Ženski Lucifer laži

Piše: Mišo Vujović

Njen život je najprofitabilnija laž nastala na nesreći desetine miliona ljudi širom sveta. Posebno će je pamtiti u Srbiji i Iraku. U Iraku će od njenih laži stradati pola miliona dece.

“Bila je to cena koja se morala platiti”, odgovorila je hladno pred tv kamerama.
Mrzeće je ceo slobodoumni svet. Voleće je šiptari i ostale belosvetske krvopije za čije interese je ubijala ljude. Njena laž počinje menjanjem vere i imena da bi sakrila svoje poreklo. Rođena je u Pragu kao Mari Jana Korbel. Jevrejka iz Češke. U vreme studija menja ime u Medlin Korbel i sa judeizma prelazi u rimokatoličanstvo, da bi ulaskom u svet politike pristupila Episkopalnoj zajednici, čiji su “vernici” uticajni ljudi iz sveta politike i biznisa. Kako stoji na njihovoj zvaničnoj stranici jedna četvrtina američkih predsednika pripadala je ovoj verskoj grupaciji. Dakle, Olbrajtova je u svakom trenutku svog života imala nepogrešiv instinkt za pobedničku -nikada za pravednu stranu. U svojoj biografiji, ova žena monstrum, prećutkuje deo života proveden u Beogradu i Srbiji. Njena najveća laž je da Sadam Husein poseduje nuklearno oružje. Ta laž ubila je milione Iračana. Slagala je da je na Kosmetu humanitarna katastrofa da Srbi vrše genocid nad Albancima. Zajedno sa američkim generalom Vilijemom Vokerom, “ambasadorom smrti”, kako su ga još šesdesetih godina nazivali u Latinskoj Americi, inscenirala je Slučaj Račak ili Kosovske Markale. Ta laž je predstavljala inicijalnu kapislu da NATO bombarduje SR Jugoslaviju.

Laž je da je u vreme Hitlerove okupacije Češke živela u Londonu. Njen otac Jožef Korbel češki Jevrejin u to vreme se nalazio na dužnosti kulturnog atašea u Ambasadi Češke u Beogradu. Uoči rata 1941. godine iz Beograda sa roditeljima odlazi u Vrnjačku Banju gde žive u kući Ljubodraga Popčića. Po okupaciji sele se za London da bi 1945 godine ponovo stigli u Beograd gde je Jožef Korbel detaširan za ambasadora Čehoslovačke. Maldenka će se, kao klinka zaljubiti u jednog Crnogorca bonvivana koji će kasnije odseliti u Francusku dok će se ona upisati na studije u Ženevu. Kako tvrde upućeni taj bonvivan zvao se Filip Radulović, pisac nekoliko provokativnih knjiga

“Kongres kurvi”, “ Sve ljubavi Josipa Broza” ,

“Koga je sve ubio Broz”, a u vreme bombardovanja SRJ objaviće navodno strogo čuvanu tajnu o vanbračnom sinu Olbrajtove koga je dala na usvojenje jednoj jevrejskoj porodici u Los Anđelosu.

Porodica Korbel se iz Beograda seli za Ameriku.
U vreme boravka u Beogradu Korbelovi su veoma često gošćeni u kući Ivana i Viktorije Jovanović u Krunskoj ulici gde se okupljao dobar deo uglednijih pripadnika tada mnogobrojne češke emigracije u Srbiji. Viktorija, se iz Češke doselila u Varaždin da bi se udajom za uglednog beogradskog trgovca Ivana Jovanovića preselila u Beograd.

Kako danas svedoči njena unuka Ana, Jožef Korbel nije krio svoju ljubav prema srpskom narodu, često govoreći: “Da nisam Čeh bio bih Srbin”
Njegova kćerka na gostoprimstvo uzvratila je bombama po Srbiji. Pojedini generali NATO alijanse agresiju na SR Jugoslaviju nazvali su “Privatni rat Olbrajtove”, što će se kasnije i potvrditi. Prema pisanju čeških medija nakon dolaska međunarodnih snaga na KiM njena kompanija “Olbrajt Kapital Menadžment” postaje vlasnik Telekoma Kosova, od čije prodaje slovenačkom Telekom Slovenije zarađuje 20 miliona evra, što je ustvari deo honorara za bombardovanje Srba. Njene poslove danas na Kosovu vodi brat Hašima Tačija, Ganup Tači direktor njene kompanije Olbrajt grupa koja je sada deo Tursko – Američkog konzorcijuma angažovanog na izgradnji autoputa Albanija – Merdare. Ona posluje i sa srednjim bratom Idrizom Tačijem preko kompanije Geo minerali.

Toni Bler na Kosovu poseduje lobističko marketinšku agenciji čiji je zadatak promocija takozvane države Kosovo, kao i nekoliko osiguravajućih društava, dok se energetskim sektorom na KiM bavi general Vesli Klark. Bil Klinton je po nekim izvorima bliskim Badžetu Pacoliju iskeširan u nekoliko trašni sa više od 100 miliona dolara, dok su i danas šefovi albanskih narko kartela najizdašniji donatori njegove fondacije. U Prištini je dobila spomenik kao bab Klinton i Voker u Račku.

U dokumentaciji sam pronašao svoj tekst iz 1999 godine objavljen u Glasu Crnogorca
Mišo Vujović
„UDBA JE ZNALA DA JE ČEHINJA MEDLIN AMERIČKI AGENT“

NOVI PIKANTNI DETALJI LATINO-NIKŠIĆKE SAPUNSKE OPERE IZ ŽIVOTA NAJMOĆNIJE ŽENE SVIJETA: KRIJUĆI I DALJE IME OCA NJENOG VANBRAČNOG DJETETA
KNJIŽEVNIK FILIP RADULOVIĆ IZ HERCEG NOVOG OTKRIVA ČETIRI IMENA: NIKOLA TOMANOVIĆ, DRAGAN NIKOLIĆ, MIĆA KEBAR I BOŽA SEKULIĆ BILI SU NJENI BEOGRADSKI LJUBAVNICI, PRIJE NEGO ŠTO JE SRELA SVOG PRVOG MUŽA OBAVJEŠTAJNOG MAJORA ATERTONA, KOJI JOJ JE POMOGAO DA DA SINA NA USVAJANJE I VRBOVAO JE ZA CIA

Kontroverzni pisac iz Herceg Novog Filip Radulović i dalje novim detaljima o velikoj mladalačkoj ljubavi američkog državnog sekretara Medlin Olbrajt sa izvjesnim „Njegošem“ iz Nikšića, golica pažnju javnosti, rasplaljujući kuloarska nagađanja, ko je misteriozni Nikšićanin i da li su upravo tu korijeni evidente mržnje najmoćnije žene Novog svjetskog poretka prema Srbima? Kako tvrdi Radulović, ova šokantna priča do sada je obljavljena u 127 domaćih i svjetskih listova i sudeći prema interesovanju mnogih tiražnih novina, prijeti da ugrozi i Klintonovu oralnu storiju iz Ovalnog kabineta. Vođen motom da je naredu dovoljno „hljeba i je“ Filip Radulović voajerskom strašću po malo, na kašičicu saopštava Javnosti nove detalja iz života gospođe Olbrajt.

– Ne mogu da griješim dušu Medlin je prema nama Njegoševim drugovima, bila veoma galantna. Čašćavala nas je često bozom i kolačima u tada popularnoj poslastičarnici „Korzo“. Njegoša je bilo sramota da nas žena čašćava i često je izbjegavao zajedničke izlaske. Medlin je insistirala da se viđamo. Tek kasnije sam saznao i zašto. Ona je stvarno voljela „Njegoša“, bio je najljepši od svih nas, ali i najstidljiviji.

Ubjeđivala ga je da mu kupi odijelo da ne ide u suknenom. On je to odbijao energično. Bio je ponosan i danas je ostao takav. Za dan američke državnosti 1954. ambasada je u Beogradu pravila prijem. Medlin je na prijem kao kćerka čehoslovačkog ambasadora povela i Njegoša. Zamislite svi u odijelima, frakovima, Njegoš u crnogorskoj suknenoj nošnji. Na tom prijemu, je upoznala majora Atertona, koji je za vrijeme rata bio u štabu kod Draže Mihailovića, da bi kasnije bio postavljen kao vrstan poznavalac naših prilika, za američkog vojnog atašea. On je od nje bio dosta stariji, ali je stari lisac brzo osjetio njenu pohotljivost i počeo da plete mrežu. „Njegoš“ je tih dana otišao na ferije. Ona mu je na stanici stavila ruku na stomak i saopštila da je trudna. On se mučenik trgao, kao opečen sklonio je ruku. Već je naslućivao da ona pomalo voli da švrlja, – ležerno i strasno upozoravajući četrdeset godina mlađu suprugu Dušku da pred novinarom pokrije koljena pripovijeda nove pikanterije u priči koja lelujavo titra po ivici stvarnosti.

– Tog ljeta, nastavlja svoju sočnu priču Filip, „Njegoš“ je na selu u okolini Nikšića vrijedno radio sa rodbinom na skupljanju ljetine. Otac i stric su mu kada je pošao za Beograd kupili novo hangar odijelo. Blistao je, visok, zgodan, crn, manekenskog hoda. Djevojke su se po Knez Mihailovoj za njim okretale. Kod kafane Zagreb samo nekoliko dana po povratku, susreo je i Medlinku. Dan prije toga njegov najbolji drug mu je saopštio da je Medlinka spavala sa četvoricom njegovih drugova. Njegoš je htio da prođe pored nje, ali se ona ispriječila – tada su otišli J.O Skadarlije i koliko je meni poznato više se nikada nijesu viđeli iako je ona i 1957. godine bila u Beogradu i kraće vrijeme radila u američkoj ambasadi, – tvrdi Radulović podvlačeći da je to upravo bila prekretnica u njenom te iste večeri otišao u sobu kod svog najboljeg druga Nikole Toma-novića iz Cuca se pravdao da je čuo da su raskinuli priznavši da ga je mlada Korbelova 15 dana povela na izlet u Bukovičku Banju kod Aranđelovca. Čuo sam da Medlin i dan danas obožava kiselu Knjaz Miloš. Nikola mu je te večeri rekao da je Medlin spavala još sa Draganoi Nikolićem iz Paraćina, Mićom Kebarom iz Bileće i Božom Sekulićem iz Bijelog Polja – kategoričan je Radulović tvrdeći da su i njemu kasnije sva četvorica potvrdila da su vodili ljubav sa vatrenom Madlenkom. Nadahnuto i sočno biograf seksualne akrobatike Josipa Broza, ređa niz pikantnih detalja, ove nikšićko-češke ljubavne romanse.

– Major Aterton koji je dosta bio stariji od Olbrajtove iz prikrajka je nekoliko mjeseci vrebao priliku da joj se približi. Svakodnevno je obasipajući nježnostima. Očajna Madlen mu se povjerila da je u drugom stanju. Stari, previjani obavještajac joj je obećao da ništa ne brine i da je dijete njegova briga. „Udomićemo ga u Los Anđelesu kod mojih bogatih prijetelja. Ona je glumica on producent, godinama su.u braku, a nemaju djece““ Medlin je pristala i godinu dana kasnije se i vjenčala sa majorom Atertonom, koji joj je postavio rame za plakanje. Aterton je bio veoma uticajna ličnost u obavještajnom svijetu i on je poslao predlog za Medlin da se upiše u obavještajni koledž CIA u Australiji. Taj predlog je prošao, ali ne i Medlinka. Na prvom psihokvalifikacionom testu od mogućih 100 bodova Olbrajtova je dobila stega 25, i naravno nije mogla biti upisana. Tada je Aterton zaposlio kao činovnika u američkoj ambasadi u Beogradu. Mislim da su njih dvoje u braku živjeli oko dvije i po godine. On je Medlinki bio odskočna daska za dalje napredovanje i usavršavanje. Ubijeđen sam da, iako nije uspjela da se upiše u Obavještajnu školu, već tada preko Atertona postala Cijin saradnik, a kasnije i stalni član, jer je naša Udba otkrila za vrijeme njenog službovanja u američkoj ambasadi u Beogradu da se bavi špijunažom. Možda je zbog toga i napustila Beograd i ona i Aterton i danas nas i mrzi zato što se u nekoliko aspekata ovdje nije ostvarila – veli Radulović, ubijeđen da će suđenje u Parizu biti pravi medijski spektakl. Po njegovim riječima, najveće svjetske medijske kuće su najavile dolazak, ali on insistira na suočenju, na koje ubijeđen je ona sigurno neće doći. Upravo ova tvrdnja i obilje pikantnih detalja koji trepereći usmjeravaju svjetlost u njegovom smjeru, govore da je misteriozni „Njegoš“ sam Radulović, što on, naravno, energično demantuje, ili literarni junak poput Jevrićevog Grubana Milića u romanu „Heroj na magarcu putuje u Hag“, koga uspaljena i upjenušena Amerikanka po imenu Malden Olbrajt, juri lično da uhapsi, zato što joj je njim „pukla đana kod Kalemegdana“.

Bilo kako bilo, „hljeba i igara“ narodu nikada nije dosta, a ni Olbrajtova ne zaostaje sa svojim predsjednikom, ljudi sličnih sklonosti najlakše zajednički funkcionišu. Nije tako daleko 17. septembar, kao ni činjenica da u dejstvima NATO alijanse na republiku Srpsku 1995, nije gađana Bileća, odakle je Mišo Kebara, kao ni ove godine Cuce, Bijelo Polje i Paraćin…, što potvrđuje da su naši strijelci gađali nisko, ali efektno.

„Glas Crnogoraca“, 26.08.1999