Sjećanje na ubistvo Saše Pejanovića (VIDEO)
1 min read
Saša Pejanović
Na današnji dan, prije pet godina mučki je ubijen Aleksandar Saša Pejanović, Srbin iz Crne Gore, koji je stradao od strane režima samo zato što se borio za očuvanje srpstva u okupiranoj Crnoj Gori.
Aleksandar Saša Pejanović je ubijen 30.05.2011 u Crnoj Gori.
Ubistvo organizovala policijska mafija
Porodica bivšeg jugoslovenskog bokserskog reprezentativca Aleksandra-Saše Pejanovića (37) tvrdi da ni nakon ovoliko vremena od njegove smrti nije razjašnjeno zašto je došlo do hladnokrvne likvidacije i ko je naručilac brutalnog ubistva. Ističu kako je očigledno da se neko dobro pobrinuo da njegovo prebijanje u betonjerci 2008. godine po svaku cijenu zataška, jer su dobro znali da je Saša hrabar i pravedan, te da će razotkriti šta se tamo dešavalo.
Na Pejanovića je 30. maja 2011. godine, na Bulevaru Save Kovačevića u Podgorici, pucao pripadnik Specijalne antiterorističke jedinice (SAJ) i njegov komšija Zoran Bulatović (41), koji je odmah uhapšen. Pejanović je široj javnosti postao poznat kada je uhapšen nakon demonstracija protiv odluke Vlade CG da prizna nezavisnost Kosova u oktobru 2008. godine u Podgorici. Nakon što se sam predao policiji, Pejanović je brutalno pretučen u podgoričkoj betonjerci, a osobe koje su učestvovale u njegovom prebijanju ni dan danas nijesu otkrivene, iako je on tada tvrdio da su bili maskirani i obučeni kao pripadnici specijalne ili posebne jedinice MUP-a Crne Gore.
„Mi znamo ko je povukao obarač, ali ne znamo zašto i po čijem naređenju. Nejasno je zašto je Bulatović odmah nakon ubistva mog brata prvo pozvao tadašnjeg direktora policije Veselina Veljovića. Ako ga je privatno zvao, to znači da su on i Veljović imali neki dogovor, a ako je, pak, u pitanju bio službeni poziv, znači da je on postupao po naređenju službe. U svakom slučaju, neko se dobro pobrinuo da se afera „Betonjerka” zataška“, kazala je prije dvije godine sestra ubijenog Saše, Tanja Pejanović.
„Očigledno je da nekome nije bilo u interesu da se sazna ko je naložio prebijanje i šta se sve tamo dešavalo. Da je slučaj prebijanja mog brata u betonjerci riješen na vrijeme, a vinovnici tog zlodjela adekvatno kažnjeni, Saša bi danas bio živ. Očigledno je da su neki „moćnici” pokušali da naručenim ubistvom zatašakaju svu priču oko prebijanja, jer su znali da se Saša neće nikad povući“, dodala je Pejanovićeva.
Aleksandar Pejanović je više puta tvrdio da mu je u Crnoj Gori ugrožena bezbjednost. Saša sa sestrom Tanjom je jedno vrijeme je živio u Srbiji. Nakon što je odlučio da se vrati iz Beograda tražio je od crnogorske policije da mu garantuje bezbjednost, što je i učinjeno, ali je, nažalost, pripadnik SAJ-a Zoran Bulatović nedugo zatim u njega ispalio smrtonosne hice. Tanja ističe da je njen brat bio nadasve hrabra i jaka ličnost, veliki vjernik i borac za pravdu, što ga je očigledno i koštalo života. On je bio neka vrsta savremenog viteza, dostojanstven i dosledan u svojim stavovima i opredjeljenjima bez obzira na tešku situaciju. Vjerovao je u istinu i da ako se on sam ne bori za nju ne može da funkcioniše, što ga je koštalo života. „Policijska mafija” je to znala i zato su očajnički tražili osobu koja će ga ukloniti i koja će preuzeti na sebe svu odgovornost kako bi oni ostali „čisti” rekla je Tanja.
Ona je navela da je Saša bio svjestan da je stalno pod nadzorom i da mu prisluškuju telefon. Takođe je izbjegavao konflikte, jer je bio svjestan svoje situacije i činjenice da bi i najmanja greška mogla skupo da ga košta. Ubica mu jeste bio komšija, tvrdi Tanja, ali nikavog sukoba sa njim nikad nije imao. Ubica je specijalac, koji je stalno nosio pištolj i često se mogao sresti ili ispred zgrade ili na stepeništu. Imao je neku ulogu nadzornika, u svakom smislu, u okruženju gdje je stanovao. Kako nije bilo nikakvog konflikta među njima i s obzirom da ga je ubio bez povoda, sigurna sam da se radi o naručenom i namještenom ubistvu tvrdi Tanja. Osim ubice, ona za smrt svoga brata krivi ljude iz MUPa koji su bili na mitingu pod punom opremom i s kacigama i dobili batine u neravnopravnom okršaju s golorukim narodom. Sašina golgota počinje od referenduma u Crnoj Gori kada se on izjasnio kao Srbin. Tada ostaje bez posla u MUPu, potpuno bespravno i nezakonito što je dokazano i u sudskom procesu. Dakle, MUP ga je od tada „uzeo na zub”, a posebno ljudi s kojima je tada imao verbalne konflikte (Rečević), i nakon događaja s mitinga gdje prvi Veljovićev pomoćnik slučajno gubi zube pod kacigom i punom opremom što se nije moglo tako lako oprostiti, nego je trebalo uzeti Sašin život da bi se pothranila njihova velika sujeta.
Izgleda da nijesu mogli podnijeti takvu sramotu, pa su se svetili prvo pokušajem ubistva na mitingu, zatim svirepom torturom nad njim u betonjerci, podmuklim gestom davanja garancije za njegovu životnu sigurnost, a onda podmuklim ponižavanjem da nema posla za njega u državi u kojoj je rođen i kojoj je donosio medalje kao uspješni i talentovani sportista. Likvidirali su ga upravo pred početak procesa u kom je trebalo da se objelodane imena osoba koje su ga batinale u betonjerci i kada je konačno trebalo da se otkrije kompletna istina o tom sramnom činu. A sada se isti postupci bez opravdanog razloga konstantno odlažu kazala je Tanja, dodajući kako je žalasno da građani Crne Gore žive u državi u kojoj se dešavaju ovakve stvari. Bilo bi sramno za državu Crnu Goru da poslije svih zlodjela i zločina nad Sašom i njegovom familijom ostane nijema i da ne budu kažnjeni pravi vinovnici ovih nedjela. Sašina porodica će, uz pomoć advokata, nastaviti njegovu borbu kako bi ološ crnogorskog društva izašla na svjetlost dana, bila izdvojena i na pravi način kažnjena. Mislim da ovako razmišljaju svi normalni i dobronamjerni ljudi u Crnoj Gori da ne treba gajiti nego istrebljivati zlo i zle ljude u u društvu, istakla je tada Pejanovićeva.
Branio slabije
Saša je, prema navodima njegove sestre, bio jako društven i komunikativan i cijenio je prave ljudske vrijednosti bez obzira na naciju, vjeru i političko opredjeljenje.
Zbog toga su ga ljudi i voljeli. Uvijek je bio spreman da odbrani slabije, posebno u svom društvu. Mnogi su to zloupotrebljavali i od mnogih takvih moćna vlast je napravila žalosne poltrone i ubice zarad materijalne dobiti i drugih koristi.
Podsjetimo se kako je govorio Saša:
Tuga.
Tvojom Smrću, ubiše pomalo i Sve nas, Ljudino !!
Svojim stavom i borbom zadužio je buduća pokoljenja Srba u Crnoj Gori da je moraju čuvati kao svoju najveću vrednost i podsetio na junaštva koja su Srbi – Crnogorci pokazivali kroz svoju istoriju. Verujem da si blizu Gospoda, jer je tvoja borba ravna biblijskim mučenicima za Istinsku veru i za Hrista Boga našega. Večan ti pomen!
Vječnaja pamjat i Carstvo Nebesko!
Prokletnici sve im nesrecno i naopako bilo u zivotu.
Žao mi te puno brate. Vječna pamjat
Neka ti je laka crna zemlja Sasa!!!
Večna ti slava i Bog neka ti podari duši mir Srpski vitezu što postrada za Srpstvo Amin
Priznajem da nisam znala za ovu tragediju, kao ni za mučko ubistvo Vasović Zorana i sramota me zbog toga.
Nek je obojici večna slava i hvala za svako dobro i ljudsko što su učinili.
A zlotvore naručioce i ubice će voda odneti, stići će ih pravda i kazna!
Seme izdajnicko, ne moze trpeti boljeg od sebe. VJECNAJA PAMJAT SRBINE SA HRISTOM U DUSI AMIN!
Slava heroju!!!
Slava mu!
Na žalost u Crnoj Gori je ostalo malo Srba koje svakodnevno linčuju „crnogorci“. Vječna slava Saši i hvala što je bio Srbin
JEDNOJ OD NOVIH ULICA U PODGORICI TREBA DATI IME OVOG MUCENIKA ZA PRAVDU ISTINU I CAST.MLADE NARASTAJE TREBA UCITI KAKO SE BRANI ISTINA,PRAVDA I CAST KROZ DJELO OVOGA STRADALNIKA.POCIVAJ U MIRU PRAVDENICE!!!
Ovaj jedan koji je stavio „dislike“ vjerovatno podržava ubistva ovakvog tipa!
Pritisnuo sam lajk a registrovan je dislajk.
NEKA TI JE VJEČNA SLAVA I HVALA VELIKI SAŠA!!!