Žuta kuća u Ukrajini?

Piše: Igor Damjanović

„Sigurno neće biti, samo li u Krumi nanjuše ko smo i posumnjaju zbog čega smo tu. Pokazuje da skrenemo u Kuks, zloglasnu kasabu severa Albanije. Kroz nju su ušli konvoji nesrećnika putem bez povratka. Nema slova o nestalim Srbima bez spomena Kuksa.“ – ovim riječima je 2017. godine kolega Mihailo Medenica opisao svoju posjetu Sjeveru Albanije i dodao: „Samo ova staza vodi u Krumu i iz nje. Nimalo me ne raduje činjenica da ćemo biti prvi Srbi koji su se vratili iz nje. Nadam se da hoćemo?“

Navršile su se 23 godine od kako su šiptarski zlikovci masakrirali stotine Srba da bi njihove organe prodali bogatim zapadnim klijentima, poput Dejvida Rokfelera kome je čak 7 puta presađivano srce, poslednji put u 101. godini. Sa sedmim presađenim srcem Rokfeler proživio joj oko pola godine. Iza njega će pored milijardi naslednicima ostati i porodični „Rokfeler fond“ za podršku NVO koje promovišu vrijednosti i ideologiju zvaničnog Vašingtona. Zanimljivo, fond – čedo Dejvida Rokfelera po grantovima i donacijama za prvih 10 godina nezavisnosti za NVO u Crnoj Gori bio je nekoliko puta izdašniji čak i od samog Soroševog Fonda za otvoreno društvo. Po podacima „Centra za fondacije SAD“ Rokfeler fond je od 2007. do 2017. bio najveći pojedinačni donator MANS-a, Građanske alijanse, Fonda za aktivno građanstvo, CDT-a i jedini američki finansijer sa 209.000 dolara „35 mm“ (NVO ćerke Građanske alijanse) i drugi po podršci donator Akcije za ljudska prava.

Prije ravno 10 mjeseci izbio je rat između Rusije i Ukrajine, najveći i najkrvaviji ratni sukob na teritoriji Evrope od kraja Drugog svjetskog rata. Broj poginulih vojnika na ruskoj strani mjeri se desetinama hiljada, dok je prije mjesec dana glava EU Ursula Fon der Lajen izjavila da je poginulo više od 100.000 ukrajinskih vojnika. Snimak ove izjave brzo je povučen sa Tvitera i ponovo objavljen bez sporne konstatacije, uz nemušto objašnjenje da je riječ o „grešci“. Kada dodamo da samo na Bahutskom frontu, po izvještajima zapadnih medija, dnevno ginu stotine ukrajinskih vojnika možemo pretpostaviti kakvom dinamikom raste tragični bilans smrti. Takođe, ruski izvori spekulišu da je pored preko 100.000 poginulih, još oko 30.000 ukrajinskih vojnika vodi kao nestalo.

Vitalij Kiseljev, pukovnik policije LNR, u izjavi za RIA Novosti, naveo je da su u Bahmutu već mjesec dana nalazi „trgovac organima Elizabeta Debru“ i da je tamo obezbjeđuje američka privatna vojna kompanija „Mocart“. Njen osnivač Endrju Milbern, bivši pukovnik marinaca, najviši je američki oficir čije prisustvo na ratištu u Ukrajini do sada potvrđeno. Tokom poslednjih mjesec dana pukovnik Milbern je nekoliko puta je fotografisan u Bahmutu. Policijski pukovnik Kiseljev dalje tvrdi da je holandska državljanka Elizabet Debru boravila 2014. i 2015. godine na Donbasu, te iznosi sumnje da je privatna vojna kompanija „Mocart“ u Bahmutu prvenstveno ne da bi se suprostavila svom nominalnom ruskom pandanu „Vagner grupi“, već da bi se primarno obezbijedila ilegalnu transplantaciju organa. On dalje navodi da su Džon Vesli i Herni Rozenfeljd, dvojica pripadnika „Mocarta“, direktni saradnici Elizabet Debru u procesu vađenja organa.

Teritorija na kojoj se vodi rat Rusije i Ukrajine, žrtve i nestali, desetinama puta su veći od vrijednosti koje su važile za Kosovo i Metohiju. Stoga, imajući u vidu potencijalne mogućnosti ne treba da čudi što se pojavljuju ovakve spekulacije. U izjavi za ruski politički magazin „Argumenti i Fakti“, vojni ekspert pukovnik Genadij Aljehin, smatra da za ove monstruozne rabote „trgovci organima idu tamo gdje se vode najintezivnije borbe“, te da „mladi, zdravi momci koji ginu na frontu idealan ‘donori rata’ iz kojih je moguće izvući gotovo sve što nije povrijeđeno metkom, ili gelerom.“ U daljoj analizi „Argumenti i Fakti“navodi procjenu da se organi vade blizu linije fronta, zamrzavaju i preko Poljske i Rumunije avionima dostavljaju do krajnjeg odredišta Berlina i Tel Aviva. Ovaj medij tvrdi da u izraelskoj bolnici „Memorijal Šišli“ cijena presađivanja bubrega iznosi svega 18.000 dolara, uz određene dopunske rashode.

Izraelski državljanin Moše Harev pominjan je i u kontekstu „Žute kuće“. Uz turskog doktora Jusufa Someza smatra se za ključnu figuru čitavog monstruoznog poduhvata. Harev i Somez su u ovoj đavoljoj raboti aktivno učestvovali sve do 2008. godine u prištinskoj klinici „Medikus“, kada se zahvaljujući istrazi švajcarskog senatora Dika Martija u ime OEBS-a i naporima Srbima sve samo ne naklonjene haške tužiteljke Karle del Ponta. U svojim domovinama Harel i Somez su hapšeni na osnovu međunarodnih optužnica, ali nikada nisu konkretno procesuirani, niti u zatvoru proveli duže od 2 mjeseca. Od izvještaja Dika Martija prošlo je 12 godina i niko za ovaj zločin bez presedana nije formalno osuđen.
Storga, prava istina o razmjerama ilegalnih transplantacija organa u Ukrajini vjerovatno se nikad neće saznati.