Cetinjski ,,Književni list“ 1901: Zemlja što je srpsko ime održala, što je tukla kleta vraga – to je naša Crna Gora draga!
Sloga biće poraz vragu
A ta zemlja — što ’no bješe mala, što je srpsko ime održala, na srpskome nebu što je sjala, što tuđinu nije se podala, što je tukla svoga kleta vraga, to je naša — Crna Gora draga, vizionarski i rodoljubivi su stihovi objavljeni u četvrtoj svesci cetinjskog ,,Književnog lista“ 1901. godine.
Rodoljubivu pjesmu koja opjevava snagu i ugled tradicionalne srpske Crne Gore napisao je srpski pjesnik i poznati učitelj rodom iz Pive, Vukašin Gagović Privljanin, čija je patriotska poezija objavljivana i u drugim cetinjskim listovima, kao i listovima iz drugih srpskih krajeva.
Na Kosovu
Na Kosovu, na bojnome polju,
Na krvavom ljudskome pokolju, —
Kad je slavno srpsko carstvo palo
I sunce se jarko zaplakalo,
Te se svjetu tada tužno skrilo,
U oblake crne se zavilo…
Tad na Srpsku Zemlju pade tama,
Pade tuga, pade kleta čama! —
Mnoge kraje srbinske prekrili,
Al’ ne može jedan, rode mili:
Jednu zemlju — što se malom zvala,
Ona, ona — nije im se dala!
A ta zemlja — što ’no bješe mala;
Što je srpsko ime održala;
Na srpskome nebu što je sjala;
Što tuđinu nije se podala;
Što je tukla svoga kleta vraga, —
To je naša — Crna Gora draga! —
Ko lav hitra, junačna, valjana,
Borila se od Vidova Dana
Protiv sviju srpskijeh dušmana,
I silu je dobila megdana! —
Ah! megdana nečuvenih prije:
Sjajnih, slavnih!.. oh, i — krvavije!…
I time je svom pomogla rodu,
Ulivši mu u srce slobodu,
Da se nada, da se svagda brani,
Dokle opet sinu sv’jeti dani,
Svjetli dani slobode i sreće,
Kojima se sad bliži i kreće…
Cio svijet c’jeni je i štuje,
Jer za njenu velju slavu čuje…
Svak je štuje, koje čovjek pravi,
A Srbin je ponajviše slavi…
Za to i ja, — o, moj srpski rode!
Od sveg srca pjevam njojzi ode…
BRDŽA ZNA…
Pozdrav za BRDŽU
SLOGA BIĆE PORAZ VRAGU!!!
Mogu li ovakve stvari uticati na um Dragutina Papovića i vratiti ga nazad, ili će sad već „nesigurno korito“ i dalje tog čovjeka držati u ropstvu?
Naravno, ne samo njega, nego ovo važi za sve one koji razmišljaju o svom životu.
Neće se vratiti. Oni su postali Hrvati i tu nema spasa. Zatrovani mržnjom prema svemu što je srpsko.
Brate Marko, potvrdio si ono sto ja uporno tvrdim. Jedan dio zavedenih ce se mozda i vratit svojemu jatu, no moramo se pomirit sa cinjenicom da se pojedinci nikada nece vratit na ono sto su im bili ocevi i djedovi. takvi ce neminovno vremenom promjenit i vjeru i naciju i na kraju postat Hrvati i katolici. A sto se tice bivsega radikala dragutina Popovica, ako se prisjetimo njegovih „radih radova“ vidjecemo da je dok se ponasao kao pravi naucink i istoricar bio je i te kako vekiki Srbin i rusofil. Dovoljno je procitat njegovu knjigu „Rani ratovi“ iz 2011. gdje o Krstu Zrnovu govori kao o zlocincu izdajniku fasisti i talijanskoj marioneti. Takvi ka on ce se lako ponovo presaltat u pobednicki tabbor samo ako osjeti materijalnu korist.
I zato je odgovor na pjesnikovo rodoljublje:“Ne damo svetinje“.