Crna Gora nije na prodaju

Piše: Batrić Babović

„Crna Gora nije na prodaju. Ima nas više nego dovoljno da kažemo NE“.

Kako gordo zvuči ova rečenica iz 2006.godine.

Gdje se nalazimo u odnosu na nju skoro 20 godina kasnije?

Jesmo li mi oni isti ljudi iz tog doba?

Jesmo li mutirali u zlo ili smo obmanuli sebe?

Jesmo li obmanuli sebe tada ili sada? Ili smo uvijek bili isti?

Tužno je gledati kako danas na kupoprodajni način razmišljaju tadašnji svježi punoljetnici.

Ništa nisu bolji ni njihovi koalicioni srodnici čvrste kosti.

Legitimno pravo stasalih vođa na temelju Domanovićevog opisa.

Neki iz tog vremena razmišljaju oholo, površno i bezumno o najživotnijim pitanjima prelijepe i poharane zemlje.

Političari za koje smo vjerovali da mogu biti državnici i koji su bili nade svih nas.
Sada su nade svih njih.

Pokazne zamjenice ciljaju golotinju jednog naroda, njegovo jednoumlje usireno u viševjekovnom bezumlju i bojnu njivu niskih strasti i ljudskih slabosti.

Hoćemo li danas povikati „Crna Gora jeste na prodaju“?

Ima li nas više nego dovoljno da kažemo DA?

Ili nas ima više nego dovoljno da kažemo ne prodaji i stvaranju duhovne pijace?

Ne pamte mlađani lideri slavne narode.

Ne pamte srednjoistočne krajeve mjeseca marta i psalme Davidove.

Ne pamte ništa.

Prisutni su globalna amnezija i devalvacija osnovne duhovnosti. Prisutni su glad i žeđ.

Oni koji su 2006.godine osmislili parolu sa početka ovog teksta postali su njeni antipodi.

Protagonisti suprotnosti ideje na kojoj su sazidali svoju političku današnjicu.

„Ako te zaboravim Jerusalime neka me zaboravi desnica moja“ kaže peti stih jednog psalma.

Izgovaran je hiljadama godina.

Imamo li trun stida za sopstvena (ne)činjenja?

Imamo li trun duha naroda koji je hiljadama godinama klicao Jerusalimu?

Starac Filotej Zervahos kaže: „Narod…ubice, zločinci, gordi, nepravedni, lopovi, tvrdice, očajni, razvratnici, bludnici, sodomisti, raspušteni, svi koji tvore bilo koje zlo“! Zbog svih njih je sam Gospod rekao: “ Daću vam vođe po srcu vašem! Zbog naših mnogobrojnih grijeha gnev Božje dolazi na sinove protivljenja! Bojim se da i mi ne postradamo onako, kao što je postradao grad Jerusalim zbog mnogih grehova žitelja svojih“!

Radoje Domanović i Branislav Nušić plaču od tuge kroz lik i djelo davno opisanih sporednih junaka.

Glavni junaci su veznik Božjeg dopuštenja i narodnih zasluga.

Odlično sagrađen projekat za besmisao jednog naroda i njegove postojbine.

Nastavak trodecenijskog Izlaska još traje.

Tragikomediji crnogorskih putešestvija nema kraja.

Kad bi Živko Nikolić mogao od početne parole da napravi Đeknu sve bi bilo lakše.

Ovako nam ostaje sivi dom neprepoznate kolonije ozidane dolarima i obećanjima.

Valjda svane i posle potopa.

Sunce nade sija i u mraku!