Amfilohije: Nisam podržao Đukanovića; Nikada ne bih pregovarao o odvajanju Mitropolije od Patrijaršije
1 min read
Mitropolit Amfilohije
Mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije kazao je u intervjuu Vijestima da je premijer Duško Marković imao istorijsku priliku da u noći donošenja Zakona o slobodi vjeroispovijesti iskorači iz partijske sjenke, ali da je očigledno da potpredsjednik ima predsjednika, a predsjednik se zanosi nekakvom obnovom crkve, čime najdirektnije krši Ustav ove zemlje koji radi nešto što nijedan normalan političar u Evropi ne radi.
„Otišao sam na razgovor sa premijerom, ali ispred mene nije bio državnik, već potpredsjednik partije koji ima predsjednika. Sva naša argumentacija, sve naše dobronamjerne molbe imale su za cilj prevazilaženje razlika i podjela. Mi smo, kao oštećena, ugrožena (tim Predlogom zakona) strana nudili kompromisna rješenja. Kad su u gluvo doba noći odbili naš amandman koji je bio satkan od poštovanja zakona i propisa ove države tada mi je postalo jasno, da sam razgovarao sa potpredsjednikom partije, a ne sa državnikom.“, saopštio je.
„Ne vodi se kampanja protiv mene, nijedna vlast ne podnosi lako kritički stav“
On ne smatra da se u Srbiji vodi kampanja protiv njega, jer je, kako je naveo, Srbija, sa Beogradom, Kosovom, valjevskim krajem, Banatom i mnogim drugim oblastima u kojima je proveo značajan dio života, i za čije je svetinje vezan oduvjek bila njegova kuća.
„Još uvijek često i rado tamo odlazim i intenzivno sarađujem ne samo sa njegovom svetošću i Svetim sinodom kao mitorpolit SPC, nego i sa drugim duhovnim i dobrim ljudima. Pratim njihov rad, i oni prate i podržavaju službu u crkvi“, pojasnio je mitropolit.
Kako je naglasio, trenutna razmimoilaženja sa dijelom političkog vrha Srbije nikad ne doživljava lično.
„Svi se mi trudimo, u mjeri naših mogućnosti, da radimo za dobrobit naroda i naše pomjesne crkve (pogotovo tamo na Kosovu i Metohiji). A kao što vidite, svaka vlast, i ona u Beogradu i ova ovdje u Podgorici, ne podnose lako kritički stav, i najviše im odgovara kad ih svi tapšu po ramenu i sve im odobravaju dok su na vlasti, a kad siđu sa vlasti pitaju se: ko bjehu oni? Moja je dužnost da govorim istinu, radi Boga i radi spasenja ljudi, pa i njihovog spasenja, pa i po cijenu da se to nekome od vlastodržaca ne svidi. A opet, ne pada mi na pamet da mislim da sam samo ja u pravu. Sve što mi u crkvi radimo, prije ili kasnije, mora proći kroz sud sabomosti“, pojasnio je.
On je kazao i da vladike i sveštenici znaju često da se mimoiđu oko važnih pitanja, pa i da polemišu međusobno i otvoreno, kako su to nekada, uostalom, radili i apostoli Hristovi.
„Među svetima ima poneka gorka riječ, kako kaže stara poslovica. Samo mi sve to jedni drugima kažemo otvoreno na našim arhijerejskirn sabranjima. I uvijek je to u službi crkvenog napretka i misije same crkve, a ne neko nadgomjavanje sujeta. Otuda, ne vidim mjesta, niti prepoznajem bilo kakve kampanje, ni u moju korist, ni protiv mene“, kazao je mitrpolit.

On je naveo da njegova svetost g. Irinej skladno komunicira sa predsjednikom Srbije, ali smatra da nije u redu titulu patrijarha i predsjednika stavljati u istu ravan.
„Predsjednik Republike je institucija koja postoji posljednjih nekoliko decenija (prije njega je bio predsjednik partije ili Komiteta, pa prije toga kralj…itd), dok je patrijarh za našu pomjesnu crkvu, nešto što traje od sredine 14. vijeka. Ako tome dodamo koliki je značaj patrijarha srpskog (pećkog) za crkvu u Crnoj Gori, i uopšte crnogorsku istoriju, onda ne bih nikada upoređivao važnost te institucije sa predsjednikom bilo koje države, pa bila ona Srbija ili Crna Gora“, pojasnio je Amfilohije.
Stav Sabora o Kosovu i Metohiji jedinstven i jasan
Na pitanje novinara Vijesti o neslaganjima crkve oko politike predsjednika Srbije po pitanju Kosova i Metohije,mitropolit je kazao da je pitanje Kosova* i opstanka crkve i naroda tamo nije jednostavno.
„Što se tiče stava crkve i njenog Sabora o Kosovu* on je jedinstven i kristalno jasan. Ako sam dobro shvatio, i taj orden koji ja i dalje smatram neprimjerenim i kome sigurno nije bilo mjesto na onakvoj svetkovini srpski patrijarh je uručio gospodinu Vučiću u želji da ga opomene i obaveže, u pogledu njegovih budućih postupaka vezanih za politiku prema Kosovu. Ja to tako shvatam i u tom smislu trudim se i pokušavam da razumijem njegovu svetost“, objasnio je mitropolit.
„Nikada ne bih pregovarao o odvajanju Mitropolije“
Amfilohije je kazao da nikada nije imao ponudu crnogorskih vlasti da odvoji Mitropoliju crnogorsko-primorsku od Beogradske patrijaršije.
„Niti sam je imao, niti bih ikada bio učesnik takvih pregovora. Nekada, u srednjem vijeku, kada je hrišćanstvo bila vjera vladara, pa na neki način i njihova politička ideologija, dešavalo se da državnici učestvuju u uređenju crkvenog poretka. Ali ni tada se oni nijesu jedini pitali, niti su oni, ma kako da su bili pobožni, nametali crkvi svoja rješenja. Ne kažem da i među njima nije bilo ljudi koji su vršili nasilje nad crkvenim poretkom, ali to su bile rijetke istorijske situacije kojima se crkva uvijek odupirala“, pojasnio je mitropolit.
On je pojasnio da može i treba da sarađuje dsa ljudima koji vode sekularnu državu n aprincipu uvažavanja
„Načelo sekularnosti, koje je ovdje ustavna obaveza, najbolje štiti i jednu i drugu stranu od bilo kakvih nepromišljenosti,i sada i ubudućim vremenima. Da oni sa mnom prave državu, ili ja sa njima crkvu to je van svake pameti“, naglasio je.
Priče o nepravilnoj uknjižbi gnusna laž
Osvrnuvši se na sporne odredbe Zakona o slobodi vjeroispovjesti on je kazao da je većina crkvenog vlasništva kako crkvene zemlje tako i crkvenih objekata uknjiženo je u zemljišne knjige, po zakonu ove ili prethodnih država, mnogo prije.
„A tada smo, prije dvadesetak godina uknjižili jedan broj crkvenih objekta, koji su od prethodne komunističke vlasti bili pogrešno registrovani ili neupisani, a bilo je jasno da se radi o objektima u našoj mirnoj i savjesnoj državini .Nedostatak titulara bio je prouzrokovan neurednim katastarskim stanjem u velikom dijelu cijele Crne Gore, a ne nekom specifičnošću tih crkvenih objekata“ pojasnio je.
Dodao je da to uknjiženje nije vršeno ni uz čiju prećutnu saglasnost i to je jedna od najvećih dezinformacija koje Vlada lansira u javnost ovih dana.
„Pomenuta uknjižba je izvršena po tada važećem zakonu i na taj način se knjižila imovina i drugih pravnih lica, pa čak i države. Kod istih institucija i po istom zakonu. Čak smo 2008. prošli čitav jedan sudski postupak pred Upravnim sudom Crne Gore, baš na temu tih uknjiženja. Učesnik tog postupka bilo je i Vladino Ministarstvo finansija.I dobili smo pravosnažne presude u korist Mitropolije. Zato priče o nepravilnoj uknjižbi crkava doživljavam kao najgnusniju laž, kada ta priča ide iz Vlade. A potom je zdravo za gotovo prenose neupućeni ljudi i mediji“, kategoričan je mitropolit.
Nije bilo preknjižavanja imovine sa Beogradske patrijaršije na Mitropoliju
On je takođe kazao da nije bilo preknjižavanja imovine sa Beogradske patrijaršije na Mitropoliju.
Kada je pitanje odnosa između crkvene imovine koja je ugrožena novim antizakonom i one koju su konfiskovali komunisti, mogu reći da ih, osim zajedničkog porijekla, vezuje i isti zločin. Revolucionarna pamet koja za jedini argument ima nasilje. Onu su oteli stari komunisti u ime revolucionarnih ideala, a ovu njihova ideološka djeca koja niti znaju šta je crkva, niti je poštuju, i koji imaju lažnu predstavu o Pravoslavnoj crkvi u Crnoj Gori, želeći da je podrede svojim privatnim i partijskim interesima pod firmom države i domovine.
Domovina se brani poštovanjem pravnog poretka, a ovo što su sad izglasali upravo je prava bomba u pravni poredak Crne Gore. A sve u ime zaokruženja, navodno, „crnogorskog identiteta. Kao da žele da poruče da je pljačka naš identitet. Možda njihov, jednog malog, uskog kruga ljudi na vlasti, ali ne i ovog naroda. Ako je to bilo državno, kako je to od njihovih prethodnika oduzimano od crkve za državu?“, naveo je mitropolit.
On je istakao da se zakon koji se tiče crkava, donosi mimo volje i preporuke tih istih crkava, odnosno dvije najstarije tradicionalne konfesije ovdje, diskriminatorski manipulišući sa njima sklapanjem temeljnih ugovora suprotno ovom zakonu, koji bi morao da važi za sve.
Onje podsjetio da se vlastodršcima nudila opcija da izrade zakon koji bi sve ljude ujedinio. Međutim, kako je rekao, izabrali su da zavade i diskriminaciju Srpske pravoslavne crkve, najbrojnije u Crnoj Gori.

Nikad nisam podržao Đukanovića
Amfilohije je, govoreći o Milu Đukanoviću, kazao da ga nikad nije podržao, niti u njemu i njegovoj politici vidi nešto što bi predstavljalo, makar i posredno, interese za crkvu pa ni za državu.
„On je jedno vrijeme bio poznat i prepoznat kao otpadnik od politike Slobodana Miloševića, politike koja nije donijela dobra ni crkvi, ni narodu. Ni na kraj pameti mi nije bilo da će takav čovjek stati na vrh jedne politike koja je po tiraniji i jednoumlju izgleda gora od Miloševićeve. 0 tome svjedoči razorena ekonomija, prodata imovina, suverenitet poklonjen strancima, i na kraju ovakav bezumni zakon. U vrijeme sukoba sa Bulatovićem, Đukanović se naprosto pokazao politički vještiji od njega: koristeći ugled crkve prvi i posljednji put je došao kod ćivota Svetog Petra, ložio badnjak (Cetinjani mu zapamtili ’’naloži ga naopako), tražio prijem kod blaženog spomena patrijarha Pavla… Sad se vidi na šta je to iskoristio“, pojasnio je mitropolit.
On je dodao da to da kao vladika stoji na crkvenom tronu 30 godina nije neobičan ni rijedak slučaj u crkvenoj istoriji, ali da lider jedne parlamentarne demokratije ne silazi sa vlasti isto toliko godina jeste presedan.
„Vjerovatno ga je taj presedan zanio da umisli i da sebe zamisli kao nekog ko može stvarati ili obnavljati crkve, bez obzira na činjenicu što nije ni kršten, i što je status slobodne crkve odavno regulisan time što je ona stvorila Crnu Goru i sve što je istinski vrijedno u Crnoj Gori. Kao takva, ona poštuje državu, ne očekujući spasenja od partija, pa makar to bio DPS, jedinstvena sekularna partija u Evropi koja u svom programu ima stvaranje autokefalne crnogorske crkve.Mnogi vladari, prije njega, opijeni zemaljskom vlašću i malim beznačajnim političkim pobjedama, umišljali su da su i sami viša bića. Da su neko ko može upravljati istorijom.I nijesu dobro prošli“, kazao je on.
Naveo je da se i dalje moli Bogu, iako je odlučni protivnik njegovih političkih i ideoloških odluka, da se gospodin Đukanović prizove pameti.
„Ne da bi i dalje bezakonjem zakone donosio, nego da sačuva dušu koju, kao svako ljudsko biće, ima, da sačuva svoj obraz i vječno ljudsko dostojanstvo“, zaključio je mitropolit Amfilohije, za Vijesti.
Damjanović: Uhapsili me pred petogodišnjom brataničnom, kao okorelog kriminalca
Reci naseg Mitroploita Amfilohija su posve jasne i precizne, i lek su ocuvavanju pravoslavnog jedinstva na ovim prostorima.
Sa tim jedinstvom i uz Bozju pomoc, pobedicemo !
prvi i poslednji put da su Hrvati uzeli cirilicno slavo za neku proslavu ,jer nijesu mogli latinicno U,ali samo 3 godine kasnije je bas to U ponovo vaskrsnulo kod njih!
Niti smo mi, narod, dostojan svojih predaka. Niti ste vi, vladike, ravne svojih prethodnika.
Džukelisanje je kad neko ko sebi dodjeljuje čobanski identitet i ko se s njim u potpunosti poistovjećuje, bi da komentariše filozofsko-religijske stavove mitropolita cetinjskog.
Idi Ljaba, Djolja, koja li si i obriši staju s balježavom metlom, nijesu ti za ove razgovore
Kad smo bili mali, davno, s nama su preko leta bivali brat i sestra iz Makedonije gde im je tata bio vojno lice na službi, baba im je bila u komšiluku.
Slagalicu je dečak, ono skupiš slova, postaviš do slike i pročitaš, jedanput rešavao, pa vazda pričamo, kao
složi šest slova L-E-P-T-I-R u šest polja pored slike …
i pročita „PEPERUTKA“
Dečak se prirodno ponašao i ozbiljno kao i mi trudio da reši.
Ko mator.
Čak i van vremena zapitanosti nad higijenom arhitekture, samo dolazi pitanje da li je u idejnom rešenju ovog zdanja moguće, gledajući siluetu objekta na nebeskoj pozadini kroz 360 stepeni, izbeći doživljaj simbola.
Beogradski je arhitekta.
Ili ovog,
Prekoputa je Sajmište staro, na Novom Beogradu.
Životinja vodi više računa o rodu svom od nas.
A to se kažnjava.
I kad uzmeš nikad pokajanog dušmanina za brata.
„I stoga nikada ne pitaj za kim zvono zvoni; ono zvoni za tobom“, stih Džona Dona
Ima svoje mesto svako, trebao bi da ima, i Crkva i Država i Nauka i Čovek.
„Predlažem da se srpskoj deci zabrani u školama učenje srpske nacionalne poezije“ – prof. dr Rolf-Diter Kluge, direktor slavističkog seminara Univerziteta Tibingen, na okruglom stolu Univerziteta u Tibingenu, 1997…
…“Cilj nauke nije da uputi u beskonačnu mudrost, već da ograniči beskonačne pogreške…“, Bertold Breht, nemački, Bertolt Brecht
…“Za razliku od Crkve, koja je prizvana da bude nebo na zemlji (iako, naravno, na njivi Božjoj, pored žita, ima i kukolja), i da ljude privodi Hristu, Bogu ljubavi, baš ljubavlju, a ne inkvizitorskim nasiljem, zadatak države nije u tome da stvori raj na zemlji. Moralni smisao postojanja države jeste upotreba zemaljskih sredstava, od prava do sile, radi ograničavanja zla i podržavanja dobra (Rim. 13,3–4). Kako je govorio Vladimir Solovjov:ona ne treba da pokušava da stvori zemni raj nego da spreči da na zemlji ne zavlada pakao…“
Nemamo pročitana imena ni stradalih u NATO bombardovanju.
Kada bi bilo pitanje tehnike i metodologije imali bismo odmah taj podatak kao onaj sa najmanje ograničavajućih okolnosti vremenske distance i materijalne prirode među svim neobelodanjenim nepočinstvima.
Ni jedan ozbiljan posao koga bismo se ozbiljno prihvatili nije neizvodljiv.
A ne možemo se ni lopate dohvatiti.
Istovetan je i isti razlog.
Saučesništvo u ubijanju ubijenih. Na svim nivoima. I u porodicama žrtava. Bivši predsednik Tadić je sin čoveka čiji su rođaci i braća pobijeni u okviru iste vojske.
„Vreme leči sve“ shvaćeno zločinačkim umom. I teče. Svaka sledeća generacija ima drugačiju perspektivu od prethodne. Projekcije toka su nesumnjivo postavljene.
Da je Gradina u kanjonu odavno bi niklo veštačko jezero.
Srcem se veruje a ustima se svedoči (Rim. 10, 10)
…“Biće teško stajati pred Gospodom…“
…“Ništa ne povezuje ljude tako čvrsto kao saučesništvo u nizu zlodela čijim se počiniocem nijedan od njih ne želi priznati. Ukazati na ono što se vidi, razotkriti ono što se zna, znači izazavati gnev ostalih saučesnika, izložiti se opasnosti da se od njihove strane bude izopšten i izgubiti ih zauvek. Ćutanje tako postaje dokaz solidarnosti grupe. Od istine se odustaje kako bi se ostalo u zajednici. Potrebna je izvesna „religija” da bi tom ćutanju dala misao i opravdala žrtvovanje razuma. Takva „religija” pretvara ćutanje u znak savršenog, takoreći krvlju zapečaćenog sporazuma među saučesnicima. Istina bi bila izvor nespokojstva i jabuka razdora. Nju može ugušiti samo zajednička vera…“
…ili je slučaj realizovanog samog ličnog poganluka, tu dublje nema
i, u sledećim generacijama je samo materijalni interes, nema ništa osim i van toga
Što rekla stara Vukmanovića „kuku mene svakako“…
A kad je nešto naopako rođeno tu pomoći nema.
…“Posleratna anegdota vezana je i za sliku, ulje na platnu „Sveti Georgije ubija aždahu“, koje je dobio Centar za obaveštavanje.
Sveti Georgije je ubio aždaju na kojoj je pisalo NATO. To ulje na platnu bilo je u prostorijama Centra do pre nekoliko godina kada je u posetu došla
delegacija iz Alijanse.
Činovnici su se uplašili i prefarbali natpis“, objašnjava Avram Izrael i dodaje da se ne bi trebalo stideti svoje istorije…”
Emerik Blum, čovek koji je osnivao, prvi direktor sarajevskog Energoinvesta, gradonačelnik Sarajeva, imao je Sitroenove ajkule u voznom parku.
Kod Jevreja, takođe, postoji dubioza u međusobnim odnosima u narodu, međujevrejskim odnosima pre, u toku i posle stradanja, na više načina.
Zagubilo se nešto što su oni pre nas dobro znali i nepismeni i pismeni. Poznavali su život.
Kao ljudi, slobodni smo da prihvatimo prava i obaveze. Da budemo ljudi. Dato nam je i do nas je kako će nam biti i hoće li biti. Nam i nas.
Danas je u Novom Sadu bio pomen žrtvama Racije. Kraj crne kocke. A, To je spomenik.
Mir dušama naših pokojnika+
+„Budi imя Gospodne blagosloveno otnыne i do veka.“
Ostrvo Pravoslavni film
https://www.youtube.com/watch?v=d7xAA_dr-0U
ako neces jedinstvenu pravoslavnu crkvu crne gore onda ces biti crkva druge drzave u crnoj gori…posrbicka crkva….
Đulja, jadna ne bila, ti niti šta znaš, niti hoćeš šta da naučiš.
Šta da radimo s tobom, sa Milkom Tadić Mijović, sa Komnenićem i ostalim nevjernicima, koji ne poznaju ustrojstvo crkve, a da i ne govorim da se odmah vidi da nikada ništa religiozno osjetili nisu.
Miraš vam je baš po mjeri. Pravi pastir za vas.
Imate vi svoju matricu i mantru, koju nikakav duh ne može promijeniti. Vas samo teške životne situacije mogu navesti, da makar zaćutite.
Najbolje rešenje je da se teritorijalno razdijelimo.
Djulija lubova: vi sto spijate i ovdje provocirate indikativmo imate imena kao nekadasnji crnogorski junaci: Novak Milosev, Marko Miljanov i td. (Milica Cikina, i d sl. Samo sto vi imate zenska imena…vjerovatno su se nekad tako zvale sluškinje tih junaka, po gazdama..eto logike samo sto niste sluskinje junaka vec kontroverznih savjetnika, podpredsjednika i dr
Šta se radi Komlene?
Na ovoj fotografiji, predsednik Srbije prvi pruza ruku Patrijarhu!
Sve jasno!!!
SAMO SLOGA SVETINJE SPAŠAVA!!!
Svaka ko u Njegoša. Najveći crkveni velikodostojnik našeg vremena. Da je sreće on bi bio patrijarh. Pozdrav iz Beograda.
Ne treba sada tako ironične komentare slati.Bez ljutnje u tvom komentaru ima malo zluradosti.Sa prvim delom komentara se slažem.Naš Amfilohije je sveti ČOVEK.