Bratić za IN4S: Decenijama su kultura i prosvjeta u CG bili u rukama „dvorskih intelektualaca“, stvaran je sistem ogrezao u šovinizmu i ksenofobiji

„Ne vjerujem da je DPS odapinjao „otrovne strelice“ prema meni zbog mog načina komunikacije i transparentnog rukovođenja jednog tako kompleksnog i zahtjevnog resora. Ono što je njima smetalo, očigledno, jeste činjenica da za vrijeme mog ministrovanja nije mogla da se iz državnog budžeta i sa pozicije državnih institucija lansira jedna ogavna antisrpska histerija, niti da se targetira bilo koji pojedinac ili organizacija. Decenijama unazad, kultura i prosvjeta su bili klasični instrumenti u rukama grupe neodgovornih i nedostojnih „dvorskih intelektualaca“ koji su parazitirali na državnim sinekurama i vodili neke svoje „odbrambene i osvajačke ratove“, a sve to zarad konstituisanja jednog nakaradnog aparthejd sistema, ogrezlog u šovinizmu i ksenofobiji. Toga više nije moglo da bude“, istakla je, između ostalog, bivša ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta, prof. dr Vesna Bratić, u intervjuu za IN4S.

Profesorica Bratić se osvrnula i na pitanje smjena direktora osnovnih i srednjih škola, prokomentarisala je aktuelnu političku situaciju i da li je, međuvremenu, postala član neke političke organizije.

IN4S: U februaru ove godine prestao je mandat tzv. ekspertskoj Vladi premijera Zdravka Krivokapića, u kojoj ste vi obavljali funkciju ministarke prosvjete, nauke, kulture i sporta. Ukratko, kako ocijenjujete vrijeme provedeno na toj poziciji?

Bratić: Kao jedno značajno profesionalno, pa, usudiću se da kažem, i životno iskustvo. Crna Gora je, decenijama unazad, politički nestabilno podneblje, ali ne samo politički. Demokratija je, na ovim prostorima, nešto što, nažalost, još uvijek nema svoje korjenito utemeljenje. Iz te činjenice generisani su svi ostali problemi u državi, pa i odsustvo stabilnih institucionalnih kapaciteta. U to sam imala priliku da se uvjerim kao ministarka. Crnoj Gori je nasušno potrebno osnaživanje kadrovskih i institucionalnih kapaciteta. Još, kada na sve to dodamo i sistemsku destruktivnu ulogu bivšeg autokratskog režima i nepostojanje dovoljnog razumijevanja kod svih političkih aktera koji su tvorili tu prvu, reformsku Vladu Crne Gore, onda je sasvim jasno zašto je kriza stanje koje traje nedopustivo dugo.

IN4S: Pomenuli ste odsustvo razumijevanja kod političkih stranaka, šta ste konkretno pod tim mislili? Kako biste ocijenili uticaj stranaka na funkcionisanje resora?

Bratić: Znate kako, potpuno je prirodno da političke partije koje su dobile mandat da vrše vlast postavljaju zahtjeve kada su u pitanju upravljačke funkcije u državnim organima i institucijama. I to je nešto što sam veliki broj puta pomenula. Stranke su kandidovale svoje kadrove, sasvim legitimno. Ali, do problema je dolazilo kada određeni kandidati nisu bili u stanju da odgovore profesionalnim izazovima. U određenim slučajevima, političke organizacije su prihvatale argumentaciju da taj i taj kadar nije baš najsrećnije rješenje, kako po svom obrazovanju, tako i po menadžerskim sposobnostima. Problem je nastajao onoga trenutka kada stranke nisu htjele da uvaže argumentaciju. Međutim, odnose sa strankama koje su tvorile parlamentarnu većinu, na kraju ne bih ocijenila lošim.

IN4S: Sa kojom strankom ste imali najviše problema u saradnji, a sa kojom ste bili u potpunosti zadovoljni? Da li postoji takav utisak nakon svih ovih mjeseci? I, da li ste se, sada, kada niste više ministarka, opredijelili stranački?

Bratić: Ne bih baš tako postavljala stvari. Odnosi su bili isuviše kompleksni, da bih mogla tako, prosto, presjeći i reći da sam zadovoljna sa tom i tom strankom, a apsolutno nezadovoljna sa nekom drugom. Trenutno, nisam član nijedne partije. Moj jedini aktivizam, ako tako mogu da ga nazovem, jeste javno plasiranje ličnih stavova preko društvenih mreža. Kako ranije, tako i danas, podržavam borbu za drugačiji sistem, prevashodno sistem vrijednosti i svi kojima pravičnost i meritokratija nisu sintaksički „ornament“ i predizborne floskule, potencijalni su saputnici i saradnici u toj borbi.

IN4S: Ono što vam Vaši prethodnici ponajviše zamjeraju jeste smjena direktora osnovnih i srednjih škola…

Bratić: Taj famozni spin o nekakvoj „sječi direktora“… Prvo je to bilo 1.000 direktora, a na kraju smo došli do deset puta manje cifre. Ministarstvo nije otpuštalo nastavnike. Potrudili smo se, u najvećoj mogućoj mjeri, da razriješeni direktori imaju normu časova. Dešavalo se da su nekima oportunije „legle“ uloge partijskih „martira“ za što su nagrađeni funkcijama „po dubini“ u 43. Vladi. Svakako je to samo nastavak partijskog djelovanja u obrazovanju koje su uspješno obavljali na prethodnim funkcijama. Znate kako, u cijeloj ovoj priči, postoje određene procedure koje se moraju poštovati. Ministarstvo i ministar ne donose zakone. Nekad ih predlažu. Opšti zakon o i obrazovanju i vaspitanju je i predložen od strane poslanika. Ministarstvo je bilo dužno da ga sprovede. Sve je vrlo jednostavno. Jedan od organa odlučivanja u školama jeste Školski odbor. Dio članova Školskog odbora imenuje Ministarstvo, što je predviđeno Zakonom. Zakonom nije regulusan način imenovanja članova Školskog odbora. U nedostatku zakonske regulative, tadašnje resorno ministarstvo (MPNKS) je prihvatilo zatečeno rješenje, a to je da imenuje članove ovih odbora na predlog direktora škola.

Razlog je prost – ministar ili zaposleni u resornom ministarstvu teško mogu znati i prepoznati istaknute (su)građane u svakoj lokalnoj zajednici. Idealno, radi(lo bi) se o uglednim pojedincima, čak bivšim učenicima, koji bi mogli doprinijeti razvoju škole i lokalne zajednice. Nakon usvajanja izmjena zakona, direktori su bili dužni da dostave zahtjeve za imenovanje članova Školskog odbora s predlogom kandidata. Oni to nisu učinili, već su dostavili zahtjeve bez predloga i to u najvećem broju slučajeva tek nakon 1.jula, iako je ta njihova obaveza bila 12.juna. To je prilično čudno ponašanje tadašnjih direktora budući da je, ako je već osmišljena opstrukcija, bilo za očekivati da ona bude takva da se situacija „okrene“ u korist tadašnjih vršilaca funkcija tako što će se predložiti članovi školskih odbora naklonjeni aktuelnom menadžmentu. Da su to uradili rukovodioci ne bi bili smijenjeni jer bi postupali u skladu sa zakonom i praksom (koju su poznavali, naročito ako se uzme u obzir vrijeme koje su mnogi proveli na funkcijama, odnosno, nekoliko uzastopnih mandata) sa jedne strane, a sa druge strane imali bi sebi naklonjene kadrove u školskim odborima čak i ako ne bi bili izabrani na konkursu za direktora obrazovne ustanove. Posebno kada se uzme u obzir trenutni predlog izmjena Opšteg zakona o obrazovanju i vaspitanju koji predviđa da direktore bira Školski odnosno Upravni odbor. Sve ovo je prepoznao Viši sud i ukinuo prvostepenu presudu kojom je usvojen tužbeni zahtjev direktora, a koja sudbina se očekuje za sve prvostepene presude.

IN4S: Očigledno, Vesna Bratić je osoba dinamičnog temperamenta i otvorena u komunikaciji. Da li mislite da ste i zbog toga bili predmet napada, možda više nego ostali ministri? U jednom trenutku, i Vaša fizička bezbjednost je bila ugrožena…

Bratić: Ne vjerujem da je DPS odapinjao „otrovne strelice“ prema meni zbog mog načina komunikacije i transparentnog rukovođenja jednog tako kompleksnog i zahtjevnog resora. Ono što je njima smetalo, očigledno, jeste činjenica da za vrijeme mog ministrovanja nije mogla da se iz državnog budžeta i sa pozicije državnih institucija lansira jedna ogavna antisrpska histerija, niti da se targetira bilo koji pojedinac ili organizacija. Decenijama unazad, kultura i prosvjeta su bili klasični instrumenti u rukama grupe neodgovornih i nedostojnih „dvorskih intelektualaca“ koji su parazitirali na državnim sinekurama i vodili neke svoje „odbrambene i osvajačke ratove“, a sve to zarad konstituisanja jednog nakaradnog aparthejd sistema, ogrezlog u šovinizmu i ksenofobiji. Toga više nije moglo da bude.

IN4S: Smetalo im je što ste Srpkinja?

Bratić: Ne isključujem da je moja nacionalna pripadnost označena nepoželjnom za tu poziciju, ali ono što je, po mom dubokom uvjerenju, bilo neprihvatljivo za takve kružooke jeste moj profesionalni odnos prema poslu koji sam obavljala i činjenica da ne mogu da se uklopim, niti želim da učestvujem u dodatnom produbljivanju podjela u društvu, i da se fanatično neprijateljski odnosim prema svima koji ne žele da služe mafiji i organizovanom kriminalu. Stoga, mislim da bi im smetala i jedna Crnogorka, ili bilo koja druga osoba, ako se ne uklapa u njihovu viziju strateškog urušavanja ove zajednice i države.

IN4S: Da li Vam je ugrožena fizička bezbjednost?

Bratić: Nemam takve informacije. Policijsko obezbjeđenje nemam još od januara mjeseca.

IN4S: Kako komentarišete aktuelnu političku situaciju? DPS je doživio brodolom na posljednjim lokalnim izborima…

Bratić: Upravo tako, stranka Mila Đukanovića je apsolutni gubitnik. Ako se i zbog čega imamo radovati velikoj, istorijskoj pobjedi opozicije od 30. avgusta, to je onda zbog toga što je DPS zaista poslat u političku prošlost. Opstrukcije koje u ovom trenutku sprovode još jedan su dokaz njihove nemoći. Ono što je veoma važno, kada je riječ o perspektivi političkih procesa u Crnoj Gori, je to što je Milo Đukanović izgubio povjerenje i interes međunarodne zajednice, uprkos svim turbulencijama koje je izazvala kriza u Ukrajini. Istina, on se svojski potrudio da se predstavi kao jedina politička opcija Zapada u Crnoj Gori, još više je nastojao da ocrni konkurenciju, ali sve to mu nije pošlo za rukom. Naravno, nije teško zaključiti zašto.