Bruka živi dovijeka: Bošković od „Belog orla“ do NATO jastreba

Ministar odbrane Crne Gore Predrag Bošković je, zabranom da se i ove godine oda pošta žrtvama NATO agresije u kasarnama u Danilovgradu i Podgorici, krupnim slovima upisao svoje ime u vječnu knjigu bruke i sramote.

Bošković, inače bivši dobrovoljac „Belih orlova, onemogućio je građane Crne Gore da polože vijence na spomenike nevinim žrtvama NATO agresije 1999. godine.

Time je Bošković pljunuo na sve one koji su za slobodu otadžbine dali najvrednije – svoje živote. Narugao se svim građanima Crne Gore koji čuvaju uspomene na nevine žrtve NATO bombi. Vjerovatno se ministar odbrane nada da će za taj sramni čin dobiti aplauz iz neke NATO kancelarije. Možda i hoće. Ali ono što je sigurno jeste da od svih čestitih i poštenih građana Crne Gore dobiti zasluženi i vječni prezir.

Za Boškovića je, inače, šira javnost saznala sredinom 2001. kada je kao predsjednik Savjeta mladih DPS-a najavio tužbu protiv lista „Dan“ zbog teksta u kojem se tvrdilo da je bio pripadnik paravojne formacije „Beli orlovi“. Sudskog procesa, međutim, nikada nije bilo.

Njegovi poznanici tada su se prisjetili da je Bošković bio privržen projektu ,,svi Srbi u jednoj državi“. To je demonstrirao po Ekonomskom fakultetu u Podgorici noseći upadljivo veliki srebrni prsten sa ugravirana četiri ocila.

Već 2004. godine lansiran za zamjenika ministra spoljnih poslova Državne zajednice Srbija i Crna Gora, ali je jedno vrijeme „izgarao“ paralelno obavljajući tu i dužnost ministra privrede u Vladi Crne Gore.

Tih godina Bošković se toliko junačio da ga je tadašnji poslanik Socijalističke narodne partije Dragan Koprivica zvao da u podgoričkom Sportskom centru ukrste bokserske rukavice, jer mu je ministar prijetio. Bošković je utekao sa megdana.

Bošković, poznat kao jedan od multipraktik kadrova DPS-a,  u aprilu 2003. godine se požalio da mu poslanička plata nije dovoljna za život i da je jedva uspio da kupi „audi A4“. Model dotičnog automobila koštao je tada od 21 do 26 hiljada evra. Sedamdeset poslaničkih plata, otprilike. Bagatela.

U međuvremenu standard je solidno popravljao. Dok je bio čelnik Rudnika, član Glavnog odbora DPS-a, sportski menadžer, čelni čovjek Rukometnog saveza Crne Gore i predsjednik ŽRK Budućnost, u Baru je izgubio novčanik, u kojem je bilo 7500 evra i zlatna bankovna kartica.

U pljevaljskom rudniku zarađivao je mjesečno preko 3000 evra. Zabilježeno je da je čim je preuzeo posao u Rudniku tada dužnom oko 35 miliona evra, uprava kompanije odlučila da Boškoviću kupi jedan od skupljih džipova od oko 50000.

Kao ministar rada i socijalnog staranja prijavio je ušteđevinu od 75000 evra.

Prethodno je bio i ministar ekonomije, a ostalo je zapisano da nije bježao od novačene nagrade ni kada je, kao član Tenderske komisije za poluprivatizaciju EPCG, dobio 17000 evra za, kako su ga nazvali, “posao decenije”.

Za ministra prosvjete u Vladi Crne Gore izabran je u martu 2015. godine, a u nelegitimnoj vladi Duška Markovića vodi resor odbrane. Jedna od njegovih prvih izjava bila je da „težnjama za članstvom u NATO, Crna Gora pokazuje da želi dijeliti zapadne vrijednosti“.

Pokazuje se da je moralni talog jedina Boškovićeva „vrijednost“.

Njegoš je kazao da „čast i bruka žive dovijeka“. Vječna čast i pamćenje za žrtve NATO agresije, a Boškovićeva bruka živjeće dovijeka.

Pročitajte još:

Mitropolit Amfilohije: Gdje su Hitler i Musolini stali, tu je NATO nastavio (VIDEO)