,,Cetinjski vjesnik“ 1912. povodom smrti Osmana Đikića: Tužna vijest o smrti Srbina i rodoljuba iz čestite srpske muslimanske porodice
Osman Đikić, srpski pjesnik i publicista
Iz Mostara smo u subotu veče primili tužnu vijest da je poznati srpski pjesnik i rodoljub Osman Đikić umro poslije teškog bolovanja. Rehmetli Osman bio je iz čestite srpske muslimanske porodice, pisalo je u tekstu ,,Cetinjskog vjesnika“ iz 1912. godine, kojim je objavljena vijest o smrti velikog srpskog pjesnika i patriote, Osmana Đikića.
Stari list sa Cetinja podsjetio je da je Đikić služio časno svojoj otadžbini, da se bavio novinarstvom, te da je još kao đak počeo da piše pjesme i da se rano svrstao u najistaknutije srpske pjesnike muslimanske vjere.
– Kao oduševljeni Srbin istupio je iz ,,Musavata“ i pokrenuo svoj list ,,Samoupravu“ koju je uređivao sve dok nije pao u postelju, pisalo je u tekstu.
List je poručio kako je srpska stvar na gubitku smrću čestitog Srbina Osmana Đikića, koji je, kako je naglasio ,,Cetinjski vjesnik“, bio jedan od najnaprednijih muslimana.
– …Jer je rahmetli Osman bio jedan od najnaprednijih muslimana, rodoljub i čestit Srbin, te će njegova smrt mnoge ožalostiti, a naročito okolinu njegovu i sve one koji su ovog čestitog, valjanog i oduševljenog mladog čovjeka poznavali. Rahmetulahi alejhi, rahmeten vosijah, oproštajne su riječi starih Cetinjana upućene velikom srpskom pjesniku 21. marta 1912. godine.
Pročitajte još:
Ovaj čovjek je napisao najljepšu rodoljubivu pjesmu čiji je naslov ,, SRBSKI PONOS “ Časni Osman Đikić .
Kad bi ovu objavu napisali po novocrnogorskom ili dukljanskom tumačenju ondašnjeg značenja riječi Srbin tekst bi po njihovome glasio: Tužna vijest o smrti pravoslavca i rodoljuba Osmana Djikića iz čestite pravoslavne muslimanske porodice.
Može li iko normalan shvatit da ovako nešto tvrde i propagiraju ne priprosti ljudi no najveći njihovi navodni intelektualci, doktori nauka i profesori univerziteta. Da nije žalosno bilo bi smiješno.