107 godina od pobune bjelopavlićkih učitelja (1916-2023) dosljedni učiteljskom pozivu i Srpstvu (7)

Piše: Miljan Stanišić 

Školske reforme Milana Kostića

Za školsku 1870/1871. u Crnoj Gori radila je 31 osnovna škola i to 25 sa 4 razreda i 6 sa 3 razreda. U ovim školama učilo je 1424 učenika, od čega je bilo i 72 učenice. U školskoj 1869/1870. godini učilo je oko 300 učenika i svega 12 učenica. Dakle, dolaskom rektora Bogoslovije na Cetinju i njenog predavača Milana Kostića, za glavnog školskog nadzornika, otpočeo je procvat školstva u Crnoj Gori i Brdima.

Prvo su popisana djeca za koje su njihovi roditelji dali saglasnost da idu u školu i to ona od 7-16 godina, a bilo je i onih od 18-20 godina. Popisano je oko 2000 djece, a procijenjeno je da bi bilo potrebno napraviti još 40 škola. Pošto za taj poduhvat nije bilo dovoljno učitelja, objavljeni su oglasi za mlade kandidate za učitelja. Uslov je bio da je završio osnovnu školu. Prijavilo se 40 kandidata, od kojih je bilo i deset mladih popova. O tome Milan Kostić piše: „Svima bi naređeno, da posle Petrova dne 1870. god. dođu na Cetinje, da slušaju tu učiteljska predavanja, i da se najpre pripreme tu za učiteljski rad. Posle Petrova dne iskupe se svi ti mladi ljudi, i ujedno i bivši učitelji crnogorski na Cetinju. Najpre budu svi ispitani iz predmeta, koji se predaju u 4. razredu. Nekoliko njih behu veoma slabog znanja, a njima bi rečeno da ne mogu biti učiteljima. Uopšte, mnogi od tih mladića pozaboravljali su gotovo sve ono, što su učili pre. Za to im se ostavi još dve nedelje dana, da povtore te predmete“.

Kostić dalje svjedoči o organizovanju predavanja za potencijalne učitelje, u čemu mu je pomagao profesor Bogoslovije Špiro Kovačević: „Kostić je predavao svaki dan, osim nedelje i praznika od 8-11 sati pre podne, a Kovačević posle podne od 3-5, a katkad i od 11-12 pre podne. Kostić je predavao novi metod predavanja u prvom razredu, jer većina tih novih škola imaće prve godine samo prvi razred… Uz to im je on svakog časa kazivao i razna pedagoška pravila koja će olakšati rad njihov, kad stanu poučavati i vaspitavati mladi crnogorski naraštaj. Glavne stvari i plan predavanja, beležili su oni onako, kako im je Kostić diktovao. Kovačević im je specijalno predavao: Srpsku gramatiku, Račun, Povjesnicu, Zemljopis, Krasnopis i Crkveno pevanje, da ih utvrdi u tima predmetima, koje su oni pozaboravljali, ili nisu jošte ni učili“.
Autor, Kostić dalje piše da dok su ovi pripravnici bili na Cetinju stigli su novi bukvari sa čitankom, koje je za učenike u Crnoj Gori napisao Nikola Vukićević.

On je naveo i druge knjige koje su za te namjene pristigle: „- dr Natošević „Veliko uputstvo za predavanje bukvarskih nauka“; „Povesti staroga i novoga zaveta sa slikama“ (pečatano u Beču); „Biblijske pripovesti St. i N. zaveta“, od Đura Daničića; „Primeri dobrodetelji“; „Tolkovanje crkvenog pevanja i tumačenje crkvenih obreda“ od poznatog pedagoga Nikole Vukićevića; „Metod računa na pamet“; „Metod računa sa ciframa“; „Knjiga upražnenija u računu za seoske škole“ (peč. U Beču); „Zemljopis“, preveo Gavrilović; „Prevod nedeljnih i prazničnih evangelija i apostola episk. Platona“; „Kratka srpska istorija“ (pečatana na Cetinju); „Druga jezikoslovna čitanka“; „Četvrta čitanka za osnovne škole“ i još neke druge.
Početkom septembra završena su predavanja. Oni koji su bili uspješniji na ispitima određeni su da mogu predavati u 1. i 2. razredu, a oni nešto slabiji ocijenjeni su od Komisije da mogu biti učitelji samo u prvom razredu. Nekolicina njih koji su bili završili više od četiri razreda i pokazivali mnogo veće znanje od prethodnika, dobili su svjedočanstva da mogu predavati i za treći razred. Plemenskom kapetanu je bilo određeno da učitelju koji je na službi u njegovom kapetanstvu uvijek bude od pomoći, da se stara o školi i onom što je potrebno, ali i da vodi računa da učitelj redovno pohađa nastavu, da li se drži zakonitog reda i sl. Novi učitelji dobili su raspored predavanja i raspored časova. Milan Kostić je prije početka nastave uradio i „Pravila o dužnosti kapetana, mjesnih školskih nadzornika i učitelja“, kao i „Školski zakonik za glavnog školskog nadzornika i za učitelje osnovnih škola“. Svi kapetani i mjesni nadzornici dobili su „pravila“, a učitelji „školski zakonik“ sa nalogom od senata crnogorskog i od glavne školske uprave. Oni su bili dužni da se strogo pridržavaju pomenutih pravila i zakonika.
Na teritoriji Bjelopavlića, tj. Danilovgrada, za školsku 1870/1871. godinu radile su četiri škole i to u Ostrogu, Orjoj Luci, Ždrebaoniku i Zagaraču, a već 1872. godine i u Rsojevićima, na Frutku 1874. godine, Danilovgradu 1878, a u Spužu, oslobođenom od Turaka, 1879. godine. Interesovanje za učenje u ovim školama bilo je veliko, tako da je npr. u školi u Ždrebaoniku, koja je otvorena 1869. godine, u prvim godinama rada učilo u dva razreda oko 100 učenika, pa je učitelju poslat jedan učiteljski pripravnik kako bi se mogla kvalitetnije organizovati nastava za toliki broj učenika. Navedene mjere uvele su red u nastavnom procesu umjesto dotadašnje improvizacije, koja je omogućavala učitelju da organizuje nastavu po sopstvenom nahođenju, što je prozrokovalo njen lošiji kvalitet.
Glavni školski nazornik Milan Kostić je sastavio „Zakonik za učitelje“, kojeg su se učitelji morali pridržavati u nastavi, što je uz ostale mjere doprinijelo ubrzanom razvitku školstva. On je uveo pedagoška i sl. dostignuća i iskustva drugih zemalja, i to se može smatrati prekretnicom u razvoju školstva u Crnoj Gori. To su potvrdila i inspekcijska putovanja koje je Kostić u svojstvu glavnog školskog nadzornika izvršio, obilazeći osnovne škole i uvjeravajući se u kvalitet nastave. On je utvrdio da su rezultati uglavnom bili vrlodobri, a samo u malom broju škola nedovoljno uspješni, pa je zato u Dobrom Selu učitelj otpušten iz službe „što se je slabo trudio oko dece, a drugo, što je i posle više opomena, koje je dobio od glavnog školskog nazornika, napuštao školu“, Dalje Kostić navodi da je i učitelj u Poviji otpušen iz službe, zato što je surovo tukao djecu, jer je i pored upozorenja sa tim nastavio: „Neki su učitelji, a i kapetani i mesni školski nadzornici dobili jake opomene, neki i ukore, a neki mj. Školski nadzornici bili su lišeni te počasne dužnosti i postavljeni su drugi na njihova mjesta“.