Dok režimu ne smrkne, Pljevljima nikad svanuti neće

Pljevlja su izdani, iznevjereni i prodani grad, unovčen za sitne pare, kvadrate, kubike i fotelje stotinak režimskih Pljevljaka. Pred mukom generacija, nepravdom kojoj se rijetko ko suprotstavi, danas režimski izvođači radova privode kraju svoju misiju. Kao posle mukotrpne bitke iz koje samo oni profitiraše, neki naši bivši Pljevljaci i bivši Srbi, koji su u još mnogo čemu bivši, pobjedonosno uzviknuše svom gospodaru: „Pljevlja su na koljenima“! Naravno, riječ je o vjernim pratiocima režima koji su u ime DPS-a harali Pljevljima obilježivši tako jednu crnu epohu.

Nakon uništenja privrede i investiranja na hiljade radnika Zavodu za zapošljavanje, nakon brutalne pljačke bez dana zatvora, nakon pustošenja sela, oni sada iz stečenog komfora opravdavaju ekološku katastrofu. Njihovi politički sledbenici upravljaju danas sa onim što je preostalo uz spremnost da za jednu fotelju i premijerov osmijeh žrtvuju svoje komšije i sugrađane, svoj grad, njegovu istoriju i dušu. Takav put su trasirali pljevaljski režimski funkcioneri koji se „zapodgoričiše“.

Danas je teško procijeniti ko je dao veći doprinos propadanju grada , alavi milioneri koji gospodare teritorijom ili lokalci koji ćute i gledaju kako njihov grad nestaje radi ličnih interesa prvih familija. U Pljevljima je opšti interes važniji od pojedinačnog, samo ako se ne kosi sa neprikosnovenim interesima „Prve familije“. Tada je dozvoljeno sve. Zagađuj, uništavaj, lomi, pustoši, progoni, ucjenjuj, korumpiraj, jednom riječi gazi sve pred sobom! Sve je dozvoljeno, samo ako si na pravoj strani istorije i ako ne govoriš ono što misliš. To što Pljevljake kose opake bolesti, što se vrši masovna depopulizacija, to za naše nametnute vođe nije važno, važno je da se poštuje opet nametnuta politika, nametnuta pravila igre i nametnuti život!

Za fotelje i sitne pare, Pljevlja su prodali i izdali neki bivši režimski pljevljaci. Odrednica kojom su se rukovodili u napadu na ovu sredinu je: „Zagadi pa vladaj!“ Zašto je to tako? Zato što ni tada, ni sada, niko od onih koji zamoćaše preko partijske knjižice nije planirao život ovde, tako i ovi aktuelni, samo čekaju mandat-dva, da se daju u bjekstvo po balkanskim centrima. Djecu su odavno evakuisali i bezbjedno smjestili u svoja carstva. Oni su krivi za uspostavljeni sistem vrijednosti koji se zasniva na sledećem modelu: „Prelomi u mozgu, zgrabi funkciju, kapitalizuj je i bježi!“

Pošteni radnici, siromašni građani i istinske lokal-patriote u tom životinjskom zakonu jačeg, ostaju kolateralna šteta, ostaju tu na svojim ognjištima da preživljavaju, ali ipak ostaju tu! I borimo se za vazduh, vodu i zemlju, dok nas naši bivši Pljevljaci koji promijeniše stanište sada ubjeđuju da je sve podnošljivo, da smo nacionalisti, da je naša borba politička, da je antidržavna.

Oni koji su rješili ekološki problem Pljevalja tako što su pobjegli iz ove sredine, sada podupiru režimsku akciju usmjerenu protiv ovog grada. Zašto nisu ostali ovde, ako su vjerovali u ovaj grad i režimsku politiku? Zašto svoju djecu ne zaposliše ovde, a mogli su? Zašto pokradeni novac ne investiraše u naše kvadrate? Odgovor svi znaju. I na kraju, zaključismo da smo krivi sami sebi, jer biti režimski pljevljak i Pljevljak, nije isto, ovi prvi služe isključivo režimu, pa čak i kad uništava njihov grad. Ono u šta sam siguran je, dok režimu ne smrkne, Pljevljima nikad svanuti neće.