Život u mitu, uprkos svemu

Piše: Želidrag Nikčević

Nekad sam i ja mislio da Bećir Vuković u svemu vreba priliku za crnu umjetnost, za isključiv pogled iskosa, za ekscentrični lirski kurziv. Obično su to bile male suptilne priče praćene reskim poentiranjem, dikcija koja u istom dahu proklamuje ekstazu i beznađe. Ni sasvim urban ni sasvim ruralan, ni metafizički ni empirijski, to je ponajprije ambijent jezika koji prebira unutrašnje drhtave strune, mimo lakih značenja i rutinskih protokola.

Vukovićeva lirika, međutim, posjeduje i specifičnu mitsku dimenziju koja kroz stihove promiče i tamo gdje je uopšte ne očekujete. Pjesmom i dalje gospodari neka vrsta grubo-neposrednog osjećanja života, ali u pozadini stalno „radi“ sveobuhvatna i moćna mitska rezonanca. Svaki prizor i svaki lik potencijalno je mitski, i to ne u apstraktnom i dalekom smislu mita, nego u smislu da je sâm život mitski.
Život u mitu, rekao bi Tomas Man. Evo primjera.

PO NOVOM JEVANĐELJU

Osvanu Đurđevdan studen
Vjetrovit
Kišovit
Smutan
Bez lista na gori
Bez jagnjeta na livadi
Još zakasni tri dana

Jedva se probudismo
Jedva se izvukosmo iz crnih čaršava

Otac služi hljeb, vino, zrnevlja
Devet plamičaka, dimove
A mi smo sivi
Preobraženi
Bez duše

Nosi ikonu Svetoga Đorđija
Naoružanu ljepotom
Zaštitnika srpstva
Pomagača u bojevima

Prinosi nam je ustima, stisnutim
Nijemim
Smrzlim

Hajte, hajte, poljubite konja
Ako nećete sveca

Svaki stih je ovdje bolni otkucaj tek probuđenog srca, svaka riječ kao da sama za sebe s mukom izranja iz crnih čaršava, iz pustoši i studeni, da bi se konačno prikupile oko ikone-zaštitnice.
Šćućurena na kraju pjesme, očeva preporuka takođe dolazi iz stisnutog grla. „Poljubite konja, ako nećete sveca“ – iskonski slovenski jecaj! Na drugom kraju tona je Sveti Đorđije – „zaštitnik srpstva“ i „pomagač u bojevima“.
Eto kako tragika poprima sopstvenu neponovljivu sintaksu, dok pjesnik za sve nas (sive, preobražene, bez duše, koji se jedva probudismo) čuva to očinsko vino, i zrnevlje, tu mogućnost sakralnog mitskog poljupca.
Život u mitu, svemu uprkos – u takvom duševnom rasponu kreće se pjesnikova slobodna fantazija.