Zamjenik šefa ruske diplomatije: Zapad podstiče Prištinu da sabotira mirno rješenje za Kosmet

Srbija i Rusija su jedinstveni kada je riječ o ocjeni geopolitičkih procesa u svijetu. Naše prijateljstvo nije upereno ni protiv koga. Najdublji interes Rusije je mir na Balkanu, ali pokušaji Zapada da se formira vojska tzv. Kosova demotivišu Prištinu da traži mirno rješenje i podstiču je da sabotira sprovođenje svih sporazuma.

Ovo su ključne poruke zamjenika šefa ruske diplomatije Aleksandra Gruška, koji se tokom posjete Beogradu susreo s predsjednikom Aleksandrom Vučićem, predsjednikom Skupštine Ivicom Dačićem, patrijarhom Porfirijem i ministrom spoljnih poslova Srbije Nikolom Selakovićem.

U ekskluzivnom intervjuu za Sputnjik, gost iz Rusije odgovara i na pitanje kakvu će poruku prenijeti u Moskvu nakon susreta s predsjednikom Vučićem.

„Nema nikakvih tajni, razgovori su prošli u dobroj, otvorenoj atmosferi, postoji bliskost u stavovima po čitavom nizu regionalnih problema, jedinstveni smo kada je o riječ o ocjeni geopolitičkih procesa u svijetu. Konstatovali smo da naši srpski prijatelji pridaju veliki značaj nedavno održanim razgovorima predsjednika Rusije Vladimira Putina i predsjednika SAD Džozefa Bajdena, dogovorili se da ćemo i dalje maksimalno razvijati politički dijalog, ekonomske, kulturne i duhovne veze. Suđeno nam je prijateljstvo, a to prijateljstvo nije upereno ni protiv koga. Najdublji, suštinski interes Rusije je mir na Balkanu„.

Moskva je pozvala sve koji nisu ravnodušni prema sudbini Balkana da se suprotstave svemu što potkopava njegovu bezbjednost. Amerikanci otvoreno isporučuju oružje Prištini. Strahujete li da bi to moglo da naruši stabilnost?

To kod nas izaziva najdublju zabrinutost. Smatramo da se moraju poštovati svi sporazumi koji su do sada bili postignuti u vezi sa normalizacijom situacije, uključujući one koje se odnose na vojna pitanja. Vidimo da dolazi do erozije Rezolucije 1244 upravo u tom vojnom segmentu, i smatramo veoma opasnim pokušaje zemalja Zapada da se formira vojska tzv. Kosova umjesto snaga bezbjednosti, čija je funkcija precizirana tom rezolucijom. To je destabilizirajući faktor kojim se stvara ne samo vojna prijetnja stanovništvu, nego i u potpunosti demotiviše kosovska delegaciju da ide putem traganja za mirnim rješenjem uzimajući u obzir realnosti na terenu. To je i podsticaj da se sabotira sprovođenje svih ranije postignutih sporazuma, uključujući Briselski, formiranje ZSO i sve drugo što je trebalo da olakša život ljudi na terenu i da osigura garancije bezbjednosti.

Šta može Rusija da učini tim povodom? Može li, osim što pomaže Srbiji u vojno-tehničkoj sferi, još nešto da uradi, ako su već ti pregovori neuspješni, i ako Amerikanci pokušavaju da nametnu svoje posredovanje?

Rusija čini mnogo toga. Vojno-tehnička saradnja je faktor jačanja bezbjednosti. A kritički stav prema kursu Zapada u odnosu na Kosovo prenosimo svim kanalima, ne slažemo se s time i otvoreno ukazujemo da je to put ka opasnoj eskalaciji i da se to mora prekinuti. I na tome ćemo insistirati.

Kosovo, iako nije država, hoće u NATO. Žele da usisaju u NATO i BiH, već su tamo ušli i Severna Makedonija, Crna Gora. Čujemo da to hoće i Ukrajina, Gruzija. Svi hoće u NATO. Šta to tamo nude?

Radi se o tome da širenje NATO nije moguće bez politike otvorenih vrata. Da su zemlje NATO-a ispunile ono na šta su se obavezale pred Gorbačovom, a to nisu bile samo obaveze formulisane tokom pregovora iza zatvorenih vrata, već i poznati nastup Džejmsa Bejkera kada je rekao da se NATO neće širiti na Istok, ni za inč, citiram, tada bi se, zamislimo situaciju, NATO zaustavio na granici Odre. Od koga bi se branio – od Poljske, baltičkih zemalja, Mađarske, Češke, Sjeverne Makedonije, Crne Gore, od Srbije na kraju krajeva? Jasno je da je politika otvorenih vrata bio način da se produži život NATO poslije okončanja Hladnog rata i, nažalost, danas svi plaćamo visoku cijenu za to, jer takvo širenje prati potraga za velikim neprijateljem. Ta ruska prijetnja, koja je potpuno izmišljena, koristi se sada kao obrazloženje da je NATO potreban. A umjesto da se napori usmjeravaju na borbu protiv novih izazova, region koji je sa vojne tačke gledišta potpuno miran, kao crnomorski ili baltički, pretvara se u zonu vojne konfrontacije, gdje će se, u slučaju vojnog incidenta, dogoditi eskalacija sa ogromnim posledicama. I to je rezultat geopolitičkih igara.

Sastanak ministra spoljnih poslova Republike Srbije Nikole Selakovića sa zamenikom ministra inostranih poslova Ruske Federacije Aleksandrom Gruškom u Ministarstvu spoljnih poslova.

Rusija je naravno morala da reaguje na približavanje vojne infrastrukture, stalno sve brojnije vojne vježbe. Na vježbama „Branilac Evrope“ učestvuje skoro 40.000 vojnika, bombarderi SAD lete oko naših granica. Šta je to, pa Hladni rat je već završen. Uloženi su ogromni napori da se oslobodimo brda oružja, sklopljeni dokumenti temeljni za evropsku bezbjednost koji je trebalo da zauvijek okončaju vojnu konfrontaciju. Ali SAD su izašle iz sporazuma o PRO, iz sporazuma o raketama srednjeg i kraćeg dometa, a poslednji korak je izlaz iz sporazuma o otvorenom nebu. Sada pokušavaju da NATO prikažu kao jedini instrument za osiguranje bezbjednosti. Ali cijenu za to će platiti svi. Pokušaji da se u NATO uvuče BiH i druge zemlje apsolutno idu istom logikom koja nema ničeg zajedničkog sa realnim interesima bezbednosti nego je to gola geopolitika.

Srpski vojnici vježbaju na Slovenskom bratstvu zajedno sa ruskim i bjeloruskim kolegama. I naravno, čujemo prekore sa Zapada. Znate da vježbamo sa NATO ali nismo čuli da je Rusija pitala zašto to radite. Može li se reći da hladni rat već uveliko traje na Balkanu?

Očigledno je da će se to geopolitičko sučeljavanje koje se vještački forsira na strateškom nivou negativno odraziti na tačkama pojačane napetosti u regionima, a ni Balkan nije izuzetak. Zato je od svih potrebna čvrstina, jasno razumjevanje nacionalnih interesa, strogo poštovanje normi međunarodnog prava. Rusijac će upravo od toga polaziti. Naši odnosi sa svim akterima na međunarodnoj sceni prije svega sa Kinom, sa Srbijom i mnogim drugim, malo su ili nimalo vezani za ono šta misle na Zapadu na temu geopolitičke konfiguracije. Ti odnosi su dragocjeni i mi ćemo ih jačati. Time što razvijamo odnose i mi postajemo jači, ali ta sila je pozitivna zato što nije uperena ni protiv koga drugog. Budućnost Balkana vidimo u poštovanju puteva razvoja. Ne komentarišemo želju pojedinih zemalja da uđu u EU – slobodno. Ali za nas je principijelno važno da se na putu ka EU ne stvaraju apsolutno vještačke teškoće za našu saradnju. Znamo da od kandidata za EU traže da se automatski priključe spoljnopolitičkim izjavama Brisela. Ali ako Zapad sebe proglašava glavnim zaštitnikom demokratije, zašto sebi dozvoljava da se u međunarodnim odnosima ponaša nedemokratski? Kako se države mogu prisiljavati da se priključe izjavama u čijoj razradi nisu učestvovale. To znači da ih EU ne smatra subjektima nego objektima međunarodnih odnosa. Postoje kreatori politike i oni koji je samo prihvataju. Sve zavisi od vaše zemlje, i od toga da li je spremna da bude u takvoj poziciji. Smatramo da je takva logika veoma opasna, jer destabilizuje međunarodne odnose i da je šire gledano upravo onaj poredak kojim zapadni svijet pokušava da zamijeni međunarodno pravo.

Srbija strahuje da će nekom pasti na pamet da vojnim putem rješava probleme na Kosovu. A u tom slučaju nema ko da joj pomogne. Hoće li Rusija pomoći?

Rusija će naravno pružiti svu neophodnu podršku. Za to imamo veoma ozbiljan instrument. Radi se prije svega o političkoj podršci. Najzad, ne treba zaboravljati da je Rusija član SB UN. I mi ćemo uvijek ostati na straži mira i bezbjednosti u ovom i drugim regionima.