Značaj „opasnosti sećanja“ kod Srba
1 min read
Foto: MŽG
Mada je jesen 1941. obeležena stravičnim zločinima nemačkih okupacionih vlasti nad srpskim civilima u Beogradu, Šapcu, Kraljevu i Dragincu, streljanje u Kragujevcu i okolnim selima koje je izvršeno 19, 20. i 21. oktobra 1941. godine urezalo se u kolektivnu svest srpskog naroda kao simbol ovih stradanja.
Znajući za opasnost sećanja po stabilnost okupacionog režima u Srbiji, te za običaje Srba, general Franc Beme u svojoj naredbi od 10. oktobra 1941. godine zabranio je svako obeležavanje grobova: „Prilikom zakopavanja streljanih treba paziti da se ne stvaraju srpska svetišta (hodočašća). Stavljanje krstova na grobove, ukrašavanje istih, itd, treba sprečiti“.
Međutim, narod je još u vreme okupacije i pored zabrane našao način da obeleži grobove streljanih. O tome svedoči referat Vojislava Tričkovića o stanju stratišta u Šumaricima za vreme okupacije.
„Svaki kome je neko blizak stradao u masovnom pokolju, hteo je da ima neku utehu u tome što će naći humku koju će smatrati njegovim grobom. Sve su humke uokvirene krstovima, sa imenima (i) slikama, svuda su kandila, svuda stolovi i klupe. To su sada čitava groblja. Samo neobična groblja. Udaljena jedna od drugog po 100, 150 i 250 metara, a tako razmeštena da čovek može jednim pogledom da obuhvati više od deset njih“.
Na zahtev porodica su još u toku okupacije držani u Staroj i Novoj crkvi pojedinačni pomeni.
Prvi javni pomen svim žrtvama streljanja u Kragujevcu i okolnim selima održan je po odobrenju nemačkih vlasti na Veliku subotu 4. aprila 1942, na jednoj humci u Šumaricama. Sledeći javni pomen svim žrtvama streljanja u Kragujevcu održan je 21. oktobra 1942. u porti Nove crkve.
Prvo opelo u slobodnom Kragujevcu održano je u Šumaricama 22. oktobra 1944, dan po oslobođenju, u prisustvu više hiljada ljudi.
Muzej žrtava genocida je prošle godine producirao dokumentarno-igrani film ,,Srbija veća od straha : Predavanje o tišini profesora Pavlovića“ koji rasvetljava sudbine stradalih u masakru u oktobru 1941. u Kragujevcu i okolini.
Izvor: Muzej žrtava genocida
