Austrougarski front u Crnoj Gori: Huter protiv “srbijanskog” predsjednika crnogorske skupštine
1 min read
Ilustracija IN4S
Poslanik Demokratske partije socijalista (DPS), Oskar Huter, svojim poslednjim javnim istupom u vezi s protestima protiv uručenja Trinaestojulske nagrade književniku Bećiru Vukoviću, otkrio je duboki politički i ideološki ponor u koji je zapala partija kojoj pripada. Dok se predstavlja kao branitelj “crnogorskih svetih datuma”, Huter u stvari promoviše isključivost, reviziju istorije i otvoreni šovinizam, ne samo prema srpskom narodu, nego i prema institucijama Crne Gore ukoliko u njima ne dominira DPS-ovski kadar.
Huterovu izjavu da je crnogorska policija „asistirala srbijanskom državljaninu Andriji Mandiću u institucionalizaciji šovinizma i sramoćenju 13. jula“ treba sagledati u širem kontekstu njegovog djelovanja, ali i političke matrice kojoj pripada. Izjava u kojoj za šovinizam optužuje predsjednika Skupštine Crne Gore – čovjeka rođenog u Vrnoj Gori, potomka trinaestojulskih ustanika i kraljeve vojske u otadžbini – ne govori ništa loše o Mandiću, a sve o Huterovom odnosu prema istini i stvarnoj Crnoj Gori.
Istovremeno, treba se osvrnuti i na samog Hutera, potomka emigranta iz Austrougarske, koji je svoje mjesto i karijeru našao u slobodnoj i otvorenoj Crnoj Gori. Danas, u zemlji 21. vijeka, u kojoj svi treba da imaju jednaka prava bez obzira na porijeklo, to ne bi trebalo da bude predmet spora – ali jeste problem kad taj isti potomak imigranta sebi daje za pravo da prigovara čovjeku čiji su svi preci rođeni u Crnoj Gori zbog „srbijanskog“ porijekla. Ta vrsta licemjerne retorike nije samo nepristojna, već opasno razdiruća po ionako osjetljivo crnogorsko društvo.
Huter, koji sam ideološki baštini nasljeđe Dvanaestojulskog sabora, na kome je rođena tzv. NDCG (Nezavisna država Crna Gora) i politički pokret koji je u Drugom svjetskom ratu služio okupatoru, nametnuo “crnogorski jezik” i latinicu kao etiketu novog identiteta, nije u poziciji da drži moralne lekcije ni o 13. julu, ni o “crnogorstvu”. Otuda prozivka Mandića kao „četničkog vojvode“ i „srbijanskog državljanina“ više liči na klevetničku kampanju iz neke ranije epohe, nego na govor poslanika u jednoj demokratskoj državi.
Posebno je opasna Huterova teza o „obesmišljavanju svega crnogorskog“ kroz institucionalnu odluku o dodjeli nagrade jednom priznatom književniku, samo zato što dolazi iz redova onih koji ne pripadaju DPS-ovoj viziji nacije. Taj pristup poistovećuje partiju sa državom, a državu sa ideološkom slijepom ulicom. Njegov napad na policiju, jer se držala zakona i obezbjeđivala javni red, dodatno otkriva težnju za monopolom nad institucijama – ili su „crnogorske“ samo ako slušaju DPS, ili su „izdajničke“ ako primjenjuju zakon na sve jednako.
Ponižavajuće je i vrijeđanje predsjednika Skupštine po osnovama porijekla – „srbijanski državljanin“ – čime Huter ne samo što vrijeđa jednu od najviših institucija u državi koju predstavlja, već i širi otvorenu ksenofobiju. Njegov politički program očigledno ne dopušta suživot, već samo potčinjenost – ili si DPS „Crnogorac“, ili si „četnički vojvoda“.
Poruka koju Huter šalje svojim nastupom je jasna: DPS ne prihvata Crnu Goru u kojoj je vlast izgubio, u kojoj sjede Srbi u institucijama, u kojoj se obilježavaju istorijski datumi i van narativne matrice komunističke istoriografije. Ako 13. jul treba da bude simbol slobode i otpora, onda je njegovo oskvrnjivanje upravo u tome da se od njega pravi monopolistički mit, a njegovi nasljednici prozivaju kao neprijatelji.
Crna Gora, ako želi da bude država svih svojih građana, mora biti imuna na ovakve političke nastupe. Mora priznati različite identitete i legitimne istorijske interpretacije. I prije svega – mora se odbraniti od šovinizma koji dolazi u oblandi pseudopatriotizma. Huterov istup je više od političkog gafa – on je ogledalo bolesne političke kulture u kojoj nije mjerodavno ko si, šta pišeš i zašto, već kome pripadaš. A to je upravo ono protiv čega su se trinaestojulski ustanici i borili.
.
Knjiga Tito, Mihailovic i saveznici je prevedena,moze se preuzeti u pdf
Jadna li je država u kojoj Hitlerov potomak može slobodno da drži moralnu priliku Crnoj Gori.
Huter i Huter ! Polupksmeno prezivalo
Koji ne zna sta trabuni.
Njegovo etnicko porijeklo je nebigno.
Bitne su izgovorene rijeci izgovorene
Sovinistickim zargonom za koje bi odgovarao pred sudom pravde u svakoj drzavi svijdta izuzev u CG.
Pitam se ko je odgovoran u ovom slucaju,
Jedan sovinista i primitivac ili drzava CG koja ga trpi i omogucava da ispoljava svoju. mrznju prema drugome.
Posteno od vas sto ste objavili moj komentar,samo jos da dodam,po ko zna koji put;partizani su takodje bili Srbi,voljeli ih vi ili ne voljeli i prodjite se te price o otpadnicima.
Ovako su raznorazni Huteri govorili za Jevreje u Njemačkoj… da su okupatori, uzurpatori… da ih treba isključiti iz javnog života. Eto nam jedan švabo govori kako treba mi da se ponašamo u državu koju smo mi osnovali i čuvali kroz vijekove.
Kod nas se kaže “ko bog i šeširdžija”
Šeširdžija se na nemačkom kaže “Huter”.
E moj Andrija Mandicu
Shvati vise ko ti je prijatelj a ko ne
Samo
Sloga
Srbina
Spasava
Četnici su elitna srpska vojska, da nije bilo njih balisti bi sve poklali na severu Crne Gore. Srpska kraljevska vojska
Polako ti sa tom “elitnom srpskom vojskom” koja nije imala ni jedinstvenu komandu.To ti kazem ja,koji sam iz cetnicke familje.Ne sporim im zasluge,ne velicam komuniste ali ti trerbas sebi,ne meni,odgovorit na nekoliko pitanja:Ako su cetnici bili tolika moralna i vojna snaga zasto su izgobili rat?Imali su svoju drzavu,svoga kralja,svoju reguralnu i jedinu legalnu vojsku.Sve je propalo,dosao je neki probisvijet Tito (ne zna se ko je ni odakle je) i napravio i vojsku i drzavu.
Znam ja da je to bio splet nesretnih okolnosti;od komunisticke Rusije do podmuklog Cercila ali okolnosti se ne mogu birati,takve su kakve su a nase je da se u njima snalazimo.Bilo je tu jos svasta-nesta,osim nesnalazenja,ali necemo o tome.Je li to ona “Srpska kraljevska vojska” ciji je kralj naredio da se stave pod Titovu komandu.Kako to ?Prisilo ga Cercil.Zasto to ?Da sacuva svoje kraljevske privilegije i ugodan zivot u Engleskoj,prodao je i Drazu i citav cetnicki pokret.Tim potezom je sacuvao svoju kraljevsku guzicu i unistio svaku mogucnost da cetnici,ako nista drugo,ostanu casni gubitnici, umjesto obezglavljeni,demoralisani, ponizeni i ocrnjeni,bez i jednog saveznika.
Uglavnom je realno sto pises. Ne bih se potpuno slozio oko “ugodnog zivota” i “kraljevskih privilegija” kralja Petra. Ali to je druga prica. Ja bih ti preporucio knjigu: Tito, Mihailovic and Allies, 1941-1945 by Walter R. Roberts. Pretpostavljam da znas engleski. Zapravo bih knjigu prporucio svakome ko je fluent in english. Previse ljudi u CG iznose nepomirljiva misljenja u korist jedne ili druge strane, a da nikad nijesu vidjeli realne izvore. Ali to je samo jedna od problematicnaih strana naseg mentaliteta.
Knjiga je prevedena 2013,moze se preuzeti u pdf
Goran, “Srpska kraljevska vojska” čiji je kralj pobegao? Ne hulim na četnike ni partizane ali imam potpitanja a gde je nelogično tu je i prljavo. Ko ide u vojsku vojskovodje koji je u pobegao britaniju? Zašto?
Jel kralj i dalje kralj kada napusti svoj narod u teškom momentu? Jel kralj može da nezna SRPSKI? Jel sramota da nam je ONO kralj, Gorane?
Ovo Cetinje nagrdi sve što tamo kroči. Čak i austrougare u hijene preobraća. Šta li čini peerima da mi je znati.
Huter je polupismeni representative jedne sredine, koja je u svojoj kolektivnoj sizofreniji izgubila vezu sa stvarnoscu. Njegovo etnicko porijeklo je potpuno nevazno.