Crna Gora i NATO: Patriotska crkva i kvislinška vlast

Piše: Jovan Plamenac

Što je nama Crnogorcima NATO? Neprijatelj! Što jednom narodu može biti onaj koji ga je zasipao bombama, ubijao mu djecu i uništavao materijalna dobra osim neprijatelj?

A to neprijateljstvo nije od juče. Nijesu samo djeca iz Murina njegove žrtve.

Oni koji su iznjedrili NATO krajem Drugog svjetskog rata bombardovali su Podgoricu, Nikšić, Pljevlja… Radili su to užasno surovo: ubili na hiljade nejači, porušili zgrade i kuće… A crnogorski narod im je bio saveznik u ragu koji je još trajao.

Na Petrovdan 1941. na Cetinju neki viđeni Crnogorci su, svečano, ukinuli odluke Podgoričke skupštine, proglasili nezavisnu Crnu Goru i crnogorski narod podveli okupatoru, „fašističkim oružanim silama“.

Slično, u ovo vrijeme crnogorska vlast je proglasila nezavisnu Crnu Goru i sada crnogorski narod podvodi njegovom krvnom neprijatelju.

Oni sa Petrovdanskog sabora već sledećeg dana dobili su – 13. jul, oružanu pobunu crnogorskog naroda (koju su komunisti nakon rata prisvojili).

Ovi danas su vještiji.

Prvo, nijesu proglasili državu nezavisnom na nekom saboru, nego su organizovali referendum, da ispadne kao da je to volja naroda. Uoči referenduma sproveli su kampanju koja je, u stvari, bila demonstracija sile: kupovali su lične karte, kupovali glasove (novcem, brašnom…), ucjenjivali ljude poslom, prijetili… Iako je ostao zabilježen veliki broj dokaza ovog nasilja, rezultate tog referenduma uvažili su im prvo ovi koji sada hoće da okupiraju Crnu Goru.

Pripreme za okupaciju

Pripreme za NATO okupaciju Crne Gore su uveliko u toku. I njih zovu kampanjom. U stvari, opet imamo na sceni agresivno nasilje vlasti nad narodom. A sve to da bi ispalo da crnogorski narod hoće u NATO.

Vlast hoće da podvede Crnu Goru NATO-u. Većina naroda u Crnoj Gori tome se protivi. Tako kažu ankete.

O tako važnom pitanju za sudbinu naroda prihvatiti ili ne okupaciju domovine – vlast i narod imaju suprotne stavove. A ljude na vlasti izabrao je narod. Kako sad to: narod izabrao vlast koja radi suprotno njegovoj volji, koja mu, štaviše, radi o glavi? Postoji samo jedno objašnjenje: izbori u Crnoj Gori su prevara.

Za sprovođenje ovog nasilja okupator koji čeka pred vratima Crne Gore izdvojio je veliki novac. Tim novcem potrebno je preumiti Crnogorce, što ih ubijediti, što prisliliti da podrže okupaciju svoje otadžbine.

Ljudi na vlasti u Crnoj Gori, tako, za novac narečenog okupatora ovih dana intenzivno propagiraju „blagodeti“ ulaska ove nezavisne države u Sjevernoatlantsku alijansu. Sve više izbjegavaju da kažu u NATO, jer NATO je omražena riječ u crnogorskom narodu. Zato kažu: Sjevernoatlantska alijansa. „Vrat“ zvuči modernije, perspektivnije nego „šija“.

Na ovim prostorima takvi su nazivani stranim plaćenicima, narodnim izdajnicima, kvislinzima.

Potkupljivi novinari odmah su im se našli od ruke. Zato su mediji u Crnoj Gori ovih dana tako puni Sjevernoatlantske alijanse.

I poneko kuče zakevće: „NATO je budućnost Crne Gore“. Da pokaže svoju odanost vlasti, očekujući pokoju mrvicu sa te gomile novca dobijene za kampanju.

Novac im Bog

A što biva kada neko uspije javno da se usprotivi podvođenju Crne Gore NATO-u? On biva postavljen za metu kao onaj ko se protivi boljitku Crne Gore i mediji koji blokiraju javno protivljenje ulasku Crne Gore u NATO, obrušavaju se na njega.

To se nedavno dogodilo mitropolitu Amfilohiju.

A što je trebalo da uradi mitropolit? Da podrži NATO kampanju u Crnoj Gori? Da podrži poricanje hrišćanskih vrijednosti življenja, odnosno da podrži one koji nam silom novca i vojne tehnike nameću demokratiju kao prevaru i ljudska prava kao sredstvo za dominaciju, a preko njih hedonizam, pederastiju, opijate, rastakanje porodice, seksualne slobode, abortus i kontraceptivna sredstva, eutanaziju, medije kao industriju spekulacije, relativizaranja istine…?

Crkva po definiciji brine o ljudima, prvenstveno o njihovim dušama, i trudi se da ih spasi od propasti i u zemaljskom i u vječnom životu. Ona je po svojoj prirodi rodoljubiva institucija, koja se protivi porobljavanju naroda, onog fizičkog, ali još više duhovnog.

Vlast odvojena od Boga je racionalna. Njoj ništa nije sveto. Živoga Boga zamijenio joj je novac, sa svom raspusnošću koji on donosi.