Ćirilicu u Crnoj Gori ukidali samo okupatori

U istoriji crnogorskog školstva ćirilica je tri puta izbacivana iz upotrebe u administraciji i školskoj dokumentaciji. Prvi put nakon okupacije od strane Austro-ugarske 1916. godine, drugi put od strane Italijana 1941. i treći put tokom DPS vlasti.

Nakon uvođenja vojne uprave, Austrijancisu 1916. godine  uveli su posebne mjere u crnogorskom školstvu. Ćirilica je izbačena i zamijenjena latinicom, izbačena je Srpska istorija kao predmet, te junačke i patriotske pjesme.

Ovim „reformama“ suprotivili su se učitelji iz Bjelopavlića, njih četrnaest tako što su podnijeli ostavke na službu, uz obrazloženje: „Ćirilica je srpska istorija-arterija, aorta srpskog nacionalizma, a mi smo spremni da budemo srpski učitelji i nećemo da budemo anacionalni.  Da bismo ostali dosledni pozivu srpskog učitelja u Crnoj Gori, čast nam je izvijestiti komandu da sa ovim podnosimo ostavku na svoju dosadašnju dužnost„.

Njima četrnaestorici, kao i trojici advokata koji su im pomagali u pisanju ostavki je suđeno, i za kaznu su ostatak rata proveli u mađarskim zatvorima.

Sličnu žrtvu su 2004. podnijeli nikšićki profesori boreći se za srpski jezik.

Ćirilicu u Crnoj Gori zabranili su i italijanski okupatori tokom Drugog svjetskog rata. Tada su zahtijevali da se ćirilica potpuno izbaci iz upotrebe.

Ovim stopama nastavila je i aktuelna crnogorska vlast, iako su ćirilica i latinica, po Ustavu. ravnopravna pisma. Međutim, sva državna administracija komunicira na latinici. Rijetka su mjesta gdje možete koristiti ćirilicu.

Školstvo je bilo poslednje mjesto gdje je ćirilica koliko-toliko bila u upotrebi. Nažalost, samo do prošle školske godine kada su školski dnevnici počeli da se vode isključivo na latinici, a i svjedočanstva se izdaju na tom pismu, osim ako roditelji posebno ne traže da bude na ćirilici.

Očigledno je za aktuelnu crnogorsku vlast ćirilica „previše srpska“, te je kao takvu treba ukloniti.

Podsjećanja radi, 2004. je počela, a 2011. završena sječa srpskih pisaca iz čitanki za osnovne i srednje škole. Od 172 teksta autora sa prostora bivše Jugoslavije koji su predviđeni za obradu u crnogorskim čitankama za osnovnu školu, 86 je od autora koji su rođeni u Crnoj Gori, ali ni jedan od tih autora iz Crne Gore se ne izjašnjava kao Srbin, niti piše na srpskom jeziku. Njih 7 piše na bošnjačkom. Iz ovoga bi se moglo zaključiti da u Crnoj Gori ima Bošnjaka, ali nema Srba.