Brana Crnčević – pisac za velike i male: „Čuo sam da će sutra biti bolje, a ja baš sutra neću biti ovde“

Branislav Crnčević /1933-2011/, srpski književnik, aforističar, novinar, scenarista i političar umro je na današnji dan 2011. godine.

Njegova djela preporučuju se djeci jer su jednostavna, osjećajna i bajkovita, ali i odraslim čitaocima.

Neka od njegovih najpoznatijih djela su: „Bosonogi i nebo“, „Piši kao što ćutiš“, „Crni đavo, crveni rep“, „Čuvari pepela“..

Rođen je 1933. godine u Kovačici, rastao je u Rumi, a djetinjstvo je, nakon smrti oca, proveo po sirotištima i hraniteljskim domovima.

Studirao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Karijeru je započeo kao službenik predstavništva zrenjaninske pivare u Novom Sadu. Zatim je uslijedila novinarsko-urednička faza u listovima „Jež“ i „Duga“, kao i u listu za djecu „Mali jež“.

Objavljivao je kolumne u raznim časopisima i listovima, među kojima su „NIN“ i „Politika“.

Pisao je i scenarije za filmove.

Na književnu scenu stupio je pod pseudonimom Vinon Rumski i Branislav BIP. Dobitnik je nagrade „Zmajevih dečjih igara“ za stvaralački doprinos savremenom izrazu u književnosti za djecu 1987. godine, te nagrade „Zlatni beočug“ za životno djelo…

Osim književne karijere ističe se i Crnčevićevo političko angažovanje, pa ga tako mnogi danas pamte kao dobrog prijatelja bivšeg predsjednika Slobodana Miloševića, a bio je i predsjednik Matice iseljenika Srbije. Bio je član SDS-a i podržavao stvaranje Republike Spske.

Branu Crnčevića mnogi pamte po velikom broju nezaboravnih aforizama među kojima su:

„Slobodan čovek misli šta hoće, a jede šta ima“; „Ubedili su me, ali im ne verujem“;

„Da sam slep živeo bih u svome mraku. Ovako, ko zna u čijem mraku živim“;

„Čuo sam da će sutra biti bolje, a ja baš sutra neću biti ovde“….