Crna Gora – “sigurna kuća” za bogate svjetske bjegunce od zakona
1 min read
„Bogataš se i u tuđini osjeća kao kod kuće…“ (Fransoa Morijak, 1885-1970, francuski pisac)
„Samo se počni bogatiti, dalje ide samo od sebe.“ (Finska poslovica)
„Bogataš nosi mozak u džepu.“ (Njemačka poslovica)
Piše: Milan Gajović
Ministarstvo unutrašnjih poslova – Kancelarija za azil odobrilo je politički azil (utočište) azerbejdžanskom biznismenu Telmanu Ismailovu, koji, nakon bjekstva iz Rusije (jer je, po njegovim tvrdnjama, u toj zemlji navodno bio politički progonjen) 2009.godine, nekoliko zadnjih godina živi u Crnoj Gori. Kako su izvještavali mediji, Ismailov je namjerno izabrao Crnu Goru, koja ga je „štitila od izručenja ruskim vlastima“, a zato je imao i poslovne razloge i sa Đukanovićevom vlašću zajedničke, krupne kriminalne poslovne interese..
Ismailov je, 2009. godine, u Antaliji (Turska) izgradio luksuzni hotelski kompleks „Mardan Palas“, koji vrijedi preko 1,5 milijardi US dolara. Počasni gost na otvaranju bio je i Milo Đukanović. Ismailov sin je, 2018.godine, kupio polovinu akcija kompanije „Casino Avala“ i preuzeo upravljanje nad kockarnicom u istoimenom budvanskom hotelu.
Termin azil je starogrčkog porijekla (asylon – utočište, sklonište). Po definiciji Instituta za međunarodno pravo, iz 1950.godine, azil je zaštita koju jedna država, na svojoj teritoriji, daje licu koje je to od nje tražilo. A politički azil je pravo lica na zaštitu druge zemlje, ukoliko ga zemlja u kojoj živi progoni iz političkih razloga.
Ismailov je, 1.oktobra 2021.godine, uhapšen u Podgorici, po međunarodnoj Interpolovoj potjernici nadležnih ruskih pravosudnih vlasti, jer je u Rusiji optužen da je učestvovao u organizaciji tri ubistva i za druga teška krivična djela. Nadležni sudija Višeg suda u Podgorici odredio mu je ektradicioni pritvor „zbog opasnosti od bjekstva“:
„Opasnost od bjekstva proizilazi iz same činjenice da je za okrivljenim već duže vremena raspisana međunarodna potjernica za krivično djelo ubistva“, navedeno je u obrazloženju sudskog rešenja o određivanju pritvora.
U međuvremenu je Ministarstvo pravde, ljudskih i manjinskih prava dobilo zahtjev (zamolnicu za međunarodnu pravnu pomoć) Generalnog tužilaštva Rusije za izručenje (esktradiciju) Ismailova. Prema ruskim zakonima, međunarodnu potjernicu raspisuje Nacionalni biro Interpola, po zahtjevu Generalnog tužilaštva i Istražnog komiteta Ruske federacije.
Poslije dvadesetak dana, biznismen je pušten na slobodu, jer mu je odobren (politički) azil u Crnoj Gori.
Ismailovu se morao ukinuti pritvor, jer je u Zakonu o međunarodnoj pravnoj pomoći propisano da „Ministar (pravde, ljudskih i manjinskih prava – M.G.) neće dozvoliti izručenje lica koje u Crnoj Gori uživa međunarodnu zaštitu…“ (član 22 stav 3) , te „Sudija za istragu će pustiti na slobodu lice čije se izručenje traži kad prestanu razlozi zbog kojih je pritvor određen…“ (član 17 stav 2)
Međutim rešenje MUP-a CG – Kancelarije za azil o davanju (političkog) azila Ismailovu je nezakonito, jer je donijeto povredom materijalnog prava propisanog Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima, Zakonom o međunarodnoj pravnoj pomoći i Zakonom o azilu.
U članu 14. Univerzalne deklaracije, normirano je:
„1. Svako ima pravo da traži i uživa u drugim zemljama azil od proganjanja.
2. Na ovo pravo se ne može pozvati u slučaju gonjenja koje se istinski odnosi na krivična djela nepolitičke prirode…“
Nadalje, član 12 stav 1 Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći, propisuje:
„Nije dozvoljeno izručenje (samo – M.G.) zbog političkog krivičnog djela ili krivičnog djela povezanog sa političkim krivičnim djelom…“
Citiraću i nekoliko normi Zakona o azilu:
„Azil je pravo na boravak i zaštitu stranca kojem je…odobren drugi oblik zaštite.“ (član 4 stav 1).
„Lice kojem je azil dat ne smije biti vraćeno ili protjerano na granicu države u kojoj bi njegov život ili sloboda bili ugroženi zbog političkih mišljenja.“ (član 6).
Zakon o azilu propisuje i da će nadležni javnopravni organ odbiti zahtjev za odobrenje azila, ako se utvrdi da podnosilac „nema opravdanih razloga za strah od progona po osnovu političkog mišljenja , te da podnosilac zahtjeva mora dokazati da država porijekla „nije bezbjedna za njega“ i da postoje ozbiljni razlozi „da se vjeruje da bi se povratkom u državu porijekla izložio progonu zbog svog političkog mišljenja“ (član 40).
Više je nego očito da Ismailov, u upravnom postupku pred Kancelarijom za azil, naprijed navedeno nije mogao dokazati, jer je optužen za nepolitička krivična djela. Znači, rešenje o odobrenju (političkog) azila Ismailovu doneseno je iz političkih, a ne pravnih razloga.
Zakon o upravnom postupku, u članu 140, propisuje uslove i postupak za poništenje i ukidanje nezakonitog rešenja „ako je rešenje povoljno za stranku donijeto na osnovu neistinitih navoda stranke kojima je ovlašćeno lice dovedeno u zabludu“ (stav 1 tačka 2), ili „u slučaju očigledne povrede materijalnog propisa“ (stav 2).
Rešenje o poništenju ili ukidanju ovakvog upravnog akta se može donijeti i u postupku upravnog nadzora (od strane upravne inspekcije) i na predlog drugog javnopravnog organa (državnog organa ili organa državne uprave).
Da je međunarodna potjernica ruskog Nacionalnog biroa Interpola politički motivisana, Generalni sekretarijat Interpola u Lionu bi odbio njeno objavljivanje. Naime, u članu 3 Statuta Interpola, toj organizaciji je zabranjeno preduzimanje bilo kakvih akata, ako se radi i o krivičnim djelima političkog karaktera i ima pravo da odbije objavljivanje potjernice.
Odluku o (ne)objavljivanju potjernice donosi Generalni sekretarijat Interpola, na osnovu prethodno pribavljenog mišljenja Pravnog savjeta.
I „slučaj Ismailov“ je još jedna potvrda pogubne Đukanovićeve antiruske, a time i anticrnogorske politike, koju „Krivokapićeva vlast“ u potpunosti nastavlja i sprovodi. Svi oni koji su „premijera“ Krivokapića „lansirali u orbitu“ nanose veliku štetu Crnoj Gori i vaskolikom srpskom narodu.
Autor je diplomirani pravnik sa advokatskim ispitom i diplomirani ekonomista, iz Podgorice
Pročitajte JOŠ:
