„Boli nas briga, mi smo plemići“
Ranko Jovović
Piše: Marko Kovačević
„Boli nas briga, mi smo plemići..“ tako je dobri Ranko završavao naše razgovore uz osmjeh dječaka. To što me je takav čovjek uvrstio u plemstvo po njegovim svjetonazorima jedna je od rijetkih časti koje prihvatam i koje ističem.
Ali, to je bio prije svega očinski savjet, to je bila pouka, to je bio podsticaj sa kakvim se stavom dočekuje sve što nas u životu zadesi. Pa tako i ovo što je jutros zadesilo Ranka. Smrt.
„Umro Ranko“ – čuje se jutros sa svih strana od ljudi koji ga vole, poštuju, cijene…
Kao eho na tu vijest odjekuju njegove riječi, uvijek uz osmjeh kazivane na kraju svih naših razgovora, pa i sad na kraju ovozemaljskog druženja – Boli nas briga, mi smo plemići!
Imao si se rašta i roditi veliki pesniče srpskoga jezika.
Promjeni svijetom u dane kad cijela C. Gora šeta sa ikonama u rukama i molitvom u srcu. Bog ga nagradio.
Laka ti crna zemlja neka tvoja dusa pociva u vjecnom miru xvala ti na svakoj toploj rijeci
Veliki ljudi poput Ranka nikada ne umiru, samo su se preselili u neki bolji i lepši svet , tamo u nebesko plavetnilo, među zvezde !
Neka Ti je laka crna zemlja Ranko Jovoviću ! Hvala Ti na vremenu koje si mi posvetio. Sa ljubavlju i zahvalnošću ću Te se sećati i čitati Tvoju poeziju.