Čarls Simić – pjesnik sa dvije otadžbine

U vremenima kada su granice bile nepremostive, Čarls Simić je svojom poezijom prešao sve prepreke, gradeći most između srpske tradicije i američkog modernizma. Rođen na današnji dan 1938. godine u Beogradu, u domu Đorđa i Jelene Simić (rođene Matijević), Čarls je već u najranijem djetinjstvu osjetio težinu istorije koja će ga pratiti cijelog života.

Teška ratna iskušenja Drugog svjetskog rata oblikovala su njegovu ljubav prema srpskoj narodnoj književnosti. Dok je Beograd bio pod okupacijom, mali Čarls je čitao antologiju srpskih narodnih pjesama, mnoge od kojih je znao napamet sve do kraja života.

Nakon kratkog boravka u Parizu, 1954. godine zajedno sa porodicom odlazi u Sjedinjene Američke Države, gdje počinje novo poglavlje. Mladalački bunt, želja za uklapanjem u novu sredinu i bolno iskustvo izbjeglištva naveli su ga da u mladosti negira svoje srpsko porijeklo. Ipak, tokom života će više puta naglasiti da ga je baš taj kulturni korijen oblikovao kao pjesnika.

Prve stihove pisao je u srednjoj školi, kako je sam svjedočio „da bi se svidio djevojkama“, ali su njegova pjesnička ostvarenja brzo dobila ozbiljne razmjere, nadahnuta uticajem Volta Vitmena, Emili Dikinson i Volasa Stivensa. Njegove pjesme kritičari će kasnije opisivati kao „precizno sklopljene kineske slagalice“, u kojima se misterija svakodnevice pretapa u duboku egzistencijalnu poeziju.

Kao prevodilac, Simić je odigrao ključnu ulogu u promovisanju srpske književnosti na anglosaksonskom tlu. Prevodio je djela Vaska Pope, Ivana Lalića, Milorada Pavića, Radmile Lazić i Novice Tadića, sastavivši i antologiju Konj ima šest nogu, jedno od kapitalnih djela za razumijevanje srpske poezije u inostranstvu.

Ne samo umjetnički već i javno angažovan, tokom devedesetih godina aktivno se uključivao u rasprave o srpskoj politici.

Jednom će u naletima očaja, nemoćan da pomogne svom narodu, izjaviti sada već čuveno:

„Srbi me nerviraju zbog toga što su opsjednuti sopstvenom istorijom, a nikada iz nje ništa nisu naučili.“

U Americi, Simić je stekao ugled vrhunskog pjesnika, postao član Američke akademije za umjetnost i književnost 1995. godine, i više puta bio kandidovan za Nobelovu nagradu za književnost. Dug niz godina predavao je američku književnost i kreativno pisanje na Univerzitetu u Nju Hempširu, vaspitavajući nove generacije pisaca.

Od 2020. godine bio je član Udruženja za kulturu, umjetnost i međunarodnu saradnju „Adligat“, što je za njega predstavljalo simbolični povratak kulturnim korijenima koje nikada nije uistinu zaboravio.

Čarls Simić bio je više od pjesnika – bio je čuvar svih izgubljenih svjetova, čovjek koji je u zbrkanosti istorije tražio iskru smisla. Njegova poezija ostaje kao tihi svjedok života razapetog između dva kontinenta, dva jezika i dva identiteta. Pokazujući da se dubina čovjekove duše ne mjeri mjestom rođenja, već sposobnošću da saosjeća, sanja i pamti, Simić je svojim stihovima izgradio vječni dom u srcima čitalaca širom svijeta.

Njegov put je dokaz da niti jedan korijen, ma koliko bio skriven ili porican, ne može biti iščupan iz duše onih koji nose pjesmu u sebi.