Udžbenici u Crnoj Gori iz 1911: U CG žive sve sami čisti Srbi
U udžbeniku „Zemljopis“, štampanom 1911. godine u državnoj štampariji na Cetinju, pisalo je da u Crnoj Gori žive „sve sami čisti i pravi Srbi, koji govore srpskijem jezikom“.
Autori udžbenika koji je bio namijenjen trećem razredu osnovne škole su Đuro Popović i Jovan Roganović, Srbi iz Crne Gore.
U udžbeniku se navodi da Srba ima oko 300.000, te da su uglavnom pravoslavci, a ima nešto i muhamedanske i rimokatoličke vjere, „ali treba znati da smo svi srpskoga porijekla i srpske narodnosti“.
„Osim Crne Gore, ima još srpskih zemalja, ima još srpskih zemalja u kojima žive naša braća Srbi“, ističe se u udžbeniku.
Navodi u udžbeniku svedoče o nasilnoj promjeni i diskriminaciji Srba u Crnoj Gori, čemu smo svjedoci i u aktuelno doba, gdje crnogorski režim dosledno sprovodi antisrpsku politiku.
Bravo Srbi-crnogorski ,
Vala ti s bečićem dojadi, počini malo. Rekoh prije neđe, a nije z goreg da ti ponovim, počinjete da ličite na dps.
Sta na ovu temu kaze nato tranja Becic.
Novak adzic, sa NDH „sveucilista“ iskopava neke polu istine, izvlaci podatke iz konteksta, a najcesce falsifikuje podatke. Covjek prezire sve ono sto je 100% konkretno, opipljivo i ocigledno.
Prosjecnom bezmozgom dukljanskom zombiju mogu oprostiti sto je glup i vjeruje takvim pricama, ali ne mogu da oprostim takve propuste nekome ko tvrdi da je naucnik i da se vodi striktno profesionalno i strucno. On je propagandista, ne istoricar. On je agent NDH.
DJE JE „KOMLEN“ZBIR ZATARSKI DA NAM „STRUCNO“OBJASNI KO JE SRBIN I KO NIJE?IZGLEDA DA SE PREJEO PARIZETA I JADAN ZASPAO U BEUTU!SAMO DA MU U SNOVE NE DODJU MENTORI DJIDO I MOSA!“KOMLENE „PROBUDI SE MRCO!
(„Navodi u udžbeniku svedoče o nasilnoj promjeni i diskriminaciji Srba u Crnoj Gori, čemu smo svjedoci i u aktuelno doba, gdje crnogorski režim dosledno sprovodi antisrpsku politiku.“
Pobogu valjda „u aktuelnom dobu“.)
Pozdrav za svu bracu i sestre a posebno one na Kosovu i Metohiji!
Srbija do Tokija!!!! :))))
Đe ćeš? Idem tamo đe sam i krenuo – Matija Bećković, govori Petar Božović
https://www.youtube.com/watch?v=46hUVuq2PXI
+“Ova je drama počela na Kosovu.
Ljuba Nenadović, iako i sam Srbin, bio je iznenađen kad je video u Crnoj Gori živu snagu kosovske tradicije, koja je u tim brdima i posle stoleća bila stvarnost, isto toliko bliska i stvarna kao hleb i voda. Namučene žene koje su se odmarale pored bremena drva na kamenoj ivici puta govorile su mu o Kosovu kao o svojoj osobenoj sudbini i ličnoj tragediji. „Naša je pravda na Kosovu zakopana“, govorili su ljudi rezignirano i ne pomišljajući da je traže drugim putem do onoga koji im kosovski zavet nalaže.
Celokupna sudbina svih ljudi bila je tim zavetom omeđena i upravljana.
Kao u najdrevnijim legendama, koje su uvek i najveća ljudska stvarnost, svaki je na sebi lično osećao istorijsku kletvu koja je „lafe“ pretvorila u „ratare“, ostavivši im u duši „strašnu misao Obilića“, da tako žive razapeti između svoje „ratarske“, rajinske stvarnosti i viteške, obilićevske misli. Crna Gora i svet koji je izbegao u njena brda bili su kvintesencija toga kosovskog misterija. Sve što se u tim brdima rađalo, dolazilo je na svet sa refleksom kosovske krvi u pogledu.
Tu je dakle početak i Njegoševe drame. Bez ovoga bi tragika Njegoševa života bila teško razumljiva. Njegoš je prototip kosovskog borca. I kao pesnik, i kao vladalac, i kao čovek, on je čisto oličenje kosovske borbe, poraza i nesalomljive nade. On je, kao što je neko rekao, „Jeremija Kosova“, i u isto vreme i aktivni, odgovorni borac za „skidanje kletve“ i ostvarenje Obilićeve misli. Tvrđeno je da se reč „Kosovo“ pored reči „Bog“ najčešće pominje u Gorskom vijencu. Ali nisu samo misao i poezija predeli za kosovsku tradiciju.
Ona je za Njegoša život sam.
Ona je isto tako predmet njegove realne i obazrive diplomatske prepiske kao što je predmet njegovog glavnog pesničkog dela. U prepisci sa Rusijom kao i sa Turcima, za njega je Kosovo jedan datum koji utiče na sve odluke i rešavanje najkonkretnijih pitanja. Formulišući svoje zahteve, on počinje rečima „od padenija našega carstva“. On govori o Kosovu kao o ma kom drugom moralno političkom argumentu, kao o živom i presudnom faktoru kolektivne i lične sudbine.
U službenoj prepisci, on piše Osmanpaši skadarskom: „… kad su divlje azijatske orde naše maleno no junačko carstvo razrušile, onda su moji predci i još neke odabrane familije, koje nijesu tu poginule od Turaka, ostavili svoje otačestvo i u ovijem gorama utekle“.
U tim gorama se „Krstu služi a Milošem živi“. I samo u toj svetlosti razumljivi su sudbina i delo Njegoševo. Uostalom, svi oni koji su mu stajali najbliže, kao prijatelji ili kao neprijatelji, shvatili su ga tako.
Možda niko nije pokazao da bolje shvaća Njegoševe namere i moralno poreklo svih njegovih nastojanja kao Alipaša Stočević, umni i nesrećni vezir na Hercegovini, kad je rekao o vladici ovu prostu i duboku istinu: „A boga mi moga i dina, to je onaj pravi srpski ban od Kosova…“, Ivo Andrić
+Onamo, ‘namo!
https://www.youtube.com/watch?v=74aKZNbtV68
+Hristos Anesti
https://www.youtube.com/watch?v=AKwizUzyj0I
+
https://www.youtube.com/watch?v=fx7fpZEvpuY
– Vratiti nasilno oteti status službenog jezika, srpskom jeziku,
– kolovanje na srpskom jeziku,
– formiranje Savjeta za školovanje na srpskom jeziku, gdje bi bili uključeni Matica Srpska, Udruženje srpskih književnika, otpušteni profesori srpskog jezika.
– da se štampa kao obavezan udžbenik Zemljopis knjaževine Crne Gore,
– otkopati masovne grobnice po Sloveniji koje su ostavili „crveni crnogorci“ i napraviti jedinstvenu spomen kosturnicu za sve nevino stradale u Crnoj Gori,
– uvesti italijanski u službenoj upotrebi, zbog potomaka koje su ostavili italijanski okupatorski vojnici,
– vratiti kapelu na mjesto gdje je i bila, dok je nisu zbog para koje je poslao Vatikan preko don Franciska srušili, protivno Božijim i ljudskim zakonima i protivno amanetu Njegoša.
A svi koji su učestvovali u rušenju kapele, ili podržavaju isto, samo da ih stigne kletva Njegoševa, ništa više.
Oni čisti … Jednom oni najbolji, pa će opet!
Koji jedini nijesu tulili vatru slobode u najljepšoj srpskoj Planini, visoko među zvijezde : Srbi iz Crne Gore, Crnogorci!
… A i lijepo zvuči, jadi ga znali, ljepše ne biva!
Đe si masja srbine brate, srpska Sparta pozdravlja te
Pa normalno , odole do Tokija žive sve čisti srbi , jelte .
Ovo je plagijat Masja, nesekiraj se,istina je da su se samo pisali srpske vjere u pravu si.
Tako jeu Crnoj Gori bilo 1911. godine, a onda su 1941. godine došli italijanski vojnici sa makaronama… Normalno je da je bilo svega, u mraku… Čistih Srba v
@ g. ĐUKIĆ
Možda ipak malo optimizma …
NATO, baš on, vrnuće Novocrnogorca u Srbina iz Crne Gore, Crnogorca!
“ Depresivni optimizam “ ovdašnjeg čovjeka uzrokuje ozbiljnu socijalnu pometnju u našem plemenu!
Takav je čovjek podložan različitim uticajima i fiksacijama, posebno u onom najosetljivijem prostoru ljudske duše, u unutrašnjoj kontraverzi samorazumjevanja!
G. Đukiću, veoma cijenim vaš angažman na ovom blogu, što mi daje pravo da i na vas plediram za više optimizma, koji nam je nužno potreban u danima koji slijede.
Taj, kao i svaki drugi, svakog drugog, optimizam, obitava u iskustvima i sjećanju na sebe!
… Kako je to jedan intuitivni proces suštinski neuslovljen saznajnom prirodom čovjeka, njegovim racionalnim percepcijama života i svijeta.
Svaki se čovjek, prije ili kasnije, vraća sebi i svojim nadleđenim istorijskim iskustvima, koja su ta iskustva uvijek kolektivna, nikako lična!
… Potreban je samo valjani okidač da ona naplave, i ona energija optimizma koja ta i takva sjećanja na sebe čini djelatnim i funkcionalnim.
Zato ja i vjerujem da je ta “ vršna sila “ , sila koja “ preuređuje “ intuitivne procese sjećanja, inicijalno sadržana u prvoj natovskoj čizmi koja će kročiti na tle srpske Crne Gore!
Kada bude belodano jasno, svima jasno,
i našoj zalutaloj braći jasno, da čovjek sve gubi, ako je izgubio sebe!
Nećemo morati da ih u to ubeđujemo …
… Onda će se brzinom svjetlosti paliti crvjene lampice!
Na nama je da sa optimizmom dočekamo taj trenutku, sa pozitivnom energijom, koja će našoj braći olakšati povratak sebi i učiniti ga poželjnim, logičnim i prirodnim!
Nama, prije svega nama, a onda i njima!
… Mi smo danas ono, što će oni poželjeti da budu sjutra!
I biće, ako budemo pametniji.
Ako nijesmo na kraj srca.
Ako budemo otvoreni za njih, što je i naša dužnost!
Obavjeza!
A NATO , sam ga Bog šilje, baš on će zalutale vrnut’ sebi, vrnut’ Srbima iz Crne Gore, Crnogorcima!
OBAVEZA,OBAVEZA,OBAVEZA JADI GA ZNALI PO STO PUTA
Rječnik, rječnik, rječnik … U ruke rječnik!!!
Sto ne pricas turski jadivoje, no „jezik“ sa 2 slova vam izmisljava podgoricka poturica 2006-te godine, sa NDH „sveucilista“. Svasta vi izucavate, osim onoga sto je ljudski.
Kamo te masja moj komšija iz Taslidže.Primi pozdrav od brata Srbina.I ti si si brat Srbin samo oga još nisi svjestan.
Ali mene je najjači onaj dio- svaki Srbin u C.g. dužan je poznati i ljubiti svoju celokupnu domovinu-sve srpske zemlje… Uz sve mane, imao je veličine nidžo naš
Meni je jaci onaj o Crkvi. A, muro? A, narod je bio ono sto je gospodar odredio, niko narod nije pitao, niti smo, u to vrijeme, imali svijest o naciji. Doduse, nemamo ni sad…
Ptrahinjo, Masja i slični braćo rođena, niko vas ne tjera da se izjašnjavate ono što ste i što vam piše crno na bijelo. Ima još takvih pa žive, ne fali im dlaka s glave. Ali, svima vam je pošteno je reći da ne želite da budete Srbi, nego da lažete i da se dovijate i izmišljate koješta. Poštujte istinu.
Josip broz i jevrem brkovic su vam podarili „svijest“. Kukala vam majka. Ne zna se ko je grdji od vas poustasenih dukljanoida.
CISTI I PRAVI SRBI, a ne ka neki melezi i mjsanci , koji sada NAMA drze slovo o Srpstvu a koliko juce nijesu ni znali sto je Srpstvo i Srbi.
Ako i kada nam dođu NATO vojnici, u kukalom montenegru će za nekoliko decenija živeti upravo neki melezi i mulati, rođeni iz grešnih veza američkih vojnika i lokalnih žena…
Tako je brate. Komunisti su nas unistili i obrukali. Svako normalan zna da su crnogorci cistokrvni srbi i da su vazda bili simbol srpske slave i slobode.
svesti srpstvo samo na srbiju moze samo pogani gubavac.
Srbi su Srbi, da l je iz Banja Luke, Nikšića, Niša, to je i veličina srpstva, ne vređajte druge