Borba za srpski jezik: Etika iznad politike
1 min read
Navršilo se deset godina otkako su 26 profesora iz Nikšića i jedan iz Herceg Novog stali u odbranu srpskog jezika. S hipotekom „državnog neprijatelja“ živeli su i tada i danas, trpeći sve i svašta i dovijajući se na razne načine kako da prežive i prehrane porodice.
Te 2004. oni su ušli u politički vrtlog ne mireći se s promenom nastavnog predmeta srpski jezik u maternji, čineći sve da nauka pobedi nakaradnu vladajuću ideologiju koja je izvršila kulturni i etnički genocid nad sopstvenim narodom. Osveta loših đaka bila je surova.
Niko od otpuštenih profesora nije našao posao u struci u Crnoj Gori. Neki su se penzionisali. Reč je o nastavnicima i profesorima srpskog, a bilo je onih koji su predavali ekonomiju, matematiku, biologiju, fiziku, istoriju…
Ratko Škuletić se zamonašio i kao otac Jeftimije postao iguman Pivskog manastira. Svetozar Ćiraković srpski jezik predaje u Skadru, profesor filozofije Miodrag Todorović danas je starešina Sabornog hrama Svetog Vasilija Ostroškog u Nikšiću, Veselin Matović uređuje časopis „Slovo“… On je sa suprugom Radmilom, takođe, ustao u odbranu srpskog jezika.
Tu su i druge njihove kolege: Radinko Krulanović, Miodrag Beli Kovačević, Vesna Todorović, Boris Jovanović, Vladenka Kovačević, Marija Lalatović, Dragana Todorović, Radovan Čolaković, Ivanka Antović, Dušan Kilibarda, Nebojša Đilas, Dragomir Ninković, Radosav Đurković, Ranko Zečević, Milojko Pušica, Veselin Kandić, Radmila Radović, Ljubica Jovović, Lidija Mijušković, Milanka Otašević Đurđevac… U međuvremenu je dvoje profesora preminulo – Stanka Nikčević iz Nikšića i Hercegnovljanin Vuko Velaš.
– Mnogi nam kažu da je to bila borba s vetrenjačama i da nije imalo svrhe žrtvovati se. Ali, ne mislimo tako. Skadar se nije mogao sagraditi sve dok u njega nije ugrađena žrtva. Tako je i sa srpskim jezikom i našom borbom – kaže profesor Veselin Matović. – Znamo da će naša žrtva jednog dana uroditi plodom i zbog toga smo sigurni da smo na pravom putu.
Da se Crna Gora pre deceniju počela „saplitati svezanih očiju“, uverenja je prof. dr Jelica Stojanović:
– Tada je Crna Gora počela da daje otkaz svome biću, progoni one koji su posvedočili nju i pretke. Maternji je bio samo korak u nenaumu. I nije se stalo.
Profesorka Vesna Todorović podseća da je njihov otpor imao za cilj da se problem naučno reši. Nadali su se pomoći srpske opozicije, ali…
– Ona nije bila dorasla tom zadatku. Nanela nam je veliku štetu stavljanjem potpisa na dokument kojim se potvrđuje ime za nastavni predmet crnogorski-srpski, bosanski, hrvatski… Tada je Andrija Mandić, lider NSD, trijumfalno saopštio da je srpski jezik spasen! Ključni momenat bilo je usvajanje novog crnogorskog ustava, iz koga je srpski jezik izbačen kao službeni, zahvaljujući glasu poslanika Pokreta za promene. Na kolenima smo molili Nebojšu Medojevića da ne glasa za takav ustav. Nije pomoglo – priseća se Todorovićeva.
Preosvećeni vladika Joanikije kaže da je duboka tajna jezika i da je danas mnogo toga u krizi, osim srpskog slova, koje sabira, prosvetljuje i osnažuje.
– Nema državne institucije koja bi ovo slovo poduprla. Ono je isključeno iz svih tokova koje država određuje, pa iako se zvanična vlast bori protiv njega, ono čuva Crnu Goru. Ako Crna Gora mora da opstane, onda mora da vrati ćirilično slovo i mane se ćorava posla. Što pre, to bolje – istakao je Joanikije.
Srpski jezik je odolevso vekovima, uvek je bio napadan i uvek se odbranio. Napadali su ga najviše katolici a sada i srpski izdajnici a pogotovo crnogorska nazovi država. Velika podrška velikim patriotima i branioca Pravoslavnog i srpskog jezika i bića. Srpskoj državi treba očitati lekciju iz patriotizma i objadniti im da je srpski jezik jedan od najstarijih i da su od njega nastali mnogi jezici.
Pogledajte svaka država je zaštitila svoje pismo sem naših kukavičkih i podaničkih akademika i profesora koji priznaju i tuđe pismo da bi se dodvorili srpskim neprijateljima.
STANIMO U ODBRANI DOPSTVENOG JEZIKA.
Profesori se nijesu okrenuli politici, naprotiv politika je zatrovala sve pore crnogorskog društva, pa se tako ostrvila da rješava pitanje jezika. Profesori su stalno tvrdili, ono što i nauka kaže, da u Crnoj Gori, pored albanskog, postoji samo srpski jezik. Predsjednik Đukanović je javno saopštio da je crnogorski jezik državni jezik, znači politički. Sve vrijeme profesori su nastupali sa pozicija nauke, ostali su se kačili za njih računajući na političke poene. Jedan dio tih profesora mi je predavao u Gimnaziji u Nikšiću. Radi se o časnim i nepotkupljivim ljudima. Zato je ovome U PROLAZU bilo pametnije da prođe no da ostavlja ovako nesuvisle komentare.
ČASOPIS „SLOVO „JE BASTION ZA ODBRANU SRPSKOG JEZIKA I KNJIŽEVNOSTI
Pitanje jezika je prvenstveno političko pitanje. Profesori su loše iskalkulisali pobjednika i izgubili. Ne kažem da jednog dana neće, opet, doći njihovo vrijeme ali za sada je situacija takva kakva je. Htjeli su se nametnuti kao mnogo veći igrači nego što su u stvari bili. Htjeli su nauku podrediti njihovom političkom viđenju nastale situacije.
Vođe su im našli utočište u instituciji koja ih je podstakla na ovakav gest ali ostali nijesu baš najbolje prošli.
Preporučio bih im da sledeći put budu okrenuti više nauci a manje politici. Zna se gdje se politika vodi a ko je sprovodi.
Podrska otpustenim profesorima srpskog jezika od strane SKC Zupan Prvoslav iz Berana. Sjecanja radi, mi smo digli glas protiv diskriminacije vecinske srpske jezicke zajednice, zajedno sa jos jednim brojem NVO iz Berana, Podgorice, Grblja, Boke, Niksica, a bio je prisutan i jedan broj profesora iz Niksica na zajednickom sastanku, koji je odrzan u Podgorici.
Tada smo trazili da se djeca koja to zele skoluju na srpskom jeziku, da se srpskom jeziku vrati status sluzbenog jezika, srpskom narodu status konstitutivnog naroda. Milic, Mandic i Medojevic su mogli tada da se izbore za povratak srpskom jeziku status sluzbenog jezika, ali je bio pravi fijasko usvajanje dogovora oko buckuris jezika. Najvecu je obavezu imao Medojevic zbog usvajanja, po Srbe, diskriminatorskog ustava. Svi potpisnici tog sporazuma sada cute, dok se nad nasom djecom vrsi nevidjena diskriminacija i aparthejd, sa jezikom koji je sklepan u zagrebackoj laboratoriji 2o13.godine. Cuvena komisija koja je trebala da pripremi program za buckuris jezik nikad nista nije napravila, sto je normalno. Trebalo je 2o11.godine amortizovati opravdano nezadovo;jstvo oko nasilnog uvodjenja c jezika u obrazovanje. Kao sto se oni koji su ispred opozicije pregovarali oko referenduma i odigrali epizodnu ulogu sa Solanom, tako su ovi isto odradili sa Fileom i Luksicem.
Samo povratak srpskom jeziku status sluzbenog jezika, Srbima status konstitutivnog naroda, treba da bude cilj svima nama Srbima.