Albanci dobili lidera: Nacionalni Nik sa građanskom maskom

Piše: Nikola Vasojević

Nik Đeljošaj, predstavnik Albanskog foruma, koji je proglašen pobjednikom lokalnih izbora u Tuzima, nastupom u sinoćnjoj emisiji na jednoj domaćoj TV dokazao se kao neprikosnoveni lider Albanaca u Crnoj Gori. Nakon Ferhata Dinoše Albanci su nekoliko godina lutali političkom domaćom scenom tražeći svoga vođu i napokon su ga dobili.

I nema sumnje da će on dobro znati kako da zastupa Albance i kako da odbrani njihove interese. A njihov nacionalni interes je bez sumnje ograničavanje svojih teritorija u Crnoj Gori, a nakon toga i širenje prema ostalim gradovima. Sa Nikom na čelu Opština Tuzi će bez sumnje dobiti opštinske granice koje su njima po volji i čisto sumnjam da će se neko iz podgoričke opštine tome suprostaviti, jer aktuelna podgorička vlast nije Niku ni do koljena. Ima da ih onako prebaci sa noge na nogu i da nakon toga zakuca granice tamo gdje njemu odgovaraju. I mislim da će to uraditi tako prepredeno da se niko neće ni dosjetiti da Nik realizuje velikoalbanske ideje. Štaviše svi će biti zadivljeni Nikovim političkim imidžom i evropskom demokratijom koju on prosipa na sve strane.

Ključ njegovog sinoćnjeg nastupa je da je njemu bitno jedino to da su oni osvojili vlast, a sve ono što se povodom toga dešavalo, odnosno zastave Albanije i klicanje OVK-au, nije toliko bitno i zapravo se nije ni dogodilo, nego su to mediji i neke političke stranke neopravdano napumpali i prikazali najbitnijim djelom osvajanja izbora u Tuzima. Dakle, Albance jedino interesuje vlast,a ono što drugi pričaju o tome mogu slobodno da stave mačku o rep, jer to njih ne interesuje. Sve je to, kako kaže Nik, prošlost, a njih interesuje budućnost u kojoj su oni na vlasti. 

Nik je shvatio da se sva nacionalna politika i svi politički ciljevi realizuju samo onda kada ste na vlasti. Kada zauzmete fotelje onda ćete lako zastave Albanije sa ulica preseliti u udžbenike, a time i u dušu mladih, a slično će proći i OVK. I ona će preko vlasti ući u albanske udžbenike i istoriju i tada neće biti potrebe ni da se time maše po ulicama, jer će se svi ti simboli preko sistema vlasti preseliti u taj sistem, postati njegov sastavni dio, a mladima će se tako nametnuti nacionalni cilj o kojem će oni maštati da ga ostvare od malih nogu.

I nema sumnje da će ga oni i ostvariti, jer ko će im se suprostaviti u Crnoj Gori? Da li će to uraditi pravoslavna većina čiji jedan dio onaj drugi dio uči da su rođena braća kriva za sve i da zbog toga revidiraju cjelokupnu istoriju i stvaraju novu naciju. Dok oni stvore svoju naciju ne treba sumnjati da će Nik i njegovo društvo polako postajati većina i u okolnim gradovima, gdje će potpuno legitimno postavljati svoje zahtjeve i boriti se za vlast (i osvajati je) koja će ih realizovati.

Nik je pokazao kako nacionalista može da izgleda građanski i kako tu građansku odoru može iskoristiti za svoje nacionalne ciljeve. Kod njega nacionalno ne isključuje građansko, nego se sve to lijepo dopunjuje i slaže i dva su lica jeste iste velikoalbanske maske. Među svojima ona se osmjehuje nacionalnim simbolima i OVK-au, a među drugima ona se čudi šta to ovi pričaju i tvrdi da to nema veze sa stvarnošću. Čak i oni koji hoće nešto da mu prigovore i otkriju njegovu nacionalnu stranu izgledaju nekako napadno i trapavo, a Nik ispadne žrtva neopravdanih napada, pa čak i kod onih koji nijesu kao on izaziva sažaljenje. 

Nik je opasan politički protivnik pravoslavnog većinskog naroda u Crnoj Gori. On je odlučio da milom i mic po mic širi albanske granice i da u tome traži i i dobija i doborovoljne saradnike iz redova onih na čiji se račun širi.

Valja se tome na vrijeme suprostaviti i to istim Nikovim metodom, odnosno jedinstvom nacionalnog i građanskog pogleda na svijet. Nik će ustuknuti tek pred takvim protivnikom ili će barem svoj osvajački pohod zaustaviti na nekim normalnim i podnošljivim prostorima. Dok se ne rodi i ne stasa takav pravoslavni majčin sin ostaje nam samo nada da su i albanski mentori umorni od velikoalbanskih ciljeva i da će ih natjerati da malo uspore i ubijede da u svijetu ima i važnijih stvari od albanskih želja i njihove duhovne i političke ekspanzije.