Obrisali srpske tragove, Principov most – Latinska ćuprija

Da li išta više u Sarajevu podsjeća na atentat na austrougarskog prestolonaslednika Franca Ferdinanda, 28. juna 1914? Nema više nijedne ulice koja nosi ime vidovdanskih junaka: Ulice Mlade Bosne, Principove, a nekadašnja Rudolfova, u kojoj je ubijen Ferdinand, sada je Ulica zelenih beretki. Most s Gavrilovim imenom još tokom devedesetih prekršten je u Most Franca Ferdinanda, a danas je Latinska ćuprija.Ulica Danila Nikolića (glavnog organizatora atentata), na Baščaršiji, u čijoj je kući pred atentat odseo Princip, a u komšiluku je bio podstanar Ivo Andrić, danas se zove Oprkanj.

Ni Ulica Muhameda Mehmedbašića, jednog od najznačajnijih mladobosanaca, koji je sa Apisom osuđen u Solunskom procesu jer je navodno pokušao da ubije kralja Aleksandra, više ne nosi njegovo ime. Nalazi se na Ilidži, a na desetak minuta odatle još živi Muhamedov 80-godišnji sin Vlado. Čuveni ljekar koji je za vreme bosanskog rata omogućio da na svijet dođe 3.500 srpskih beba.

,,Moj otac je preživeo Sarajevski atentat, ali nije preživjeo ustaše, 1943. Danima su ga tukli i tako klonulog izbacili na ulicu. Prijatelj ga je donio kući. Imao sam devet godina. Majka i sestra su bile u bolnici, na Koševu, a stariji brat Zoran u zatvoru kao skojevac – sjeća se dr Vlado.Govori polako, s mukom, teško bolestan, ali živih očiju. Tih poslednjih pet-šest dana sin je brinuo o ocu. Preko dana je ložio vatru u jednoj školi gde su bili smješteni Njemci. Zauzvrat je dobijao hranu. Donosio je i kući, ali otac nije mogao da jede. Ležao je, sav modar, otečen, ruiniran od batinanja. Umro je djetetu na rukama.- Nikada nama, djeci, ništa nije ispričao o Sarajevskom atentatu. Znam samo da je 1909. s mostarskom gimnazijom otišao u Beograd i tamo upoznao Vladu Gaćinovića (ideologa Mlade Bosne). Po njemu i nosim ime. Bio je veliki pobornik jugoslovenske ideje, čiji je oslonac bila Srbija, i nas je vaspitavao u tom duhu.

Mehmedbašić je pre Sarajevskog atentata sačekao cara Franju Josifa prilikom posjete Sarajevu, u Begovoj džamiji, sa nožem premazanim otrovom, spreman da ga ubije, ali nije uspio. Posle ubistva Ferdinanda i Sofije, kralj Nikola ga je neko vrijeme držao u zatvoru, u Nikšiću. U Solunskom procesu je osuđen na smrt. Kralj mu je kaznu preinačio na 15 godina robije, da bi ga već 1925. oslobodio. Pošto u rodnom Stocu, gdje mu je otac bio hodža, nije mogao da nađe posao, uz pomoć prijatelja dolazi 1937. u Sarajevo. Posle očeve smrti svu zemlju podijelio je srpskim kmetovima.- Nije volio kralja Aleksandra jer je ubio Apisa i njega osudio, ali nije na njega pucao. Zauvjek mi je u sećanju ostala njegova silueta kako se, u prsluku i odijelu, vraća s posla, dok se ja sa djecom igram ispred kuće. I kako me miluje po kosi. Pamtiću i kako isprebijan umire kraj mene. Kad je preminuo, nisu dali da ga pokopamo na muslimanskom groblju, pa smo ga sahranili noću, a 1953. dobija od države spomenik – kaže njegov sin.

Spomenik vidovdanskim herojima i dalje stoji na Koševskom groblju, ali ga je teško uočiti, bezmalo zavučenog ispod mosta. Napravljen je po ideji Aleksandra Deroka, od starohrišćanskih spomenika sa groblja koje se nalazilo na mestu Skupštine BiH. Pored ovog spomenika, Princip će dobiti još jedan – u Istočnom, srpskom, Sarajevu.Istovremeno, u srcu Sarajeva planirano je da austrougarski prestolonaslednik ponovo dobije svoj spomenik na platou pored Latinske ćuprije. Na Keju, na lijevoj obali Miljacke, preko puta Muzeja Sarajeva i mjesta gdje je Princip povukao oroz, već je stajala Ferdinandova figura u prirodnoj veličini, koju je srušila srpska vojska. Tad je kej i dobio ime po vojvodi Stepi. Danas se zove Obala Kulina bana.