Znam, a možda i ne znam ko je snimao Roćena

Piše: Dr Momčilo D. Pejović

Da li je crnogorsko društvo konačno za ovih skoro će 30. godina vladavine nesmjenjivog partijskog lidera DPS-ovaca, sedmostrukog premijera, dvostrukog predsjednika države i njihovog „oca nacije montenegrinske“ Mila Đukanovića, dostiglo kritičnu tačku „topljenja-lomljenja“ ili limit otkrića njenog ukupnog ekonomskog, privrednog, društvenog i političkog prosperiteta i demokratskog uspona „neviđenog“ i „nezapamćenog“ na prostorima Balkana odnosno Jugoistočne Evrope ili tzv. Zapadne Evrope?

Odgovor na navedeno pitanje je eksplicitno i glasi: „Da“! Uspravna, ekološka, nezavisno NATO-vska država Crna Gora uspjela je ne samo dotaći dno svoga ekonomskog, društveno-političkog, socijalnog i kulturnog propadanja nego se zabetonirala aferama poslednjih četiri-pet godina za to isto dno tako da može mirno da spava na uvenilim lovorikama njenoga proevropskog propadanja.

Nema potrebe tako daleko ići u njenu istorijsku prošlost, čak ni onu od prije dvije ili tri decenije! Dovoljno se osvrnuti na posljednjih nekoliko godina u kojima se bezprimjerno, politički drsko i autistički od strane političkog lidera DPS-ovaca i premijera crnogorske Vlade uporno i papagarjski govori i ubjeđuju građani da je „napredak“ u svakom pogledu i na svakom koraku „golim okom vidljiv“, mjerljiv i u „regionu najveći“, a u Evropi na približno „evropskom prosijeku“! Za njihovu političku elitu i veliki dio onih na vlasti svakako da je i desetostruko iznad evropskog prosijeka.

Pretpostavimo da su nesmjenjivi predsjednik i politički lider Crne Gore kao i njegov formalni premijer apsolutno u pravu ili u velikom procentu postignutim „uspjehom“ samozadovoljni i da to građani „ne mogu, niti umiju da vide“ ili prepoznaju, a da „bistra i pametna goveda“ našega „penzionera – savjetnika“ predsjednika Crne Gore to uveliko „razumiju i osjećaju“ napasajući se u izobilju na nepreglednim zelenim livadama i pašnjacina njegovih prijatelja i kumova iz sela Rasova, opština Žabljak, naravno još uvijek teritorijalno pripadajući Crnoj Gori!

Ma, zaboravimo na trenutak brojna nerasvijetljena ubistva i brojne (ne)rasvijetljene ili neprocesuirane afere, sa kojima se naš sedmostruki premijer i dvostruki predsjednik Crne Gore, ujedno politički lider brojnih DPS-ovaca, može (po)dičiti ne samo u regionu nego i Evropskoj Uniji pred čijim vratima već predugo čeka, a „samo što nije ušao“: Ramada, Limenka, Avala, Zavala, Mašan, Luksemburg, Snimak, Telekom, Državni udar i tako dalje; a uzmimo samo aferu „MIGOV KOVERAT“, priznatu kao nespornu od brojnih članova DPS-ovaca i samoga Predsjednika Crne Gore „dao je koliko je dao“ i tu „nema ništa sporno“, koju je pokrenuo njihov (ne)prijatelj „zlatni sponzor DPS-ovaca“ a sada „bjegunac biznismen“ sa „sigurnim“ boravkom u Londonu, prof. dr Duško Knežević početkom tekuće 2019. godine, a nešto malo kasnije, takođe, još jedan „bjegunac biznismen“ Dejan Lakić iz Zete, naravno mjesto prebivališta u Crnoj Gori, sa trenutim i iznuđenim „boravištem“ u državi Srbiji!

Daleko od toga da smo zaboravili ili mogli napraviti (ne)namjeran previd prethodnice svih „prebjega“ nekada drugog čovjeka i jednog iz redova „mladi, lijepi i (još) pametni“ u „prosperitetnoj“ i „nikada ekonomski prezaduženoj“ državi Crnoj Gori, ideologa „rata za mir“, kumrovačkog filozofa, partijskoga mudraca i „sveca Svetozara Marovića“ koji je na „privremenom liječenju“ a gdje bi drugo nego u državi Srbiji!

Pa samo ono što su „bjegunci biznismeni“ Duško Knežević i Dejan Lakić naslutili, inicirali, otvorili, pokrenuli, prozvali, pozvali, imenovali imenom i prezimenom, pokazali, pružili dokaze, ili dostavili fakture, audio i video snimke dovoljan je materijal sa kojim bi se trebalo da pozabave sve najodgovornije državne institucije u sistemu naše „najdemokratskije i najnezavisnije, najuspravnije, najslobodnije najdržave Crne Gore“, a njenoga predsjednika kao prvoga čovjeka u državi i premijera kao drugoga čovjeka probuditi iz slatkoga sna i samozadovoljstva njihovoga stečenim enormnim materijalnim bogatstvom u socijalno i ekonomski osiromašenoj i bogme opustošenoj građanskoj državi sa „najbrže rastućom privredom-ekonomijom“ u Evropi!?

A šta bi tek mogli i imali da kažu: „mudrac Sveto“, u svojstvu „vođe kriminalne organizacije“ po (ne)voljno „sopstvenom priznanju“, i tandem zvani „Mugile i Roćko“, a od kojih smo ovih dana imali „veliko i (pot)puno zadovoljstvo“ čuti mnogo zanimljive i inspirativne privatne, iako, nelegalno snimljene razgovore, koje oni, ipak, ne negiraju ali ne mogu (po)tvrditi njihovu potpunu „autentičnost“! Svakako da iz snimaka „privatnih“ razgovora ne možemo zaobići ni biznismena i milijardera, nekadašnjega „vlasnika KAP-a“, Deripasku!

Samo kad bi počeli sa „audio i video snimaka“ da pričaju Sveto, Miomir (Mugile) i Milan (Roćko) šta bismo imali tek čuti i koliko dana bi to sve trajalo? Još kada bi im se pridružili Miomir Mićo Mugoša (Baka), Stanislava Beba Martinović, braća: Ivan, Bojan i Dejan Petričevići, Mirko Banović (nekadašnji SAJ-ovac), Jelena Novović, Joko Blagojević, Danilo (Dano) Petrović i ko ih sve može pobrojati koliko ih ima, a koji su sve imenovani i prozvani od strane Dejana Lakića (YouTube, video-udio snimak od 08. 07. 2019. godine) da se navodno bave kriminalnim radnjama-poslovima i da pripadaju kriminalnoj međunarodnoj grupi zvanoj „VARDAR“ i „KLAP“!

Ako je to što je navedeno i od Dejana Lakića poimenice prozvano i lično „optuženo“ dovoljan je razlog da neko ko je „najmoćniji“ u državi građanima objasni o čemu je riječ i šta je preduzeto tim povodom? Gdje su navedena lica i da li su stvarno „na slobodi“, da li se bave i dalje legalnim ili sumnjivim poslovima ili su u pritvoru i čekaju poziv od istražnih, izvršnih i sudskih instanci?

Taj isti Dejan Lakić, koji je nevoljno napustio Crnu Goru i „boravi u Srbiji“, glasno, jasno i nedvosmisleno, pored ostalog, kaže na snimku: „… gdje je ministar policije? Ja sam rekao pojaviću se kad uhapse: Blaža Đukanovića, Mila Đukanovića, Aca Đukanovića i Edina Kolarevića, njih četvoricu, a onda idemo: gdje je tu Slaven Mihailović, Danilo (Dano) Petrović, Miloš Mladenović, Jelena Novović, … da ne pominjem još inspektore“? Čovjek jasno i glasno kaže: „Znam, a možda i ne znam, ko je snimao Roćena, … e neću reći, znam ili ne znam … možda znam“!?

Prosto rečeno, čovjek da se ne samo zapita nego i naježi od straha i zatraži pomoć od nadležnih državnih organa i institucija, da li je ovako nešto moguće? Ako je i trećina tačno od svega što navodi „biznismen“ Dejan Lakić, koji po njegovim riječima „nije htio da bude vođa kriminalne grupe niti da pristane da (za njih) pere novac …“, onda građanima ne može biti ne samo dobro nego ni svejedno, jer su oni u velikom strahu i nesigurnosti ličnoj i porodičnoj, barem se ja tako osjećam i zgražavam nad svim onim što se dešava, dok najodgvorniji ljudi, pojedinci i institucije uopšte ne reaguju i djeluju mlako i tolerantno, bez odlučnosti da tako nešto spriječe, kako bi se makar građani mogli osjećati fizički sigurno, a njihova imovina bila bezbjedna!

Kao građanin, kojega strah hvata od „informacija“ koje se daju preko štampanih i elektronskih medija, imam pravo na informaciju o navedenom i ujedno hoću da znam do koje se faze došlo u istražnim i sudskim radnjama i na kraju šta je od svega navedenoga tačno! Informacije koje se daju u javnost, bilo putem štampanih medija ili elektronskih na kojima postoje audio i vizuelni snimci, jasno govore i optužuju imenom i prezimenom!

Šta tek reći za „veliku plavu putnu torbu sa novcem“, iako ne znamo da li se radi o „zelembaćima – američkim dolarima“ ili eurima, iz koje po kazivanjima „odbjegloga biznismena“ prof. dr Duška Kneževića i njegovim obećanjima iz dalekoga Londona da će iznijeti na vidjelo dana taj „snimak“ kako politički lider DPS-ovaca i ujedno sada predsjednik Crne Gore „uzima“ novac, posebno je pitanje koje čeka odgovor ili procesuiranje u (ne)slobodnim institucijama crnogorskoga pravosudnoga sistema!

Ne manje značajno i veoma bitno za otkrivanje brojnih kriminalnih radnji na visokom državnom nivou nezavisne države Crne Gore je i kazivanje, izjava, dokazi koje nudi, takođe, nevoljno „odbjegli biznismen“ Deja Lakić, koji imenom i prezimenom jasno i glasno, snažno, uporno i činjenično nudi, daje, pruža, upućuje istražne policijske i sudske organe da „provjere“ njegove navode, fakture i dostavljeni „materijal kao dokaz“ o teškim zloupotrebama pojedinaca iz vrha države i pojedinaca ili organizovanih grupa koje rade nedozvoljene radnje uz „odobrenje“ nekih „inspekcijskih, policijskih i poreskih“ službi u državi nezavisnoj zvanoj Montenegro!

Čovjek proziva imenom i prezimenom istaknute političke i državne ličnosti na visokim položajima i sa velikom državnom odgovornošću, a Specijalno državno tužilaštvo na čelu sa Stankovićem i Katnićem nikako da započne istražne radnje ili obavijesti crnogorsku javnost o preduzetim radnjama i fazi istrage u tim (ne)otkrivenim aferama!

Šta ima da kaže, misli i koje radnje preduzima SDT povodom afere „VARDAR“ i „KLAP“ kao i prozvanih lica za koje se daju „dokazi“ i traži se provjera istih“? Riječ je, kako kaže Dejan Lakić, navodno o opranom novcu u iznosu od oko 320.000.000 eura, a vođa te kriminalne grupe je, koliko razumjeh, Jelena Novović, njegova bivša supruga! Da li je moguće da svi najodgovorniji pojedinci u državi i institucijama sistema ćute kao zaliveni i niko ne smije mrdnuti prstom ili brkom, a „Roćko“ tvrdi da su njegova goveda toliko „bistra i pametna“ da bi mogla raditi u Javnome servisu i, da li baš, blagovremeno i istinito informisati crnogorske građane o svemu što ih interesuje!

Da li je to nemoć državnih institucija i najodgvornijih ljudi u njima da toliko afera za koje se nude, daju, dostavljaju dokazi, upućuju i iniciraju na nelegalne i kriminalne radnje, od njih tako moćnih i sposobnih, odgovornih i državi odanih nikako da se pokrenu i makar započnu istražne radnje? Šta radi predsjednik, premijer, Specijalni državni tužilac, ministar i direktor policije, i ostale državne institucije odgovorne za bezbjednost i sprečavanje kriminala u Crnoj Gori, kao (pro)evropskoj, demokratskoj, uzvišenoj, slobodarskoj, i iznad svega uspravnoj beskrajno nebesko plavom svodu iznad nje kao države!

Ako se zna, a zna se, da su sve navedene afere makar aktuelne i ako ne baš sve upitne i pod znakom tajnosti ili embargom međunarodnim, zašto se ne pozovu, prizovu pameti prozvana i odgovorna pojedina lica da daju svoj iskaz i makar privremeno se sa njih skine sumnja za „počinjene“ kriminalne radnje i poslove bilo to na lokalnom, regionalnom ili međunarodnom planu?

Više je nego drskost koju uporno sprovode najodgovornija lica i institucije da o svemu ćute i ne pokazuju zainteresovanost da se makar neke od brojnih afera otvore i procesuiraju! Dokle? Toliko ih se nagomilalo da će jednoga dana vrlo brzo doći do kritične tačke „topljenja“ i „balun“ će eksplodirati sam od sebe, jer je kompresija metana u „balunu“ na kritičnoj tački! A onda će biti povuci i potegni, drži, nedaj, driješaj, ostani ili bježi što dalje od mjesta događaja!

Ako se zna ko snima, nije valjda da se ne zna ko, kada, koga i zašto snima, pa zato i postoje službe i specijalci koji to rade za potrebe države? Zašto se ne mrda sa mjesta? Naravno, da se zna i šta je tome svrha i cilj! Ako nije tako pa zašto se daje u javnost kao „štivo“ koje je „zabavnog“ karaktera samo da skrene pažnju od mnogo dubljih i većih društveno-političkih i državnih problema?

Da li „Roćko“ zna ko ga je snimao i za čije potrebe? Da li se snimaju „Roćko“-va „bistra i pametna goveda“ ili ona sasvim slobodno pasu po zelenim livadama i pašnjacima njegovoga sela Rasova?

Da li je u crnogorskom društvu pojedinac toliko moćan da može svojim „bistrim i pametnim govedima“, koja samo što ne (pro)govore, zamjenjivati ljude, sposobne pojedince i tako uniziti ne samo novinare, urednike nego i sve one koji smiju da (pro)govore ili ne smiju pa ćute?

Toliko toga je stavljeno pod tepih da su „neravnine“ na njemu postale ne samo vidljive već i velika smetnja da se ni stopom ne može ravno (u)gaziti, a da onaj koji zagazi nogom mora je uganuti, ako je ne i polomiti! A što ako se desi da o „bregove“ brojnih afera prilikom hodanja zapne noga premijera ili predsjednika?

Prosto se samo od sebe nameće pitanje, koje bih da sam kojim slučajem kakav vajni poslanik postavio, mada znam da nijesam i da ne mogu: Da li je pametno „penzioneru – savjetniku“ što istrajava na opstanku u fotelji savjetničkoj, ako već njegova nadaleko „bistra i pametna goveda“ na tako nešto ne bi ni muknula a kamo li dala „znak“ odobravanja? Valjda je sada jasnije „Roćku“ da njegova „bistra i pametna goveda“ razumiju i znaju ko ga je snimao, gdje i kada, pa i ko je bio meta?