Čiji je kandidat Šutanovac

Piše: Jovan Lakićević

Zahvaljujući mojoj dragoj baki Neci, iz Rovaca,( od Vlahovića iz Bogutova dola), znam podosta narodnih umotvorina. Možda čak više nego što ih ima u Vukovim zapisima.
Jedna od njih kaže: Svršenome poslu mane nema! Ja bih, ipak, dodao: to ne znači da se vremenom neće javiti, odnosno, pokazati.

No, dosta s mudrovanjem, pogotovo što mu ovdje nema mjesta!
Riječ je o „izboru“ Dragana Šutanovca za ambasadora Srbije u SAD u Vašingtonu. Što se Srbije tiče, to je gotova stvar. Još samo da se složi Amerika.
Neke kolege, ne bez ironije kažu: „Da je sreće, ili da je gospodin Dragan državljanin SAD, on bi bio njihov ambasador u Beogradu“! Ne znam, baš kako ovu vrstu stilske figigure da shvatim…
U zemlji, u kojoj su slična „iznenađenja“ gotovo svakodnevna, to i nije izazvalo baš previše komentara. Zapravo, nijesam zapazio nijednog!
A što se tiče čaršijskih, evo ih nekoliko. Jedni će reći: Pa kad je mogla gospođa Jelena Milić, kao prononsirani NATO lobista, da bude ambasador u Zagrebu, zašto ne bi Šutanovac u Vašingtonu? Drugi će reći: Pa šta, čovjek za razliku od koleginice, ima bar pozamašnu političku biografiju! Treći, opet, kao neopredijeljeni, primijetiće: Valjda su po srijedi, nama,običnim smrtnicima , neki nedokučivi razlozi i interesi. Moram priznati da i sam naginjem takvom zaključivanju. Jer, jedino tako se može objasniti ovo, ne toliko čudno, koliko neočekivano kadrovanje.
U pitanju je jedan od, današnjoj vlasti, omrznutih „ključara“ Srbije, jedan od stubova poražene „žute bratije“, pa čak i predsjednik Demokratske stranke ( 2016.godine). Dakle, ovaj gest može da se tumači i kao čin međustranačkog pomirenja… Odnosno, velikodušnosti aktuelne vlasti.
U suočenju sa ovom nenadanom kandidaturom, bez pratećeg obrazloženja, ili, kakvog-takvog objašnjenja, običnom čovjeku i novinaru poput mene, preostaju jedino nagađanja. Proizvoljna, dabome. Moje pamćenje je vezano za funkciju ministra odbrane , u dva mandata, gospodina Šutanovca, kada je od vojske Srbije uspio da napravi statističku grešku. Vjerovatno po nalogu onih koji su ga predložili za tu funkciju. Naime, početkom 2010. g. ukinuto je obavezno služenje vojnog roka u zemlji Srbiji!
Ne upuštajući se u tumačenja šta je taj akt značio u bezbjednosti Republike, ili, šta i danas znači, vjerujem da su njegovi politički mentori bili veoma zadovoljni njegovim učinkom.
Nije isključeno da su isti „kadrovici“, u znak zahvalnosti, bili namjerni ( i uspjeli su) da mu nakače titulu „ekselencije“, računajući sa njim na duže staze!
Gospodin Šutanovac je, inače, osoba zavidne biografije – završio je više „kurseva bezbjednosti“ u SAD na tamošnjim prestižnim ustanovama, a ima i izvjesno parlamentarno iskustvo iz Strazbura i Brisela… Uz ono poprilično funkcija u Beogradu i Srbiji, moglo bi se reći da je u pitanju impresivna statistika, koje se ne bi postiđeli ni kadrovi, recimo, Trilaterale i Bildeberg kluba.
( Riječ je, nažalost, o organizacijama koje su, davnih dana, planirale razbijanje pokojne nam Jugoslavije, a mislim da nijesu odustale ni od dodatnog rasturanja Srbije, tako da mi je ova napomena, možda, neumjesna).
Nije isključeno i da je posrijedi masovnija rehabilitacija DOSovih kadrova, (kao da ih u postojećim ambasadama i konzulatima nema dovoljno!) mada su mnogi od njih, koristeći prelazne roovek, postali članovi vladajuće partije, ministri, državni sekretari, poslanici i osobe na drugim važnim državnim funkcijama.
Ovaj „slučaj“ je nešto komplikovaniji. Mislim da je u pitanju „kompjuterski izbor“ kandidata jedne, ili dvije zapadne obavještajne agencije, za najznačajnije funkcije u Srbiji kroz dvije- tri godine. Titula „ekselencije“ u Vašingtonu treba da posluži u svrhu tihe rehabilitaci, ili, proszije rečeno – pranja biografije!
I, da ne budem baš nedorečen, mislim da je u pitanju kadrovsko zavještanje doskorašnjim domaćinima samozvanog Bajdenovog „kadrovika“ u Beogradu, gospodina K. Hila!
Ovaj tekst spada u one kojim se u tekućoj političkoj praksi ništa neće promijeniti, ili, makar odložiti. Cilj mu je, ako se uopšte o nekom cilju može govoriti, samo da podsjeti da svi o nekim tek minulim i aktuelnim kadriranjima ne mislimo isto. Računam, pritom, na tzv. dobronamjerne građane. Pogotovo ako takva „anti-protivna“ razmišljana, ne škode nosiocima aktuelne vlasti. Bilo bi rizično, da ne kažem i tragično, ako bi slične pojave dobile oblik epidemije…