22 godine od početka bitke na Paštriku: Pakao kao na Košarama, mjesto gdje je 549. motorizovana brigada herojski razbila OVK i NATO
1 min read
Junaci sa Paštrika; foto: Srbadija/Fejsbuk
Danas se navršavaju 22 od početka bitke na Paštriku, koja je zajedno sa borbom na Košarama, primer vojničke snage, veštine, hrabrosti i pobede, ali i stradanja mladih vojnika za otadžbinu navršava se danas.
Borbe na Paštriku i Košarama zaustavile su NATO pohod na SRJ, ali i prodor albanskih snaga, a za taj veliki uspeh, zaslužni su obični vojnici, borci i starešine taktičkih jedinica.
U operaciji „Strela“ na Paštriku, 26 pripadnika 549. motorizovane brigade je poginulo, dok ih je 126 ranjeno.
Dok je bio ministar odbrane, 2019. godine, Aleksandar Vulin je kazao, da bez pobeda na Košarama i Paštriku kumanovski Vojno-tehnički sporazum o prekidu neprijateljstava ne bi postojao.
Prema njegovim rečima, da nije bilo tih pobeda imali bismo bezuslovnu kapitulaciju, ne bismo imali Rezolucija 1244, a samim tim ne bi bilo ni pregovora, ni nade da Srbija može da se bori za KiM i srpski narod.
„Najveći deo Srbije nije čuo ni za planinu Paštrik, a kamoli za epopeju koja se tu odvijala. To je bila briljantna operacija, kojom su neprijatelju naneti strašni gubici, a koja se vodila do poslednjeg dana NATO agresije“, naveo je tada Vulin.
Prema njegovim rečima, bitka na Paštirku nije nije bila usputna operacija već magistralni pravac NATO agresije i želja da se kopnenom intervencijom uđe na prostor KiM, a onda i dalje.
Bitka na Paštriku, drugi je deo kopnene ofanzive koju su iz pravca Albanije ka Kosovu i Metohiji pokušali da izvedu pripadnici OVK u saradnji sa NATO snagama i regularnim jedinicama vojske Albanije.
„Što zavisi od jedinog Boga i od svoga duha viteškoga!“ Slava junacima, Nikšić vječno zahvalan!
https://www.youtube.com/watch?v=0mADaRKRfMg
Prošle su pune 22 godine, a o njima se i dalje premalo priča. Premalo i stidljivo.
Kao što se osamnaestogodišnji Sveti mučenik Aleksandar Sloven, koga Sveta Pravoslavna crkva proslavlja upravo 26. maja, suprotstavio caru Maksimilijanu ne želeći da se odrekne Hrista i oda počast idolima, tako su se i naši div-junaci sa Paštrika i Gorožupa suprotstavili najvećoj tadašnjoj vojnoj svetskoj sili.
Borci sa Paštrika, kako starešine tako i vojnici, osujetili su namere NATO planera o kopnenoj invaziji na našu Otadžbinu. (možda vam je sada malo jasnije zašto se o njima ne priča!?!?!?) Time su imena svih njih upisana u večnu listu pamćenja Srba pokazujući sebe kao jedne od najdostojnijih potomaka Svetog Kneza Lazara, Miloša Obilića, Putnika, Mišića, Stepanovića, Bojovića…
Paštrik je svedok bitke kakvu je teško zamisliti, a neke od najtežih borbi su vođene oko Praznika Pedesetnice- Rođendana naše Svete Crkve. Zvuče vam poznato priče o napadima nevernika na najveće Praznike, zar ne?!?!?! Preživeli su pripadnici 549. motorizovane brigade iz Prizrena, zajedno sa svim pretpotčinjenim jedinicama u vreme rata: 24 bombardovanja strategijskom avijacijom (1300 bombi-350 tona eksploziva), 56 napada aviona A-10 (20 000 projektila sa osiromašenim uranijumom), 20 napada lovačko-bombarderske avijacije i dr. Jedina su vojna formacija koja je bila izložena „tepih“ bombardovanjem. Borbe sa pripadnicima šiptarske terorističke UČK, podržavane od strane snaga regularne vojske Republike Albanije, bile su svakodnevne. O da, i Albanija je tada izvršila agresiju, a ne samo NATO!?!?!
Tokom borbi na Paštriku i Gorožupu poginulo je 26 pripadnika naše vojske i dobrovoljaca. Hvalili su se svetski mediji da su ovim dejstvima „rešili” ne samo Bitku, već i ceo rat na Kosovu i Metohiji. Međutim jadikovali su jer “Damage to Serb Military Less Than Expected” (The New York Times) ili „Das Gemetzel am Berg Pastrik hat offenbar gar nicht stattgefunden“ (der Spiegel). O važnosti same bitke na Paštriku najbolje ilustruju reči glavnokomandujućeg NATO-a Veslija Klarka: „Tu planinu ne smemo izgubiti. Ne smemo dozvoliti Srbima da ostanu na toj planini. Plaćaćemo američkom krvlju za tu planinu ako ne pomognemo UČK da je zadrži.”
Opravdali su borci sa Paštrika i Gorožupa reči nemačkog feldmaršala Makenzena kojima je ispratio svoje vojnike na Srbiju 1915. godine: „Vi polazite na srpski front i na Srbiju, a Srbi su narod koji voli slobodu i koji ce bori i žrtvuje do poslednjeg“. Bili su zavetovani Svetim Knezom Lazarom ne odlučujući da li će ići u bitku prema tome kolika ih sila napada, već koliku svetinju brane. Znali su da ne smeju da popuste jer iza njih su bile njihove majke, očevi, sestre, braća, ćerke, sinovi, ognjišta, Dečani, Pećka patrijaršija, Bogorodica Ljeviška, Gračanica, Gazimestan, Kraljevo, Kragujevac, Beograd… jer NEMA NAZAD, IZA JE SRBIJA!!!
Pronađimo danas na karti Paštrik, a onda ga ucrtajmo u našim srcima osluškujući reči pesme oca Milutina Popadića koji na njenom koncu piše:
Imala si, sejo, brata,
sad krvavu čuvaš sliku,
uskoro će krenut’ Srbi
sa zastavom ka Paštriku!
Hvala vam junaci što nam to sačuvaste i hvala vam što nas i danas branite od nas samih!
Slava herojima!
A rastočki ustaša se bratski izljubi sa savremenim nacistima koji ubijaše najhrabrije na Paštriku i Košarama, novim crnogorskim Mojkovcima ! Još na prevaru ugura svoju montanjariju u NATO brlog ! Svima njima će tek stići racun na naplatu , tek onda ce se smiriti duše novosrpskih mučenika !
Sve za SRPSTVO, SRPSTVO ni za što!
Slava srpskim sinovima i junacima ♥️♥️♥️
Slava srpskim junacima !
Eto i mi Srbi koji smo na Paštriku stali na crtu Nato paktu(među njima mnogi Srbi iz CG) , savremenom nacističkom rajhu smo niži soj, potomci turskih slugu a novoCrnogorci koji su 1999 stavljali barikade VJ špijali, prodavali podatke, koje Tramp šutira u hodu a Klinton ne zna ni gde je došao su junački soj, nebesko pleme..
Slava srpskim junacima od Benkovca, Knina, Sarajeva do Kosara i Pastrika