Crna Gora je vaskrsla
Foto: DAN
Prisustvo državnog vrha vaskršnjoj liturgiji u Podgorici je trenutak istorijske prekretnice — čin koji simboliše kraj jedne duge okupacije sopstvene suštine. Narod, Crkva i država ponovo stoje zajedno. Duša mitropolita Amfilohija, duhovnog generala otpora, danas mirno počiva. Ono što je branio – sada je oslobođeno.
PIŠE: Milenko Jovanović
Decenijama je režim u Crnoj Gori vodio jednu opaku, hladnu, ali perfidnu unutrašnju okupaciju – ne vojnu, već identitetsku. Protiv Crkve. Protiv naroda. Protiv istorije. Sve što je mirisalo na zavjet predaka, na kosovsku etiku, na Svetog Vasilija i Njegoša, bilo je sistematski satanizovano i gurnuto u podrum stida. Crna Gora je tada ličila na čovjeka koji se odriče majke, samo da bi ugodio stranom staratelju.
I baš zato je slika sa ovogodišnje vaskršnje liturgije u Podgorici istorijski čin, ne protokolarni događaj. Ta fotografija — sa mitropolitom Joanikijem pred oltarom, okruženim narodom, i političkim vrhom države koji konačno stoji uz svoju Crkvu — ima snagu dokumenta o povratku slobode. Kad stoje zajedno Crkva, narod i država – to je dokaz da je neko pobijedio. Da je borba uspjela. Da je istina preživjela.
Danas, nakon decenija duhovne okupacije, prvi put gledamo jednu Crnu Goru koja više ne bježi od sebe. Prvi put nakon mnogo godina, više nije sramota biti Srbin u Crnoj Gori. Više nije opasno voljeti svoju Crkvu. Više ne prijeti hapšenje ako pjevaš „Crna i Srbija – to je jedna familija“. Jer, borba koju je narod vodio pod barjacima Svetog Vasilija, u molitvenim litijama koje su potresle svijet, danas dobija svoju institucionalnu potvrdu.
A počelo je, od poslanika Demokratskog fronta predvođenih Andrijom Mandićem koji je prvi podigao barjak i pozvao na otpor, a nastavljeno od Crkve. Od mitropolita Amfilohija, čiji su govori bili snažniji od svake rezolucije, a štap kojim je udarao po dušama bio teži od svakog državnog pečata. Taj čovjek, koji je bio i vladika i pastir i prorok i pobunjenik, vodio je narod kroz teško doba. Sa trpljenjem svetitelja i snagom neviđenog vojskovođe do tada, stao je pred silu i rekao: „Ne damo svetinje“. Danas, iz nebeske Crne Gore, on gleda ovaj Vaskrs i zna – narod ga je čuo, i pobijedio.
Jer, Vaskrs u Podgorici više nije samo liturgija. To je politička poruka. To je duhovna objava. To je nova strana u istoriji zemlje koja je dugo bila talac vlasti koja ju je prezirala. Onaj ko se sjeća samo nekoliko godina unazad, sjeća se i kleveta, i pokušaja otimanja hramova, i montiranih zakona, i suzavaca na crkvene povorke. Danas, umjesto suzavaca – svijeće. Umjesto hapšenja – blagoslov. Umjesto straha – nada.
Crna Gora danas ima priliku da postane ono što nikad nije smijela – da bude svoja. Da pomiri sebe sa sobom. Da vrati sveto u svakodnevicu, i istoriju u temelj. A to nije moguće bez Srpske pravoslavne crkve – ne kao „vjerske zajednice“, nego kao narodne duše. Kao branika smisla, pamćenja i trajanja.
U tome je i najveći strah bivšeg režima. Oni koji su htjeli da izmisle neku novu, plastičnu, nepostojeću crkvu, znali su da da je ipak Srpska pravoslavna crkva ta koja sve drži. Pa su htjeli da je slome. Nisu uspjeli. Jer Crkva nije struktura, nego predanje. Nije institucija, nego zavjet. Nije politika, nego istina. A istina ne pristaje na progon, niti na poniženje. Ona čeka svoj čas – i evo ga.
Zato, ovaj Vaskrs je više od praznika. On je pečat pobjede. On je poruka da nema više nazad – ni u mrak, ni u bezličnost, ni u tuđinu. Ovo je potvrda da Crna Gora ima dušu. Da ima narod. Da ima čast.
I na kraju – ima i Crkvu.
A kad se sve to sabere – onda ima i budućnost.
Hristos Vaskrse!!!
Hoće li Gospod Bog dati da se već jednom ratosiljamo od te izmišljene nacije Crnogorske i počnemo da živimo onako kako su živeli naši slavni preci , kao brća kao Srbi .
Dolazio je i Milo nekad kada mu je bilo potrebno , tako i ta dvojica su tu sa istim poštovanjem SPC kao i prethodnik.. Ništa im ja ne vjerujem . Protiv svih vrijednosti SPC je evropski dvojac . Za neko vrijeme ne bih se čudio ponovnom nekom napadu na crkvu kao u vrijeme DPS-a. Nema jezika , nema promjene sekulinih i ranjovih znamenja, fašističke tekovine su u toku .. Sve u svemu tekst veze sa istinom nema . Fariseja je puno u CG..
Lijepo je vidjeti pun hram vjernika. A da li su zaista svi pravi vjernici?
Lijepo obucene gispodje, pristojno za hram!
Imaju materijalnog i previse. I kipi materijalizam previse.
A vjerujem, nijesu nikad ucinili neko dobro: da jednu platu godisnje poklone npr. Porodici sa 3, 4 ili 5 -oro djece za polazak u skolu?
I ova gospodja Mandic je zavrsila metalurgiju, kao i ja i jos mnogi. I gospodja radi u IT bransi, a mi ne mogasmo nigdje,pa ni u trgovini, jer: pa gdje sa metalurgijom, vjeciti odgovor od tkz “ nadleznih“ .
Ps:
materijalizam i crkva? Ne Idee . Ali i crkva i svi oko nje materijalsti postaju.
I mnogi u crkvi i oko nje nje, i politicari i politika,, samo za “ svoju ‘ adnjicu
Muka mi od tih Kamera i pracenja svakog oholog politicara, njihove svakodnevne prezentacije, . Politicar- svaki prvi korak u politiku je i posljednji izgubljeni ljudski korak. Gube sve ljudske osobine i postaju hihene. Bez obzira na partiju, pih pih pih
Vaistinu Voskrese. Ali se nimalo ne slažem da je tme što su se pojavili zajedno znak Vaskršenja. Znak bi bio da rade u interesu i građana i države a to ko god nije slijep vidi da ne rade. Michej i Jakov ko rogivi u vreći. A obojica izdali Srbske interese iako su došli na vlast prevashodno Srbskim glasovima. Ideologija im je ista kao kod DPSa. Priznanje genocida u Srebrenici, priznanje Kosova, sankcije Rusiji i podržavanje Banderine Ukrajine. Nedostatak želje da se prizna Srbski jezik kojim i oni govore kako su rekli. Michej popu Mila hoće da rasproda još ovo malo što je ostalo od CG. Da ni Mandu nepravedno ne preskočimo. Od kada je zasio u fotelju , Sve je manje zainteresovan za Srbske interese osim deklarativno. Iz Crkve nije izlazio ni Krivi bio prijatelj sa blaženopočivšim Mitropolitom Amfilohijem pa nije htio potpisati TU. A Amfilohijev izbor je on bio za mandatara. Ovo juče je farsa ili slučajnost što su došli u istu bogomolju. Jutros će svak na svoju stranu i da se pljuju i na Boga i narod zaborave
Imaš donekle pravo Milane, ali sam čin i slika je za pozdrav. U tom kontekstu i doživljavam ovaj osvrt. Bitno je da nisu kod Miraša, a za ostalo moramo biti strpljivi. Zna se dobro ko su Mickej i ovaj seljak mentalni od Jadova pardona Jakova
Da, i jako je dobro i vazno da je onaj Juda od Zdravka koji je podvaljen mitropolitu, ipak brzo prepoznat kao Juda i najuren i predat prokletstvu. Zdravko prekrečeni.
ZDRAVINJO PROTUVA PIJANA NE POMINJAT VIŠE I U PAMET SE DA NAM VIŠE NIKAD NE POTURE KUKAVIČIJE JAJE KAO ŠTO NEKI KTITORI UVALIŠE PROTUVU PIJANU
Fantasticno receno. Ovo je, uz sve mabe i zamjerke koje se mogu imati, onaj momenat kada mozemo reci da je borba i pobjeda 30.avgusta imala smisla, iako tada niko nije znao za Spajica i Milatovica. Bravo ljudi.