,,Zli put bez povratka“ pred nikšićkom publikom
1 min read
Novi roman „Zli put bez povratka“, dvojice autora Veselina Lazarevića i Tihomira Burzanovića biće predstavljen u ponedeljak, 23. oktobra u Nikšiću, na tribini Udruženja književnika Crne Gore ,,Svobdijada„, koja se održava u Društvu crnogorsko-ruskog prijateljstva ,,Sveti Georgije“ sa početkom u 19 časova.
O romanu, za koji su predgovor napisali Njegovo preosveštenstvo, mitropolit crnogorsko-primorski, gospodin Amfilohije i otac Predrag Šćepanović, pred nikšićkom publikom govoriće Andrej Jelić Mariokov i Slaviša Guberinić, dok će odlomke čitati Spasoje Tomić i autori. Veče će voditi urednica tribine, pjesnikinja Milica Bakrač.
Inače, Lazarević i Burzanović su po profesiji novinari.
Tihomir Burzanović je do rata 1992. godine radio u Sarajevu, kao profesor istorije književnosti i istorije knjige i pisma u Prvoj gimnaziji, zatim u Univerzitetskoj biblioteci Bosne i Hercegovine, radio je u nedjeljnim novinama ,,Javnost“, zatim kao dopisnik reporter u Novinskoj agenciji republike Srpske ,,Srna“, za radio BiBiSi, kao dopisnik iz Crne Gore, za Radio SBS Australija, takođe kao dopisnik iz Crne Gore. Burzanović je diplomirani komparativista i bibliotekar. Diplomirao je Svjetsku književnost i bibliotekarstvo na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Autor je osam knjiga: ,,Deseti krug“, „Stradanje Srba u Jošanici kod Foče“, „Branioci srpske Grbavice“, „Bilećki dobrovoljci Radović“, „Genocid sa neba“ ,,Dva metka za Pavelića“, „Vehabizam i selfizam, ideološka podloga Alkaide na Balkanu“, ,,Zli put bez povratka“. Njegove istraživačke radove je objavljivala: SANU, CANU i Mitropolija crnogorsko-primorska kao i veliki broj internet jedinica. Jedan je od obnovitelja Srpskog prosvjetnog i kulturnog društva ,,Prosvjeta“ iz Sarajeva. Osnivač je i „Srpskog sokola“ u BiH , sa starješinom Mojsijem Simovićem Sekulovićem. Dobitnik je godišnje nagrade 2005. godine Udruženja novinara Crne Gore. Živi i radi kao dopisnik SRNE u Podgorici.
Veselin Lazarević je objavio sledeće knjige poezije: „Druga strana ponoći“ (1978), “Plastična operacija“ (1987), “Ludost opšte prakse“ (1989), “Privilegija smrti“ (1990), “Smrt i kompanija“ (1991), “Čizma za ahilovu petu“ (1994), “Pravoslavni potpis časti“ (1995), “Otvoreni prelom duše“ (2003), „Čuj moj krik, Gospode“ (2014), „Vrisak leptira“ (2017), romane: “Svjetlosni izaslanici“ (2005), “Kakva raskošna praznina Žana-Marija“ (2006), i knjige kratkih priča „Slika Elizabete Bergam“ (2009), „Monotonija haosa“ (2010), „Seoba snova“ (2011).
Bavi se novinarstvom. Živi i stvara u Podgorici.
Neka neko objasni koje su i kakve kvalifikacije izvjesnog Slaviše Guberinića – Miomugoše da govori o ovoj knjizi?!