Mitropolit Amfilohije: Oni koji vode Crnu Goru su neznalice
1 min read
mitropolit Amfilohije
Mitropolit Srpske Pravoslavne crkve u Crnoj Gori Amfilohije saopštio je u intervjuu za Radio Slobodna Evropa da namjera vladajuće DPS da u partijski program za predstojeći kongres uvrsti i pitanje obnove autokefalne crnogorske pravoslavne crkve, pokazuje neznanje onih koji kreiraju državnu kao i politiku vladajuće partije o tome šta je crkva i koliko ona postoji na prostoru Crne Gore.
“DPS je na poslednjem sastanku pokrenuo i pitanje tzv. obnove Mitropolije crnogorsko-primorske, autokefalne. To samo pokazuje da oni koji sada vode ne samo partiju nego i Crnu Goru, da su neznalice što je to crkva”, rekao je za RSE mitropolit Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, Amfilohije, komentarišući najavu da će vladajuća Demokratska partija socijalista partijskim programom formalizovati ranije obećanje predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića da će raditi na obnovi crnogorske autokefalne crkve.
Đukanovićeva poruka
Podsjetimo, Đukanović je 8. juna na partijskoj konferenciji u Nikšiću najavio da će izgradnja crnogorskog društva ići putem koji podrazumijeva, kako je rekao Crnogorsku autokefalnu crkvu.
„Na tom putu ćemo svakako raditi na snaženju crnogorskog identiteta, neke važne korake smo na tom planu već ostvarili, ostao je još jedan važan korak kojim ćemo takođe ispraviti tešku nepravdu učinjenu Crnoj Gori na početku 20. vijeka, a to je obnova crnogorske autokefalne crkve. Dopadalo se to nekome ili ne, na tome ćemo predano raditi“, poručio je Đukanović.
Amfilohije je, za RSE polemisao i sa zvaničnim istorijskim tumačenjem uloge i sudbine crkve u Crnoj Gori:
“Mitropolija crnogorska, zovite je kako hoćete, ona ovdje bez prekida postoji 800 godina. I ta priča da je ona ukinuta 1920. godine je potpuno besmislena priča, lažljiva priča, moram tako da se izrazim.
Ona je samo vaspostavila svoj odnos sa Pećkom patrijaršijom odlukom Svetog sinoda Kraljevine Crne Gore 1918. godine, odlukom dakle crnogorske Mitropolije, crnogorske crkve, kako god se zove, jer mitropolija znači crkva.
Dakle, tom odlukom je ona prva koja je vaspostavila jedinstvo Pećke patrijaršije 1918, prije Karlovačke mitropolije i prije srbijanske mitropolije, i one bosanske i bukovinsko dalmatinske, koje su u to vrijeme postojale. One su sve kasnije prišle tom jedinstvu Pećke patrijaršije.
A ona je ostala ista ona koja je bila, svo sveštenstvo, monaštvo, sav narod i crkvena imovina – ona je ostala bez prekida. Crkva apsolutno ništa nije promijenila, i govoriti o obnovi nekakve crnogorske crkve mogu samo ljudi koji ne znaju što je to crkva i koji misle da je crkva partija. To je osnovni problem dakle, i meni je veoma žao što oni koji su sada na vlasti u Crnoj Gori tako nešto preduzimaju. Što to znači obnavljaju i što da obnavljaju? Da obnavljaju ono što je ovdje bez prekida osamsto godina, crkvu koja je rodila Crnu Goru?”
Pitanje imovine
Amfilohije tvrdi da je crkva na čijem je on čelu, stvorila Crnu Goru pritom apostrofirajući imovinu što je suštinski problem u odnosima sa državom Crnom Gorom:
“Danas, vaspostavljajući Crna Gora svoju nezavisnost, ona se temelji na onoj crkvi i onoj državi koju je crkva stvorila, i crkvi koja je bila državna vjera. E sad, oduzimati toj crkvi imovinu i hramove, i smatrati da ona ne postoji nego je sad treba ponovo stvarati, to je van zdrave ljudske logike.”
Podsjetimo, crnogorska Vlada i Mitropolija Srpske pravoslavne crkve godinama se spore oko statusa crkvene imovine u Crnoj Gori. Nakon više pokušaja da se to pitanje riješi Vlada je ove godine izašla sa predlogom zakona kome se oštro usprotivila Mitropolija nakon čega je u čitav konflikt uključena Venecijanska komisija, koja je dala ekspertsko mišljenje. Nakon toga problem sa usvajanjem zakona je na neodređeno odoložen.
Crnogorska Vlada sredinom maja usvojila je Predlog zakona o slobodi vjeroispovesti kojim je predviđeno da će svi vjerski objekti koji su bili imovina države Crne Gore pre gubitka njene nezavisnosti i pripajanja Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca 1918. godine, a koji kasnije nisu na odgovarajući pravni način prešli u svojinu neke verske zajednice, biti prepoznati kao državna imovina. „Međutim, ako neka verska zajednica raspolaže dokazima da je na osnovu nekad ili danas važećih propisa postala vlasnik neke imovine, država će to priznati i poštovati. Tamo gde takvih dokaza nema, već je reč o imovini koju je stvarala i sticala država Crna Gora i koja predstavlja kulturnu baštinu svih njenih građana, takva imovina biće upisana kao kulturno blago, odnosno kao državna svojina Crne Gore“, saopštila je Vlada.
‘Nema raskola u SPC’
Na pitanje Radija Slobodna Evropa, da li je povodom dodjele ordena presjedniku Srbije Aleksandru Vučiću od strane SPC kome se Amfilohije protivio, došlo do raskola između njega i patrijarha SPC Irineja, Amfilohije tvrdi da raskola nema:
“Nema raskola u SPC, i poslednji događaji su samo potvrda da je crkva živi organizam i da mi episkopi nismo članovi partije, nego ljudi koji svako misli svojom glavom, i sa svim poštovanjem prema našem Sinodu i patrijarhu koji je nedavno ovdje bio naš gost i primljen sa mnogo ljubavi.
Jedan broj naših episkopa nisu bili za to da se gospodinu Vučiću dodjeljuje orden Sv. Save. Ja sam bio smio kad smo bili u Pećkoj patrijaršiji, u to vrijeme je bilo na stotine djece sa Kosova. Ja sam rekao da orden treba dodijeliti igumaniji Pećke patrijaršije i sestrama mučenicama koje su tu ostale posle svih gonjenja i nasilja i prijetnji… Orden svima majkama na Kosovu koje rađaju djecu, njima pripada orden, to je naš stav i tu se razlikujemo možda od njegove svetosti. On čovjek ima pravo da tako shvata, ali je i naše pravo da na svoj način sagledavamo savremena zbivanja”.
Aleksandru Vučiću, predsedniku Srbije u utorak uveče u Beogradu uručen je Orden Svetog Save prvog reda. Sveti arhijerejski sinod odlikovao je Vučića, Milorada Dodika, srpskog člana Predsedništva Bosne i Hercegovine, kao i patrijarha Srpske pravoslavne crkve (SPC) Irineja, povodom jubileja – osam vekova autokefalnosti Srpske pravoslavne crkve.
Orden Svetog Save prvog stepena Vučiću je uručio patrijarh Irinej.
(Radio Slobodna Evropa)
RUMUNSKA CRKVA DOBILA JE AUTOKEFALNOST OD SRBSKE PRAVOSLAVNE CRKVE 1925 g. pod pritiskom kralja Aleksandra. Za vrijeme vladike Danila Podgorica i drugi djelovi pripojeni su Mitropoliji C.P.
Režim 30godina vlada na podjelama pravoslavnog naroda koje je smišljeno podijelio na tradicionalne crnogorce-srbe (istočni krug civilizacije)i posmoderne dukljane-montenegrine, (rimski krug civilizacije).
Vlast u Montenegru sve vise tone u ludilo. Nema lijeka.
Dostojan.
ma vlast samo pare interesuju i obaveze iz konkordata, a crkva ima zdravu, domaćinsku ekonomiju, zemljište, prihode, nema kredite, nije unijatska
Kriminalni bezboznici!
Tupa Ristova rijech u zadnje vrijeme. Zatupljena izgleda namjerno ili namjerno. Zna on mnogo juche i oshtrije, ama neshto se upetlja I sve jedan korak ustranu a onda jedan naprijed, a dva nazad. Juche mu lieutenant Gojko prizna da je Crna Gora imala 200 godina duzhu drzhavnost od Srbije, a on danas reche za Crnogosrku Mitroppliju “ Zovite je kako ochete, I ka Crnogorska Crkvu je zovite, ali je ona odhje na OVIJEM prostorima jedina neprekidno 800 godina. Ako je od Rista mlogo je u jedan dan.
Nemojte se shjekirta ako Gojko sutra dan nedhje nezamota ka iz duvanske kutije kako eto ako treba Crnogorska Pravoslavna Crkva da je ona tu I da se netreba obnavljati shto Rigo reche, sami che to Rigo I Gojko obavit. Shou….
A Zato vrijem Srbske novine pishu kako su Srbska Drzhava I Srbska Crkva ka dvije ruke u tijelu I rade zajedno ka u doba Neimanjicha.
Shto che rechi da su Crnogorska Drzhava I Crnogorska Crkva one ajosh dvije ruke u tome tijelu, a to jedino mozhe da budne neki Bog Shiva iz Hidu mitova. Ako je jedna drzhava onda je jedna Crkva. A ako su dvije drzhave onda su dvije Crkve, da ni nebi kojijem sluchajem Srska Drzhava I Srbska Crkva radicle o vratu i kichmi Crnogoraca, Crnogorske Drzhave ka shto su nam bili ugasili Crkvu.
Poslednjih godina, a zagrcnuto i agresivno ovih dana za nama, bučno se najavljuje i promoviše autokefalnost tzv. crnogorske pravoslavne crkve što uveliko zbunjuje manje obaviještenu javnost utoliko više jer se besramno falsifikuje istorijska istina. Da bismo pomogli ljudima da znaju o čemu je ovdje riječ, moramo početi sa fundamentima koji su nesporni kada se elaborira ova tema, a koje sam i ja kao dudgogodišnji član redakcije “Srbobran“-a, beranskog lista za obnovu srpske kulture i tradicije, javno objavio kao svoje istraživanje na ovu temu u oktobru 2001. godine pod naslovom “O autokefalnosti crkve“. Nije na odmet ponoviti ključne principe koje niko ne može derogirati pa ni politički misionari, ateisti i komunisti, koji jurijašu na sve srpsko kako bi pomogli novim kolonizatorima čije su ucijenjene sluge. Prvo pitanje, koje se ne može izbjeći, jeste: čime je motivisana dreka novopečenih crnogorskih autokefalista?, pitao sam se na početku svog gorepomenutog teksta i odgovorio jedin mogućom njihovom inspiracijom – nesumnjivo je da su pioni u igri zločinačke papske države koja nastavlja svoj prljavi rat protiv pravoslavlja. Vatikanska agresivna penetracija u Makedoniji, Pribaltiku, Ukrajini, Rusiji pa čak i u Grčkoj, očigledna je i ne treba ju posebno dokazivati. To je naravno sfera politike, a ne prava. A šta kaže crkveno pravo?
Svaka crkva koja traži autokefalni status može ga dobiti od Majke crkve, tj. od crkve u čijem je sastavu. Ako od nje ne dobije saglasnost, nijedna je pravoslavna crkva ne može priznati. Tipičan primjer je Makedonska pravoslavna crkva, koju osim Vatikana ne priznaje nijedna pravoslavna crkva, jer nije dobila od matične Srpske pravoslavne crkve saglasnost za autokefalnost.
Crnogorska mitropolija se nalazila u Srpskoj patrijaršiji u Peći, koju je turski sultan Mustafa III ukinuo 1766. godine. U razdoblju od 1766. do 1920. godine ona je živjela samostalno, ali priznanje – autokefalnost – nije dobila. Naime, pošto je prema kanonskom odnosno crkvenom pravu njena majka Srpska pravoslavna crkva bila nasilno ukinuta, ona je svoje priznanje odnosno autokefalnost mogla tražiti i dobiti samo od Vaseljenske patrijaršije u Carigradu (Istanbulu). Međutim, crnogorska crkva nije to nikada zatražila pa ni dobila tomos (povelju), kojom bi joj Vaseljenska patrijaršija priznala autokefalnost. Srpska pravoslavna crkva je, na području tadašnje Srbije, 1789. godine tražila i dobila tomos o autokefalnosti. Crnogorska mitropilija ga nije tražila, kao uostalom ni Karlovačka mitropolija, pa se stoga ne mogu smatrati autokefalnim sa stanovišta crkvenog prava.Zašto u to vrijeme nije tražena autokefalnost crnogorske crkve sasvim je jasno: za razliku od današnjih ucijenjenih separatista, ni Crnogorska mitropolija ni vladarska dinastija Petrović Njegoš nije služila tuđim interesima, nego joj je živorodni cilj bio obnova srpske države i Srpske pravoslavne crkve sa sjedištem u Peći. Cetinjska mitropolija je bila jedina eparhija u okviru ukinute Pećke patrijaršije koja je sačuvala svoju slobodu i ostala nepotčinjena ni prema Carigradu ni prema Moskvi, pa se se njeni mitropoliti osjećali kao pravi nasljednici srpskog patrijarha, noseći titulu egzarha (čuvara, nadzornika) Svetog Trona Pećke patrijaršije, u periodu 1766-1920. godine.
Zato je neopojano smiješno da danas bilo koja svjetovna vlast “zacrta u svojoj agendi“ proglašenje autokefalnosti jedne crkve, jer ona to može dobiti samo u kanonskoj proceduri odnosno poštovanjem crkvenog prava po kome tako nešto može učiniti samo Majka crkva, u čijem okrilju ona postoji i od koje zatraži i dobije saglasnost. Izvan toga, nikad i niko joj to ne može “oposliti“. Aktuelni crnogorski separatisti i njihovi istoričari, upregnuti u kolo istorijskog falsifikovanja crnogorske istorije, pozivaju se na član 1 Ustava Svetog Sinoda Crnogorske mitropolije iz 1903. godine i člana 40 Ustava Knjaževine Crne Gore iz 1905. godine, gdje se naša Mitropolija naziva “autokefalnom“, ali neće da saopšte javnosti istinu da ju je tako nazvao svojom voljom knjaz samodržac Nikola I, dakle svjetovna vlast, a da status autokefalnosti nije stekla kanonskim putem odnosno odlukom Vaseljenske patrijaršije u Carigradu! Obnovom Srpske patrijaršije 1920. godine i povratkom Crnogorske mitropolije svojoj matici Srpskoj pravoslavnoj crkvi, važnu istorijsku ulogu imao je Mitrofan Ban, za koga dežurni falsifikatori montenegrinskog režima takođe lažno svjedoče da je bio “autokefalni mitropolit“, iako je on bio apsolutno nošen idealima ujedinjenog Srpstva i ponovne obnove SPC i srpskog patrijarha!
Dakle, da bi jednoj crkvi bila priznata autokefalnost, ona mora da ispuni nekoliko nezaobilaznih uslova:
– da traži priznanje autokefalnosti (da dobije tomos od Majke crkve u čijem se okrilju nalazi),
– da hirotoniju svojih crkvenih poglavara vrši na svojoj (a ne na stranoj teritoriji!),
– da mora imati najmanje tri episkopa (što Crna Gora nije nikad imala!),
– da ima dovoljno svog sveštenstva i monaštva za normalno funkcionisanje Crkve (da posjeduje bogosloviju i teološki fakultet),
– i da ispuni još podosta dodatnih kriterijuma da bi se kvalifikovala za mogućnost da zatraži priznanje autokefalnosti, koje ćemo ovom prilikom izostaviti.
Još jednom, današnji falsifikatori istorije ne pišu da je Crnogorska mitropolija u stvari preimenovana svetosavska Zetska mitropolija (uzdignuta na rang mitropolije 1346. godine kada je srpska arhiepiskopija uzdignuta na rang patrijaršije, te da Crnogorska mitropolija nije nikakava “Crnogorska autokefalna crkva“ koja im je tek tako zatrebala odjednom iz istih pobuda koje su se prije Drugog svjetskog rata osmislili Sekula Drljević i Savić Marković Štedimlija, osnivajući crnogorski separatistički pokret i aktivno učestvujući protiv Srba u okviru NDH. Sveti Vasilije, a ne građanin Ostroški postoji čitav vijek prije nego je Crna Gora postala država, čak i da uzmemo da računamo od 1796. (bitke na Krusima) ili 1858. (bitke na Grahovcu) a ne od Berlinskog kongresa 1878. godine! Utvrđivanjem ko je gradio crkvene hramove po Crnoj Gori partijska komisija DPS mora doći do podataka da su ih sve podigli srpski velikaši, a da su ih Turci porobili u jednom (dužem) periodu istorije i kako će to danas uspjeti legalno konfiskovati u korist države kada nema objekta koji je ona držala za svoje, jer je po svakom demokratskom zakonodavstvu – crkva odvojena od države? Karl Šmit takvo normiranje naziva “primitivnim pravom“ a Crna Gora je “kandidat za ulazak u Evropsku uniju“, ubjeđuju nas, pa baštini pozitivne tekovine međunarodnog javnog prava – poštujući kanonsko odnosno crkveno pravo.
Tesko Vama Vladiko sa ovakvim neznavenim narodom.
Zašto se u poslednje vreme govori o Mitropoliji crnogorskoj,umesto da se koristi njen zvanični naziv – Crnogorsko-primorska, i to ustima samih ljudi iz Crkve? Briše li se to Boka iz titule mitropolitove i s kojim pravom!?!
Zar će od nekadašnje istorijski osveštane titule, koja je krajem 20.i početkom 21.veka u Mitropoliji brižljivo isticana – Mitropolit crnogorsko-primorski, zetsko-brdski i skenderijski, na ugodu velikocrnogorštini i velikoarnautštini ostati samo – Crnogorska mitropolija? Da li će to biti još i na sugestiju istočnog pape Vratolomeja koji je u svom posljednjem dušebrižničkom pismu Mitropoliju Crnogorsko-primorsku Srpske Pravoslavne Crkve podmuklo imenovao samo kao Crnogorsku mitropoliju, priželjkujući valjda potajno njen prelazak pod njegovo samovlašće? U vrijeme najcrnjeg turskog ropstva,kada su tursko-arnautski bili i Podgorica i Nikšić, a ne samo Skadar, zahumski i cetinjski mitropoliti nijesu se odricali titule skenderijski, a danas za ljubav Grcima u jerarhiji Albanske Crkve i Albancima niti obnavljamo nekadanji vikarijat u Skadru,niti titulišemo mitropolita cetinjskog i skenderijskim!
Crnu Goru je stvorila Crnogorska autokefalna crkva , sa kojom vi iz crkve srba MCP-SPC nikakve suštinske veze nemate , sem što se poštapate sa njom kad vam zahvali kontinuiteta , vi ste crkva srba i „mina u temelje države Crne Gore“ .