A piva – da ostane

Piše: Emilo Labudović

Bio je u mojoj široj porodici rođak bogomdan za planera, organizatora i nadzornika svih naših porodičnih okupljanja. Bilo da su to žalosni okupi ili veselo orgijanje, on je bio nezaobilazan i sam sobom pozvan da sve isplanira i pripremi tako da svi imamo svoje mjesto i da ništa ne zafali..Domaćin je bio obavezan samo da mu predstavi broj očekivanih gostiju, sve drugo je bilo njegova odgovornost i njemu na staranje. I pamtim kako je, sigurnošću i preciznošću najsavremenije ketering službe, diktirao da se nabavi toliko i toliko toga, ovoliko ovoga, u kilogram ili u tanjir precizno onoga… A onda bi uslijedila njegova čuvena, završna preporuka, zapravo naredba, koja je glasila: „A piva – da ostane“!

E, sad, koliko je to iznosilo mjereno ovim „da ostane“ teško je bilo procijeniti, tim prije što je, bilo da tuče ilinjsko sunce ili brije sjeverac sa Jankove glave, kod nas pivo uvijek bilo traženo i „na cijeni“. Čak su i naše žene znale da prikriju flašu do nogu i da, razgledavši okolo, krišom saspu poduži cug niz grlo. Ali, ili zahvaujći gazdinoj „širokoj ruci“ ili magiji rođaka – oranizatora, ne pamtim da je piva ikad prifalilo. Naprotiv, uvijek je bilo viška, a pošto je bilo grijeh da se baca ili vraća, uvijek je ostajala grupica „udarnika“, osvjedočenih pivopija, da „poravnaju“ račun.

Za ovo bjekstvo u zaleđe uspomena kriva je usputna reklama koja jedno pivo hvali na sav glas (ne zato što je „naše“), a koja me, bez ostatka, podsjeti na situaciju u kojoj jesmo. Svi napori da se učaurena, zapragla i vonjava društvena struktura razmrda i pokrene naprijed, sve odluke i sve presude, na kraju se završe tako „da piva ostane“! Trula i u čvor partijsko – rodbinskih veza svezana takozvana „duboka država“ žilavo se opire provjetravanju, tako da čak ni ona očigledna i laičkim okom vidljiva „sagrešenija“ ne mogu da dožive očekivani i na zakonu i pravdi zasnovan epilog. Uvijek se nađe neki genijalac iz Upravnog suda da očevidnog uzurpatora funkcije, poput one iz ASK, vrati na posao, ili spriječi da onu „ustavnu“ sudinicu“, koja bi se prije odrekla glave nego „članske“ DPS, vrati iz penzije. Uvijek i na način „da piva ostane“, tj. da se klice mafijaško – diktatorskog režima sačuvaju od zatiranja.

Ovih dana, čujem, sprema se velika paljevina zaplijenjenih švercovanih cigareta. Navodno, pod strogim i nepristrasnim kamerama koje će posvjedočiti da je talog trodecenijskog šljama definitivno počišćen. Ali, znam ja nas (je..o nam pas mater ovakvima) i glavu dajem da će i to biti obavljeno tako „da piva ostane“! I zadžaba sve čistke u redovima policije, najavljene u ANB, plašenje mečke rešetom, odnosno veting među tužiocima i sudijama, i da se zapale ne samo švercovane cigarete već i vascijela Crna Gora goreće tako „da piva ostane“! I nije to zbog toga što je pivo „naše“ već zato što smo mi „naši“ i takvi da po svemu ličimo na one moje „udarnike“ koji su „poravnavali“ račun na kraju pira. U to ime – živjeli!!!