Aman, braćo, počinite malo!

Piše: Jovan Lakićević

Za razliku od aktuelnog Predsjednika Srbije, koji je povodom zabrane njegove privatne posjete Jasenovcu, i bezimenom grobu đeda mu i nekoliko bliskih rođaka i milionskom stratištu Srba, uz više desetina hiljada Jevreja i Cigana (tada su se tako zvali), kada je, koliko juče, namah  rekao i napisao: „Samo vi, gospodo, radite svoj posao“, ja bih rekao nešto drugačije:

„Aman, gospodo i „braćo“ Hrvati,  za ime Boga – prekinite više s tim poslom! Počinite malo!  Zar se nijeste umorili u ovoj  bestijalnoj ubilačkoj raboti, koji traje više od sto i dvadeset godina?“

Znam da je izjava Predsjednika aluzija na onaj čuveni iskaz, odnedavno upisanog u Knjigu svetih, Vukašina Mandrape iz Klepaca kod Čapljine, To je gotovo jedino što je moja generacija zapamtila u vezi „zabavišta za djecu i odrasle u Jasenovcu“.

Uvažavam manir našeg Predsjednika da bira riječi čak i kad govori o našim pretplaćenim grobarima, pripadnika NATO kartela, pa u tome i pretjeruje. U ovom slučaju imam potpuno drukčije, krajnje nediplomatsko mišljenje.

Kada su se, valjda između dvije pozorišne predstave, u ovom ustaškom „radnom logoru“, zvanom Jasenovac, trojica ustaša,  da prekrate dugu noć, negdje 1943., opkladili ko će do zore poklati više Srba. Bili su to Josif (ili Mile) Friganović, franjevac Pero Brzica i Ante Zrinušić.

Po ličnom iskazu, pred dr Nedom Zecom, neuropsihijatrom i Srbinom, koji je, zahvanjujući profesiji, pukim slučajem preživio Jasenovac, spomenutom doktoru, Friganović je poslije sat vremena nadmoćno vodio sa 1.100 poklanih Srba, dok su druga dvojica bili baš zaostali, sa  trista i četiri sto duša!

Dok su se slijegali jauci sa svih strana na ovoj uobičajenoj ustaškoj klanici, Friganović je primijetio u redu za klanje jednog Srbina, koji je  posebnim spokojem gledao na to što se zbiva.  I pozvao ga je na klanicu, preko reda.

Kad mu je odsjekao jedno uvo, pa rekao: „Viči, živio Ante Pavelić!“, Vukašin je  ćutao. Isto se ponovilo i sa drugim uvom, pa sa nosem i očima.  Kad mu je dželat zaprijetio: „Sad ću da te rasporim i izvadim srce!“, čuo se glas Vukašina iz Tepaca: „Samo ti, dijete, radi svoj posao!“

U tom času, po svjedočenju dr Zeca, u ovom  zlikovcu, koji je do tada, opet po ličnom priznanju klao i starije i mlađe Srbe, uključujući i srpsku djecu, sa posebnim merakom , nakon preklanja i bacanja Vukašina  na gomilu poklanih, izgleda da se nešto slomilo.

Zbog toga ga je, te noći, u klanju Srba pretekao već spomenuti franjevac, Pero Brzica , sa 1360 poklanih i Josif mu je, po sopstvenom priznanju, morao da plati opkladu!

Što se tiče „dnevnih utakmica“  u klanju Srba, mislim da prvo mejesto mogu da podijele Ljubo Miloš i Maks Luburić,( obojica pokatoličeni Srbi) čiji je dnevni rekord bio po 3500 na zvjerski način pobijenih Srba!

Inače, da nije bilo ovih spomenutih  noćnih i dnevnih „utakmica“, u kojima je, samo u Jasenovcu i Donjoj Gradini, „slučajno“  pobijeno više od milion (!) Srba, Jasenovački logor, kao se nedavno izjasnio Cijin plaćenik Stjepan Mesić, bio bi spasonosni sabirni centar za Srbe, u kome su oni imali bogat društveni život, začinjen sportskim i kulturnim aktivnostima…

O tome, da su u životu, mogli bi da nam pričaju i hiljade srpskih leševa, koji su u tim danima Savom stizali do Nebojšine kule, da bi tamo bili i pokopani!

O tome nam, valjda zbog i dalje aktuelnog bratstva i jedinstva, ništa ne govore projektanti Beograda na vodi!

Najzad, pošto ne spadam u one koji „pričaju na pamet“, odnosno, koji se trude da ne pričaju gluposti,  moram u ovoj, nažalost morbidnoj temi, koja mi nimalo ne prija, da spomenem svjedočenje izvjesnog  dr Srboljuba Živanovića,  šefa  Državne komisije za istraživanje zločina u  Jasenovcu iz 1964. godine.

Kada mu je hrvatski član Komisije odmah otkazao saradnju, on je sa dvojicom Slovenaca, nakon istraživanja,  utvrdio da je samo u Donjoj Gradiški, dijelu Jasenovca, pobijeno  sedam sto hiljada „logoraša“!! To su utvrdili  na osnovu  više otkopanih rovova 10 puta 8, puta osamdeset metara, u kojima su bili pobijeni Srbi!

Zaključili su da je samo tu, u Gradini, bilo onoliko leševa, koliko je Državna komisija Brozove Jugoslavije, na čelu sa jednim Hrvatom 1946. u tvrdila da je tu bilo pobijeno 700.000 ukupnih ratnih žrtava od braće Hrvata, hoću reći – ustaša.

A bilo ih je, sve su prilike, kad se uračunaju polja oko Jasenovca, i dva puta više!

O tome je svjedočio upravo dr Živanović. U jednom od prvih intervjua, nakon povratka u Beograd, prije tri godine, poslije pedesetogodišnjeg „samoizgona“, u kome mu je bukvalno život bio u pitanju, spomenuo je brojku od  milion i sto  trideset hiljada Srba koji su stradali u NDH  od  ustaške kame u Drugom velikom ratu!

Nakon toga se profesor, poslije poluvjekovnog izlaska iz Juge, da bi spasao  živu glavu, vratio na državnu „zvaničnu“ brojku od  700 hiljada poklanih u NDH Srba, Jevreja i Cigana…

Dobro, to su zaboga, bile neumjesne egzibicije u „dobrotvornim ustaškim logorima!“ Taman posla da je tamo bilo, ne zvjerskog, nego bilo kakvog ubijanja i klanja! Osim nešto antifašista Hrvata.

U jednoj nedavnoj anketi na jednoj hrvatskoj TV, gotovo niko od upitanih Zagrepčana nije imao pojma o Jasenovcu, samo je dvoje-troje njih odgovorilo da su tamo stradali hrvatski antifašisti!

O tome njihovi „istoričari“ danas u istom tonu  bestidno „svjedoče“!

Mislim da bi,  dok je doktor Živanović u životu, bilo, kolege novinari, dragocjeno da se od njega čuje puna i prava istina. I da li se ova brojka od milion i 130 hiljada  poklanih i pobijenih Srba odnosi samo na Jasenovac i Donju Gradinu, ili na sva ustaška stratišta.

Strašno je saznanje da,  ne samo Evropa, nego i dobar dio Planete, o svemu tome  nemaju pojma! Nažalost, nemaju ni Srbi na Balkanu! Nije gospodo kolege u Jasenovcu pobijeno 20 hiljada srpske djece. Toliko ih pobijeno u ustaško-njemačkoj ofanzivi na Kozaru 1943. u kojoj je učestovao i kasniji predsjednik Ujedinjenih nacija, austrougarski  major  Kurt Valdhajm.

Prije četiri decenije prsustvovao sam tužnoj promociji knjige Dragoja Lukića, u kojoj je bilo zapisano svako od imena od 20 hiljada te zlosrećne srpske djece sa Kozare!

U Jasenovcu je umoreno mnogo više srpskih mališana!

Kao srpski novinar i guslar, prošao sam u potonjem ratu  gotovo sva srpska,  odnosno ustaška  stratišta, od zabetonirane Korintske jame , Prebilovaca,  Jasenovca i Jadovna, pa sve do Gline, u čijoj je crkvi zapaljeno i sagorelo, u satanističkom ritualu, više stotina srpskih vjernika.

Bio sam, naravno, i u Starom Brodu, nadomak Višegrada, gdje je zvjerski pobijeno preko šest hiljada srpske nejači, po imenu i prezimenu,  u zimu 42. godine iz Podrinja  od  zloglasnog Jure Francetića  (nije Borisov T. ujak, ali neka porodična veza nije isključen!) i njegovih  bojovnika, pretežno  muslimana,

Sve u ime negdašnjeg, upokojenog „bratstva i jedinstva“ ćutali smo o tome decenijama! I ko će nam  biti kriv ako prihvatimo aktuelnu agendu  da smo, ne samo   Hristova jagnjad, nego obične  ovce, koje će se,  jednog dana, stiđeti nauka  u ime Hrista.

Pokušao sam, naime, kao teološki neobrazovan mirjanin,  da shvatim onu, navodno svetosavsku poruku: kad ti neko opali šamar po jednom obrazu, ti mu poturi i drugi… Da budem iskren, ja to kod našeg najumnijeg Srbina, koji nas je u mnogo čemu zadužio , nijesam našao.

Ali sam zato kod naših srodnika,  pripadnika Mojsijeve vjere, našao izrikom: oko za oko, zub za zub!

Znam smisao praštanja, svojstven samo nama, svetosavcima: oprosti, ali – ne zaboravi! Druga je stvar što smo mi našim komšijama,  sunarodnicima  i dželatimlja,  koji su nas decenijama i stoljećima  ubijali i zatirali, – oprostili, ali i – zaboravili!  To nam je, evo, u ovim danima došlo na naplatu!

I umjesto da im kažemo:  dosta je bilo prevjerena braćo, pošto ste nas na vašoj  tisućljetnoj teritoriji, koju su vam upravo Srbi krajišnici sačuvali,   poklali, a ostatak nedavno protjerali, mi im poručujemo: samo vi nastavite svoj posao!  Od tog „posla“, međutim,   nema ništa, pošto tamo gotovo da nema Srba.

Da bi sačuvali živu glavu i nešto imanja, tamo je nakon ovog potonjeg rata, ne pokršteno, kako moje neznavene kolege svjedoče, nego PREKRŠTENO, odnosno pokatoličeno  trideset do četrdeset hiljada Srba!

Treba li, uopšte, pominjati da tamo odavno gotovo i nema  pravih, autentičnih Hrvata i da su se iz  Hrvatskog Zagorja odavno raselili.  Ostalo ih je u tragovima, o čemu svjedoče i najnovija HPL istraživanja.

Mislim da naše pokatoličene sunarodnike (po monstruoznom planu Vatikana) koji će nas, kao pervertiti zauvijek i beskrajno mrzjeti, ne treba ni sa omaškom ohrabrivati u stilu: samo vi radite  svoj posao.  Umjesto toga treba im jasno reći: prekinite više s tim krvničkim, satanističkim poslom, jer ćete zbog toga odgovarati i na nebu, ali, moguće, i na zemlji!

Jer, ako smo mi Srbi nešto od  već spomenutog i zaboravili, onaj na nebu sve pamti!

Pročitajte JOŠ:

https://www.in4s.net/85-godina-krvave-litije-dan-kada-je-crkva-usla-u-rat-sa-drzavom/