.

Država bez srednje klase kakva je Crna Gora ne može biti ni demokratija. Socijalna pravda i demokratija su uslovljene kategorije. Narod može bez države, a država bez naroda ne može, a ne može ni demokratija.

U demokratiji narod ima pravo da vlada sam sobom, a ne da ga teroriše manjina kao što je slučaj u Crnoj Gori. O kakvom se teroru radi možda najbolje ilustruje rečenica psihologa Đukanovića: „Nijedan političar ne zna kako živi običan narod u Crnoj Gori“.

Odgovor na isti problem dala je Asocijacija UN za borbu protiv siromaštva, kada je konstatovala, da u Crnoj Gori 45 posto stanovnika pati, a 45 posto se bori da preživi, obraćajući se svim medijima, ali nijedan sem Vijesti nijesu objavile.

Posebno upozorenje je bilo da će broj stanovnika do 2050. biti smanjen za 52 000. Prethodnom,  dodajmo da je na popisu iz 2011. godine, konstatovano smanjenje broja državljana u odnosu na popisano stanje iz 1991. za 26 901. Godina 2017. i svaka naredna pamtiće se po najmanjem broju novorođene djece i najvećem broju umrlih od 1939. godine. Stopa zavedenih brakova je najmanja, a stopa razvedenih najveća u Evropi.

Važno je istaći da je od 1991. do 2017.  broj zdravorođene djece po MONSTAT-u je iznosio 224 137, a broj umrlih 149 037, i prirodni priraštaj 75 100, a na popisu iz 2011. godine registrovano je smanjenje broja državljana Crne Gore. Prethodno upućuje da je prirodno kretanje stanovništvo bilo negativno u istom periodu.