Zašto je Đorđe Balašević prioritet?
1 min read
Ivan Vuković; foto: Fejsbuk
Piše: Božidar Rovčanin
Duguje li što Crna Gora Stevanu Raičkoviću Lješnjaninu, što je pjevao za Onoga koji dolazi nakon svega, ili Borislavu Pekiću Previškom i Podgoričaninu bez čijeg svjedočenja ne bi ni vrijedilo to što smo bili?! Gdje vam je sjećanje na porodice Nenadovića i Medakovića? Što ćemo sa Rovinjskim, Pelagićem i Cvijićem? Da ih ne bi, „mucali bi ispočetka“!
Znaš li, Ivane orni, ko je Žarko Jovanović i gdje su Komani?! Daleko je to od Titograda, Ivane, a u srcu Pelinova je Podgorica! Duguje li Podgorica ili Igalo što Buletu koji pred hajkom, u bijegu biva najprevođeniji pripovjedač srpskoga jezika nakon Andrića. Duguje li što jednom učitelju Srpske zakladne pomorske škole u sred Herceg Novog, Simi Matavulju?! Sarajliji iz cetinjske pustinje ili manitom Lazi međ’ javom i međ’ snom naših poraza i pobjeda, dugujemo li što ili ih „dobro iskoristismo“?
Duguje li se kakva livadica, kakav parkić u kom miriše Lesova lipa, iliti možda neki parkić i klupice sa video-bimovima na kojima nas slavi naš Felini, Živko Ozrinićki? Ima li kakvog mjesta za Gospodina Golužu i Andreasa Sama, da izmirimo ih u Ljepoti nekog Parka kestenova. Ima li mjesta gdje za kakvu gradsku bašču Kseniji Cicvarić i Desanki Maksimović Igaljanki? Za neki prozor u nekom parku kroz koji tužno gleda Ranko Kosićki kako sve nisko pada…
Naravno da nema. Ovaj grad još uvijek je privatni feud u kojem se njegovi građani skupo kopaju, a olako i jeftino parkovi posvećuju sultanovim drugovima i drugaricama. Prosto se zahvati parče te najskuplje grude i izbombarduje vidjelo banalnim, patetičnim porukama.
Kao uvijek kada je Koza nostra u pitanju, djelovalo se promptno. Nije se čekalo na sud istorije i vremena, na epsku distancu, što bi se reklo. Neka čekaju osvjedočene veličine, da mi brže-bolje završimo vruću stvar. Đole ne smije da čeka – da zahvalimo promoterima malog brozovića i autošovinizma. Da se ne ogriješimo o autonomaše koji su čuvali luču crnogorske neovisnosti u Panoniji.
Što ne podigoste Park goru Pesniku što reče da s Njegošem smo izašli pred Boga?! I On je iz Čongrada! Što mu ne podigoste spomenik?! On je taj koji jedini video kako Vladika se nasmešio poslednji put:
U prozoru se sjaše kao zapeti luk,
kao mesec u vodi, mlad i žut,
Rialto!
„Sa njim smo izašli pred Boga, na rukama sa ubistvom“!
Duguje li se što, Glavni grade palanačkoga duha: Cvetku Lainoviću, Lubardi, Milunoviću, Stijoviću, Toškoviću, Šobajiću… dugujemo li im kakva Suncokretova polja?! Šantić vas je znao i nije čekao na vašu milostinju. Zaliv je spomenik Pjesniku!
Duguješ li, „Ivane Dobri“, profesore NATO-a i bezbjednosti koji ne znaš ko je članica, ko neutralan, a ko na pravoj strani Istorije, duguješ li nesumnjivim veličinama, ili ne računaš na njih jer se ni oni nijesu zaklinjali Titu.
jeli striko misko
Ne bi me cudilo od ovakvog kapaciteta ljudskog da neku ulicu ili park nazove po sebi ili striku Misku !
Bolje bi bilo da se setimo čike Jove Zmaja, taj sigurno nije imao dileme na kojoj je strani. Pogledajte ovu genijalnu pesmu, kao da je pisana za današnju Crnu Goru
Izdajici
– Posvećeno njemu, samom izdajici –
Svaka j’ tica u svom jatu,
Svako teži svome bratu,
U svom jatu sreću traži,
A kud tebe nosi krilo,
Izdajico, sram te bilo!
Kad nepravda duhom krutim –
Stane šibat’ bičem ljutim,
Bratac bratu šapće tio:
Bič me nije odrodio
– A ti ližeš tuđe biče,
Izdajico – nesretniče!
Propate se muke mnoge
Dok se digne kula sloge,
U njoj oltar nade žive –
Dušmani se na nju kive –
Ti pomažeš da je sruše,
Izdajico, kam’ ti duše!
U narodu srce zdravo,
Na nj’ se baca crni đavo,
Al’ ne stiže iz daljine;
Ti si bliže, srpski sine, –
Da ko bi ga tako uj’o!
Izdajico, mrska gujo!
Za čim dedi krvcu liše,
Za čime ti majka diše,
Za čim seja suze lije,
Za ponosom Srbadije:
Sve to t’ dere ruka smela:
Izdajico, krv te klela!
Srpskom sinu cvet je milja,
Kad ga narod blagosilja,
Za to čuva svoje ime,
Da s’ u duši diči njime.
A ti s’ voliš vukom zvati,
Izdajico, jadna t’ mati!
Ali gutaj meda kleta
Iz košnice srpskih šteta,
Blaguj, blaguj, vreme ti je,
Dok ti narod čemer pije
Blaguj brzo, blaguj more,
Izdajico, slepi stvore!
Kad se rodi sunce naše,
Popadaće tiran-paše,
Na razvali vraških snaga,
Grliće se braća draga –
Ti ćeš svisnut od sramote,
Izdajico, ne bilo te!
Zmaj
Hvala Sekula za pesmu koju ne znam , i u ime svih koji je ne znaju a jednako osećaju ! I večna hvala i slava pesmama i pesnicima koji su nam snagu dali , koji su nas održali !
Potpuno primjenljivo na današnju Crnu Goru
Neka mu je laka zemlja, ali Djordje Balasevic je bio vodeci autosovinista.Nesumljivo dobar pjesnik, ali na zalost los covjek.
Zemlja čuda!
E čuj Balašević i to u sred Podgorice ….imamo li mi ikog prečeg od njega ?
A imamo i viška parkova, to se zeleni na sve strane pa više nemožemo stizati da ih krstimo!
Vašem avetanju kraja nema….
STVARNO, AVETANJU NEMA KRAJA.
To je da bi se raspravljalo o tome a ne o zakonu o porijeklu imovine ,korupciji itd.
Jos jedna tema da se narod dijeli treba li ili ne .
Kao i Srebrenica prije par godina se glasalo o tome u Skupstini i opet sad samo se skrece paznja sudstva, tuzilastva, kradja dugova i bogastva dps politicara.
Balašević je 1997 u tek otvorenom CNP u PG pevao Milu da „rastera mrak“ i time označio početak stvaranja države i nacije po meri ambasadora kvinte,
a nije se pojavljivao da rastera pravi mrak i podrži narod na litijama, protestu protiv priznanja tkz države kosovo, referenduma
Gdje se planira park ove pjevaljke Barjaktarevic . Ona obozava parkove .
MA, ONA JE TREBALA BITI
PRIJE NJEGA.
RODJENA U CRNOJ.
Kad Perun zagusla i Nikola Tesla zaplače. Ovaj Vuković i njegov strikan miško su nešto najgore što nam se moglo desiti. Ni njihovi ih ne vole.
E tako se piše….i zbori.