Zločini i zaboravi: Dara, Aida, Štrpci, uzroci i posljedice?

Piše: Ivan Milošević

Dara, Aida, Štrpci. Ovih dana naslušao sam se priča o zločinima. DPS mediji većinom bruje o srpskim, dok one nad Srbima i ne pominju. Da li su CDM, Portal analitika, RTCG i ostali DPS portali, kao i njihova štampa, slučajno prećutali svu medijsku i ostalu priču oko Dare iz Jasenovca, a evo ih danas vrte Štrpce svakih pola sata! Je li zločin zločin ukoliko ga izvrši neko ko ima slične stavove poput vaših, odnosno da li je zločin zločin kada ga urade samo oni drugi? Uz to da li je neki zločin nečiji uzrok ili je samo posljedica i pita li se ko šta je prethodilo zločinu ili je zločin samo ono što se zaledilo u trenutku izvršenja zločina? Može li se shvatiti zločin ukoliko se ne zna zašto se desio i zašto je neko posegao za nožem ili metkom umjesto za razgovorom ili dogovorom?

Uzimajući u obzir te dileme da li su Štrpci nastali spontano i u jeku rata na Balkanu? Nekim srpskim osvetnicima u zimskoj februarskoj noći iz čista mira prohtjelo se da zaustave voz u Štrpcima, izdvoje grupu muslimana i povedu ih u mrak i negdje likvidiraju. Da li su samo bolesni mozgovi uzrok zločina u Štrpcima ili ima tu još ponešto, nešto o čemu već decenijama niko ne želi da priča, ali se uprkos tome gomila u dušama nekih ljudi ili naroda i izbije na površinu kada se za to steknu uslovi? Pitam se imaju li Štrpci uzrok i da li su oni samo posljedica prećutanih ranijih zločina? Možda baš onih prema Srbima o kojima današnji DPS mediji ne želi ni slovo da zapišu? Da li ih je baš to prećutkivanje natjeralo da ovih dana kada čitav svijet bruji o Dari o tome ne napišu ni zarez i da li se tako može shvatiti zločin, pa i onaj Aidin i u Štrpcima? Može li se prestati sa zločinima tek onda kada se svi zločini razjasne, shvate i oproste? Da li smo, dakle, zločine shvatili, razjasnili i oprostili? Po onome kako se selektivno priča o zločinima u Crnoj Gori ne bih rekao da smo na tom putu, naprotiv, kao da povezanih očiju idemo unazad i skidamo povez samo kada čujemo jauke na svom jeziku! Može li se tako izaći iz kola zločina ili se tako samo to kolo još jače i brže okreće?

Štrpci, Dara, Aida. Dodao bih Loru, Pasje groblje, slovenački krvavi partizanski pir u proljeće 1945. godine, ali i muslimansku miliciju, bali vulnetari i Osmana Rastodera iz vremena Drugog svjetskog rata. Pa, Velika, jama Kotor kod Nikšića, Radovče, Foča, Crni vjetar… Da li su i ti zločini samo posljedice i mogu li biti posljedice bez uzroka?

Vjerovatno treba puno muke i puno svijesti, savjesti i ljubavi da se shvate zločini i skontaju njegovi uzroci i posljedice. Da li se umjesto shvatanja suštine zločina bavimo samo sleđenim trenucima izvršenja zločina? Oni jesu zastrašujući, ali da se ne bi ponovili nedostaju im uzroci. Tek kada se oni shvate, zločini se neće ponoviti. Zbog toga pitam – shvatamo li uzrok zločina bez kojeg nema shvatanja zločina i bez čega nema ljubavi i oproštenja i stavljanje tačke na kolo neriješenih posljedica o kojima danas selektivno bruji domaća medijska i politička scena?

Stoga, Dara, Aida, Štrpci, Pasje groblje, Osman Rastoder, bali vulnetari i da i zašto ne – Pavle Đurišić! Uzroci ili posljedice? Pitam!

Srpska 24

Pročitajte JOŠ:

Gideon Grajf: Genocid nad Srbima bio osnovna svrha Jasenovca