Cetinje je odvajkada bilo stožer Njegoševe Crne Gore

Piše: potpredsjednik Demokratske narodne partije, Jovo Pejović

Dešavanja povodom ustoličenja mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru, na maestralan način je u jednoj rečenici opisala poznata novinarka Ana Otašević:

„Đukanovićev sukob sa SPC, nije obračun ljubitelja Zapadne demokratije sa mračnim uticajima sa Istoka koji koče napredak Crne Gore, kako on to želi da prikaže Zapadu, već odgovor korumpiranog vođe koji gubi tlo pod nogama i koji bi ostatak života mogao provesti u zatvoru.“

Pokušaj Đukanovića i njegovih satelita da se predstave kao branitelji Crne Gore od velikosrpske agresije je najobičnija laž u koju vjeruju samo oni koji ne vide dalje od nosa, kao što je laž da Srbi u Crnoj Gori više vole Srbiju nego Crnu Goru, ili da smo mi kojima je sve ono lijepo čega želimo da se sjetimo vezano za četiri nahije, protivnici Crne Gore. Izjave koje dolaze iz DPS-a povodom događanja na Cetinju su isprazne poruke koje imaju za cilj da mešetarenjima zamajavaju javnost pokušavajući preko svojih kadrova u institucijama sistema da blokiraju sve napore nove većine da konačno zaživi pravna država.

Na sceni je klasično izvrgavanje ruglu institucija sistema od strane bivše vlasti. Snimci koje svakodnevno gledamo na društvenim mrežama i u medijima nedvosmisleno svjedoče da su na Cetinju organizovani nasilni protesti, a pristustvo čelnika DPS-a, da je DPS organizator protesta. Brojne izjave koje su uslijedile proteklih dana od relevantnih ličnosti iz sfere bezbjednosti, nedvosmisleno potvrđuju da je na sceni bio klasičan pokušaj državnog udara koji je trebao biti izveden uz pomoć DPS kadrova u policiji, državnoj bezbjednosti, sudstvu i tužilaštvu. To što za godinu dana ništa nije urađeno na kadrovskoj obnovi u policiji, sudstvu i tužilaštvu ovih dana dolazi na naplatu. Da nijesu izvršene kadrovske promjene u Javnom servisu, po procjenama dobro upućenih i oni bi bili dio projekta u obmanjivanju javnosti. To što se pojavljuju snimci o tajnim susretima pojedinih političara i nosilaca izvršne vlasti, kao i njihovi susreti u porodičnim kućama potvrđuju onu narodnu izreku: „Zaklela se zemlja raju da se tajne sve saznaju.“

Cetnije je odvajkada bilo i ostalo stožer Njegoševe Crne Gore i upravo je u njemu po njihovom naumu trebalo spriječiti ustoličenje mitropolita Joanikija i pokazati da se Crna Gora odrekla puta koji su Petrovići trasirali. Iz istih razloga na Cetinju sa ovacijama dočekan predsjednik Turske Erdogan, a činjeno sve da se spriječi dolazak Patrijarha srpskog Porfirija. Isto tako, 2017. godine Crna Gora je upravo na Cetinju donijela odluku o punopravnom članstvu u NATO paktu. Cetinje je od strane Đukanovića i njegovih nalogodavaca određeno kao mjesto gdje treba srušiti sve mitove o Njegoševoj Crnoj Gori, zato su svi bivši vlastodršci 5. septembra pohitali ka Cetinju da bi se ogrnuli oreolom pobjednika unaprijed sigurni da će plan koji su sami osmislili uspjeti.

Dovoditi u pitanje ljubav prema Crnoj Gori potomaka onih slavnih predaka Srba, koji su ginuli na Carevom Lazu, Krusima, Skadru, Bregalnici, Mojkovcu, Kalinoviku i drugim bitkama u raznim vremenskim intrevalima, mogu samo oni koji opijeni mržnjom prema svemu onome što nosi predznak „srpski“ jurišaju na istoriju Crne Gore i njene svetinje kako bi sačuvali kapital koji su oteli od države i ostavili sa sobom pustoš od kojeg se decenijama nećemo moći oporaviti.

Bez jake države i nezavisnih institucija biće teško razbiti hobotnicu koja očigledno vođena ličnim interesima neće dozvoliti da se razvijamo kao slobodno i demokratsko društvo.