Amerikanci nisu htjeli „prosrpskog” Karla Bilta u BiH

Upravo objavljena tajna dokumenta otkrivaju da je Bilu Klintonu savjetovano da uradi sve da zaobiđe Bilta jer Šveđanin nije jasno osudio zločine u Srebrenici dok je odmah kritikovao „Oluju“.

Američki stručnjaci savjetovali su tadašnjeg predsjednika SAD Bila Klintona da Amerika treba da učini sve što je u njenoj moći da švedski političar Karl Bilt ne postane prvi Visoki predstavnik u BiH posle rata u Bosni, jer su ga oni ocjenjivali kao prosrpskog posrednika u balkanskim konfliktima, pokazuju tajna dokumenta iz Klintonove ere sa kojih je upravo skinuta oznaka tajnosti.

Dokument koji se odnosi na BiH, a koji je dio znatno veće zbirke materijala od sada dostupnim na sajtu Klintonove biblioteke, upućivao je šefa Bijele kuće na to da Amerikanci treba da pronađu nekog drugog Evropljanina za to mjesto, a među predlaganim imenima bila je čak i bivša britanska premijerka Margaret Tačer.

U materijalu poslatom u decembru 1995, u trenutku kada je rat završen, dogovoren Dejtonski sporazum, a međunarodna zajednica traži svog predstavnika u Sarajevu, američki eksperti podsjećaju Klintona da se Bilt kao medijator EU u ratu nije ponašao kako se od njega očekivalo i da neće odigrati svoju ulogu u hvatanju i isporučivanju ratnih zločinaca.

„Postoji razlog da se vjeruje da Bilt neće progoniti ratne zločince agresivno. Ovo će frustrirati američku politiku snažnog gonjenja za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine“, stoji u dokumentu.

Klintona podsjećaju i da je Bilt dao instrukcije zbog kojih nije bilo vazdušnih udara NATO tokom pada Srebrenice kao i da je Bilt, posle zarobljavanja 6.000 muškaraca u Srebrenici, kazao da i dalje mora da se pregovara, odnosno da je insistirao na političkom rješenju, podsjećajući da vojne intervencije ne uklanjaju korijen sukoba. Takođe mu se zamjera i što je 16. jula posle sastanka sa Slobodanom Miloševićem u Beogradu kazao: „Mislim da nema vojnog rješenja ovog konflikta.“

Poznavaoci prilika ističu pred Klintonom da Bilt nije jasno osudio zločine u Srebrenici, dok je odmah osudio hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana posle hrvatskog napada na Krajinu zbog čega, tokom avgusta, Hrvati i Bošnjaci nisu željeli da razgovaraju sa švedskim političarem.

Kao još jedan razlog zašto Biltu treba reći „ne“, pominje se i to što je srpskom lideru Slobodanu Miloševiću prebrzo obećao da će Srbiji biti ukinute sankcije ako Beograd prizna BiH u međunarodno priznatim granicama.

Klinton je ovaj predlog o ukidanju embarga, inače, odbio, rekavši da je „isuviše velikodušan za Srbiju.“

Zanimljivo je i kako se Klintonu predstavljaju razlike između Bilta i američkog pregovarača tokom bosanskog rata, Ričarda Holbruka.

Citirajući Njujork tajms, dokument podvlači da su razlike između Karla Bilta, bivšeg švedskog premijera i emisara EU za Bosnui Holbruka, razlike između dobrih namjera i moći: Bilt je usamljen, šeta Sarajevom sa tašnom i traži telefonsku govornicu da bi zvao Zapadnu Evropu, dok je Holbruk okružen generalima čije titule mogu da impresioniraju balkanske sagovornike, a još je i opremljen najboljom opremom koju američka moć može da pruži.

Umesto Bilta, predlažu se Maks van der Stoel, bivši holandski ministar spoljnih poslova, posebno jer su SAD već odbile jednog Holanđanina za mjesto generalnog sekretara NATO, Hose Marija Mendiluse iz UNHCR, kao i nekadašnja predsjednica vlade u Londonu Margaret Tačer.

Bilt, današnji švedski ministar spoljnih poslova, jeste na kraju postao prvi Visoki predstavnik u BiH, a Americi je bilo važno da do toga ne dođe zbog, kako se zaključuje na osnovu materijala, činjenice da će to biti „najmoćniji civil u BiH“ koji može da odluči o vraćanju sankcija Srbiji i da iznese sud o tome da li SRJ i bosanski Srbi ispunjavaju obaveze prema Hagu kada je reč o isporučivanju optuženih za ratne zločine.

„Pravilan izbor za Visokog predstavnika je najbolja prilika za SAD da osigura uspjeh tribunala.“

U svakom slučaju, predlaže se da zamjenik Visokog predstavnika, koji će biti Evropljanin, bude neki Amerikanac kako bi SAD mogle da rade „iza scene“, kao i u drugim slučajevima kada Amerikanac ne može da dobije najvažnije mesto u nekoj organizaciji.