Život u Boci: Dvanaest medaljona
1 min read
MIR: Dok se na nekim mediteranskim širinama gradske vlasti spremaju za novogodišnje i karnevalske fešte, na nekim se mediteranskim dužinama za mir bore do posljednje kapi krvi.
BALKONI: Arhitekta iz Trsta, Milan Zloković, porijeklom iz zalivske Bijele, projektant zgrade Dečje klinike u Tiršovoj, kazao je da nigdje na istočnoj obali Jadrana nema toliko balkona koliko na palatama u Boki Kotorskoj.
BAŠKARIĆ: Ova riječ postoji samo u Kotoru, pa i to u rijetkim ustima. Porijeklom je romanizam a označava nekoliko stepenika iliti skalina, u mulu ili ponti, niz koje se lakše silazi do barke.
IUS MARIS: Sve što more do obale donese talasom ili strujom, Bokelji su mogli da prisvoje. U tom smislu danas sličan zakon ne postoji, ali se i dalje primjenjuje. Premda… More sve više povraća đubreta.
GALIOT: Veslanje na galiji, u verigama, bila je najgora osuda na moru. Ipak, i rob je imao izglede da se oslobodi ako bi, pod životnim okolnostima tim i tim, prihvatio za suprugu nametnutu mu kakvu ženu.
URAMLJENI BRODOM: Kad posada uramljena istim brodom dugo plovi zajedno, stvoriće zaseban jezik. Brod je živo biće. Misterija drveta ne leži u njegovoj sposobnosti da gori, već u tome što može da pluta.
MEDITERAN JE SUNĐER: Mediteran porede sa ogromnim sunđerom koji je u sebe upio sva znanja. More je živ stvor, vjeruju pomorci. Posada nikad ne ostavlja brod bez straže, podsjeća Umberto Eko.
SIDRO JE TOČAK: Ono što je značio pronalazak sidra na moru, na kopnu je predstavljao točak.
+12: U vremenima koja su, za razliku od današnjih, preko sebe imala prebačen plašt pun drugih vrsta opasnosti na moru, pomorci nisu smjeli da sa sobom vode sinove mlađe od 12 godina. Vjerovalo se s pravom da će u slučaju sukoba s gusarima, očevi spasavati djecu, ne brod.
HERCEG NOVI: Nemanjićka je tradicija u Boki bila toliko jaka da se u Perastu i u XVII vijeku sudilo po Dušanovom zakoniku. Dva vijeka poslije Nemanje pak, jedanaest godina pošto je njegova dinastija nestala u krvavim talasima rijeke Marice, bosanski kralj Tvrtko procjenjuje da nema prave države bez luke na moru. Osnovao je grad Novi.
MATAVULJ: Kad je Simo Matavulj došao 1874. u Herceg Novi, zatekao je u Boki Kotorskoj – najvećoj ratnoj luci Austrougarske monarhije – sedamnaest kulturno-umjetničkih ustanova sa srpskim predznakom. I samo jedan naziv sa crnogorskim: Crnogorski pazar. Bila je to pijaca u Kotoru.
KOTOR: Osam puta su Kotorani vukli za rukav Veneciju da ih primi pod svoje okrilje. Sedam puta su bili odbijeni. A onda, 1420. g, čim su stigli, Mlečani su sve originalne povelje srpskih vladara uklonili iz riznice katedrale Sv. Tripuna i pohranili ih u Mletke, piše istoričar Risto Kovijanić. Godine 1616. u Veneciji je štampan Kotorski statut ali su iz njega izbrisana imena Nemanjića i srpskih vladara koji se izvorno navode u rukopisu.
Lijepo, zanimljivo i poučno. Ipak, jedna nepreciznost: ”Dva vijeka poslije Nemanje … pošto je njegova dinastija nestala u krvavim talasima rijeke Marice…”? ! Na Marici su poginuli Vukašin i Uglješa Mrnjavčevići, koji ne bijahu Nemanjići. Poginuli su pošto , po crkvenom predanju i žitiju car-Dušanovog nasljednika cara Uroša, kralj Vukašin Mrnjavčević kao uzurpator srpskog prestola dade ubiti svetog cara Uroša Nemanjića nekoliko godina prije toga.
Dragi Zorane,
U pravu ste: bili su to medaljoni Nikole Malovića u Politici. Rubrika se zvala Slane rečenice, i išla je nedeljom.
Od srca hvala, Gorane! Vaš komentar medaljon je pride…Teško mi je opisati doživljaj topline i radosti koji sam imao radi „Slanih rečenica“ i „Politike“, osećaj blizak i dubok iako sam kao Valjevac, vas „kontinentalan“… No, jednako doživljavam vascelu srpsku zemlju cnogorsku, što stariji jesam većma je zov zemlje gde su koreni srce uzdrhtao i razveselio. Valjad je tako od Boga narečeno…Hvala još jedared, Gorane poštovani!
Ah, kakva radost u filigranskoj lepoti jezika kojim se kuju i rezbare, i kojim će se posrmiti i pozlatiti, biseriti i optočiti ovi medaljoni večnog pamćenja srpskog, istorijske svesti i savesti…Nekada je „Politika“ na svojim srpskim, ćiriličnim stranama, ako dobro pamtim, u nedeljnom broju ponosno na svoj dostojanstven, plemićki i viteški vrat metala ogrlicu sa baš ovakvim medaljonima u čijoj unutrašnjosti behu velelepne, vanvremenske slike sa srpskog mora…Izdaje me pamćenje po pitanju autora tih reči – slika, da li beše uvaženi gospodin Malović ili kogod drugi jednako uvažen i vešt u slovoslaganju i biserslovlju na jeziku i pismenu srpskom, uistinu ne znam i žalim radi toga; ako neko od poštovanih komentatora zna o čemu i o kome zborim u svom komentaru, neka mi sećanje osveži i napiše koju reč o negdašnjim velelepnim medaljonima na stranicama „Politike“. Još da je „Politika“ sačuvala sebe, svoje plemstvo i viteštvo, skoro da su potpuno nestali sa stranica najstarijeg srpskog dnevnog lista, ostalo ih je samo u večnoj lepoti ćiriličnih slova iz zaglavlja, naprednjaci sve isprljaše i ujadiše…
Tvrtko!
… Pun znanja.
Obruzan je taj.
A i jame nesite, tamo nedje, cekaju Srbe!
Jer, sve pocinje sa nerazumjevanjem i neprihvatanjem cinjenica i istine.
Opet dezinformacije. Pa zar Srbin Simo Matavulj ne napisa:
„Od iskona pa i na Primorju Srbin je bio samo pravoslavni, Srpstvo je značilo samo pravoslavlje, kao što u ovim krajevima (na istoku) znači i danas“
Vi ste g. Malovicu veoma ostrasceni velikosrpski nacionalista i to vam ne sluzi na cast. I ne pomaze vasem spisateljskom talentu.
Stvarno sjajno. Mali uzorak bokeške riznice znanja.
Jos sam s uma smetnuo : divan je ovi tekst, lirican i mislen, kao i svaki drugi Malovicev!
Nekad davno, negdje, tamo negdje u nedostupno i od svijeta skrito, neko mocan i neporeciv izbrisao je Srbiju!
… Ipak, ziva je – valja i talasa kao more pod Herceg Novim.
Srbi su i jutros probudili, uprkos!
Jedre, bez kormila- nekud i jutros plove.
Srbi …